Romantična komedija "Zapravo ljubav" postala je nezaobilazan dio blagdanske tradicije za mnoge diljem svijeta. Film prati osam različitih parova i njihove ljubavne živote isprepletene u Londonu tijekom užurbanog mjeseca uoči Božića.
Režirao ga je Richard Curtis 2003. godine, a u njemu se pojavljuju neke od najvećih zvijezda poput Hugha Granta, Emme Thompson, Colina Firtha, Liama Neesona i Keire Knightley. Iako su ga obožavatelji pogledali nebrojeno puta, postoje mnogi detalji i tajne sa snimanja koje su ostale skrivene čak i od najpažljivijih gledatelja, a odnose se na velike promjene u scenariju, neobične strahove glumaca i neočekivane improvizacije.
Jedna od najzanimljivijih odbačenih ideja tiče se lika Rufusa, draguljara kojeg glumi Rowan Atkinson. Njegova scena u kojoj komplicirano i polako zamata ogrlicu koju Harry (Alan Rickman) kupuje svojoj tajnici Miji, a ne supruzi Karen (Emma Thompson), ključan je i bolan trenutak u filmu. Originalna ideja bila je da je Rufus zapravo božićni anđeo čija je misija bila namjerno odugovlačiti s pakiranjem kako bi Harry odustao od kupnje i tako spriječio preljub. Ta je ideja naposljetku izbačena iz filma, no objašnjava zašto je njegovo ponašanje bilo toliko metodično. Zanimljivo je i da je ta scena snimana u ponoć u slavnoj robnoj kući Selfridges kako bi se izbjegle gužve.
Na setu nije nedostajalo ni neobičnih situacija, a za jednu od njih zaslužan je Billy Bob Thornton, koji je utjelovio američkog predsjednika. Glumac, naime, ima vrlo specifičnu fobiju od antiknog namještaja, posebno stilskog namještaja iz doba Luja XIV. Znajući to, njegov kolega Hugh Grant često bi mu, neposredno prije početka snimanja scene, pokazao komad antiknog namještaja kako bi ga dekoncentrirao i zabavio se na njegov račun. Unatoč tim podvalama, Thornton je toliko bio počašćen pozivom da glumi u filmu da je prihvatio ulogu čak i bez čitanja scenarija, samo na temelju pisma koje je dobio.
Uvodna i završna scena filma, koje prikazuju emotivne susrete ljudi u zračnoj luci Heathrow, zapravo su potpuno autentične. Redatelj Richard Curtis je, inspiriran prizorima koje je vidio u zračnoj luci u Los Angelesu, poslao snimateljsku ekipu da tjedan dana snima stvarne dolaske putnika. Kad god bi zabilježili posebno dirljiv trenutak, prišli bi sudionicima i zamolili ih za dopuštenje da snimku koriste u filmu. No, nisu sve originalne ideje završile u konačnoj verziji. Iz filma su izbačene čak četiri ljubavne priče kako bi radnja bila jednostavnija. Među njima su bile priča o ravnateljici škole i njezinoj dugogodišnjoj partnerici te priča o afričkom paru koji se bori s glađu, čime je Curtis htio pokazati da je ljubav univerzalna i prisutna svugdje.
Iako je njezin lik Juliet u središtu zrele ljubavne priče, udana za Petera (Chiwetel Ejiofor) i predmet tajne ljubavi njegova najboljeg prijatelja Marka (Andrew Lincoln), glumica Keira Knightley imala je samo 17 godina tijekom snimanja. Ono što je još više iznenađujuće jest da je bila samo pet godina starija od Thomasa Brodie-Sangstera, koji je glumio malenog Sama zaljubljenog u svoju školsku kolegicu. Thomasov lik, koji uči svirati bubnjeve kako bi zadivio simpatiju Joannu, na kraju filma s njom podijeli i poljubac, za koji se vjeruje da je glumici Oliviji Olson to bio prvi poljubac u stvarnom životu.
Jedna od najromantičnijih scena u filmu je ona u kojoj spisatelj Jamie (Colin Firth) skače u jezero kako bi spasio stranice svog romana koje je vjetar odnio, a za njim krene i njegova kućna pomoćnica Aurelia (Lúcia Moniz). Iako se čini da plivaju u dubokoj vodi, jezero je zapravo bilo duboko jedva pola metra, pa su glumci morali klečati kako bi stvorili iluziju dubine. Snimanje je za Firtha bilo i bolno, jer ga je napao roj komaraca. Ugrizi su bili toliko jaki da mu je lakat natekao do veličine avokada, zbog čega je morao potražiti liječničku pomoć.
Uloga Sare, žene koja je zaljubljena u svog kolegu Karla (Rodrigo Santoro), ali njihovu romansu neprestano prekida briga za psihički bolesnog brata, pripala je Lauri Linney na vrlo neobičan način. Redatelj Richard Curtis tijekom audicija neprestano je ponavljao kako želi "nekoga poput Laure Linney" za tu ulogu. Nakon nekog vremena, direktorica castinga je navodno izgubila strpljenje i odbrusila mu: "Daj, zaboga, onda uzmi Lauru Linney!" Ubrzo nakon toga, Linney je pozvana na audiciju i dobila ulogu. Ironično, i ona i njezin filmski partner Rodrigo Santoro u to su vrijeme prolazili kroz prekide u privatnom životu.
U sceni u kojoj Juliet shvaća da je muževljev najbolji prijatelj zaljubljen u nju gledajući snimku vjenčanja, Keira Knightley nosi upečatljivu "baker boy" kapu. Taj modni odabir nije bio slučajan. Naime, glumica je u to vrijeme imala ogroman prišt na čelu koji se nije mogao sakriti ni šminkom ni rasvjetom, pa je kapa poslužila kao savršeno rješenje i postala kultni dio izgleda njezina lika.
Scena u kojoj Karen (Emma Thompson) shvaća da je suprug vara vjerojatno je najtužniji trenutak u filmu. Kada na Badnjak umjesto skupocjene ogrlice koju je pronašla u njegovom džepu dobije CD Joni Mitchell, povlači se u spavaću sobu i u tišini plače. Ta iznimno emotivna scena zahtijevala je čak dvanaest ponavljanja kako bi bila savršena. Emma Thompson je provela dan ulazeći i izlazeći iz sobe, svaki put proživljavajući bol svog lika. Mnogi ne znaju ni da je glumica tijekom snimanja nosila odijelo koje ju je činilo debljom.
Javna izjava ljubavi Colina Firtha na lošem portugalskom jeziku, nakon čega slijedi strastveni poljubac s Aurelijom, jedna je od najdražih scena obožavateljima. No, taj poljubac nije bio spontan. Scenu je koreografirala "konzultantica za ljubljenje" Emma Freud, inače Curtisova partnerica. Ona je na Twitteru otkrila da je to pravi posao i da je njezin "zaštitni znak" bio pokret u kojem Firth stavlja palac na njezinu usnu neposredno prije poljupca.
Vjerojatno najpoznatija scena iz filma jest ona u kojoj Hugh Grant, kao britanski premijer, pleše kroz Downing Street uz pjesmu "Jump (For My Love)". Iako je scena postala legendarna, glumac ju je apsolutno prezirao. Redatelj Richard Curtis otkrio je da se Grant neprestano opirao snimanju, nadajući se da će se razboljeti pa će scena biti izbačena. Sam Grant je kasnije priznao da je to smatrao "najmučnijom scenom ikad snimljenom", iako je na kraju sam predložio duhoviti završetak u kojem ga uhvati tajnica.