Interaktivna izložba Milana Trenca, otvorena 26. rujna u galeriji Spirit of Art, predstavlja konceptualni i izvedbeni iskorak u izlagačkoj praksi u Hrvatskoj. U posljednjih nekoliko godina svjedočimo snažnom prodoru novih medijskih tehnologija u polje likovnih umjetnosti. Proširena stvarnost (Augmented Reality, AR) više nije rezervirana samo za tehnološke demonstracije i marketinške projekte nego se sve češće javlja kao legitimni umjetnički jezik.
Integracijom AR-a u grafičku mapu "Tvornička jutra" (2021.) te mogućnošću premještanja slika iz serije "Spirale" (2019.) Trenc se poigrao jezikom novih medija ne samo kao nadodanim efektom nego kao sastavnim dijelom semiotičke i estetske strategije. Posjetitelji izložbe gradili su složeni odnos između slike, virtualnog prijelaza i same geste percepcije. Namjesto predaje idejnoj pasivnosti, u grafičkoj mapi Tvornička jutra AR sloj djeluje kao kritički alat – ne samo da "oživljava" sliku nego je i ironijski destabilizira. Na kraju svake generirane animacije grafike aktivira se šaljivi "geg" kojim se vizualni kod nekoć u službi ideologije rada preobražava u digitalni znak interakcije. Time samu tehniku umjetnik izlaže kao dio semiotičkog iščitavanja. Ovim pomakom, nastavlja se dosadašnji intermedijalni prijelaz Trencova stripa "Maljčiki" iz 1981.
Grafička mapa "Tvornička jutra" sastavljena je od izdvojenih i sitotiskom uvećanih kadrova stripa "Maljčiki", nastalog kao interpretacija istoimene pjesme Idola. Osim formalnog prijenosa pjesme u strip, a zatim stripa u fine art, događa se i sadržajni prijevod socijalističke svakodnevice u strukturirani vizualni mit. Iz monotonog tvorničkog ritma izvučen je obrazac i proveden kroz pop-art distorziju: jarke plohe boja, stilizirane figure i stripovski kadar pretvaraju "herojski rad" u vizualni klišej, ritmizirani znak. Na taj način "Tvornička jutra" pokazuju i repetitivnost svakodnevice i repetitivnost vizualnih kodova ideologije.
U galeriji Spirit of Art, aktivacijom proširene stvarnosti i AI animacije, "Maljčiki" se otvaraju prema novom sloju percepcije – pretvoreni su u pokretne, interaktivne znakove koji istodobno razotkrivaju i parodiraju mehanizme kulturne reprodukcije. Nekadašnji kodovi ideologije, reducirani na ritam i znak, sada se pretaču u digitalne obrasce – jednako repetitivne, ali promjenjive, otvorene beskrajnim permutacijama. U jednoj od animacija gledamo kako "maljčiki" na putu prema tvornici padaju s bicikla, dobivaju anđeoska krila i odlaze, što neodoljivo asocira na novovalni hit grupe Haustor "Radnička klasa odlazi u raj".
Sloj proširene stvarnosti širi se izvan institucionalnog prostora galerije. Ako uperimo mobitel na samu grafiku ili pak na njezinu digitalnu inačicu na ekranu, otključava se isti AR sloj putem aplikacije Artvive. To znači da iskustvo nije rezervirano samo za posjetitelje galerije: isti efekt mogu doživjeti i privatni vlasnici grafičkih mapa, kao i svatko tko fotografiju grafike gleda u digitalnom obliku. Djelo tako postaje "putujući medij", neograničeno prostornim ili vlasničkim kontekstom.
Takvo proširenje iz galerije u svakodnevni život pokazuje ono što Lev Manovich u čuvenom "Jeziku novih medija" definira kao transkodiranje kulturnih objekata u softverske objekte – djelo više nije vezano uz materijalnu instancu, već uz algoritam koji ga generira i aktivira u trenutku susreta. Ideja reprezentacije slike uvlači se u procesualni događaj u vremenu i prostoru. Transformacija umjetničkog objekta u interaktivnu platformu ilustrira suvremeni prijelaz iz objekta u iskustvo, iz djela u dinamički proces, iz stabilnog vizualnog koda u beskonačne permutacije stvarnosti.
Iako se ovaj projekt može usporediti s međunarodnim praksama u kojima se AR koristi kao alat za proširenje značenja slike – poput radova Nancy Baker Cahill ili Refika Anadola – Trencova izložba ističe se kombinacijom formalne dosljednosti (grafika, strip, boja, gesta) i igre medija (obrazac, varijacija, interaktivnost, ironija).
U središtu galerijskog prostora slike iz serije "Spirale" razbijaju linearnost čitanja grafičke mape "Tvornička jutra". Njihova kružna dinamika prelama pažnju posjetitelja i uvodi distorziju u percepciju.
"Spirale" su nastale kombinacijom matematičkog principa i slikarske geste. Trenc polazi od unaprijed zadanog geometrijskog uzorka spirale i računalno generira 1728 različitih kolorističkih varijacija tog obrasca. Iz te digitalne "biblioteke mogućnosti" odabire manji broj kombinacija koje zatim prenosi u sliku izlijevanjem akrilnih boja na platno. Sama logika njihova nastanka u rad upisuje procesualnost: svaka slika funkcionira kao fragment, kadar iz beskonačne kombinatorike. Slike "Spirala" izložene su u nizu koji priziva logiku stripa – slika postaje sekvenca, a sekvenca slagalica koju gledatelj može preslagivati. Autopoietički princip – ponavljanje uz varijaciju – autor prenosi iz unutarnje strukture djela na razinu postava. Posjetitelj pritom nije samo promatrač nego i suautor, čija gesta premještanja stvara nove dramaturgije prostora i slike. Stripovska sekvencijalnost prelijeva se u prostornu konstelaciju.
Prelazak iz pjesme u strip, iz stripa u fine art i obrnuto, iz fine arta u virtualno nije linearni prijelaz prema novom mediju, nego vrtlog u kojem svaki sloj donosi novu varijaciju, novu mogućnost čitanja.
Ovom izložbom izvedena je suvremena transformacija djela u medijski događaj, gdje interakcija, algoritamska reprodukcija i virtualna dimenzija otvaraju beskonačne permutacije, dok osnovni vizualni kod ostaje prepoznatljiv. Izložena djela više nisu fiksna, već procesualna pojava, koja se aktivira i reproducira u susretu s publikom i tehnologijom.
Otvori KEKS Pay
