U hrvatskom javnom prostoru trenutačno svjedočimo prijeporima oko fenomena Marka Perkovića Thompsona – pjevača čiji su koncerti mnogo više od glazbenih događaja. Njegove pjesme jedni hvale, drugi kude. Ukusi se razilaze, baš kao i razumijevanje poruka koje, suptilno ili manje suptilno, iz njih proizlaze. U tim porukama domoljublje se oblikuje kao nepogrešiv i gotovo sveti osjećaj, izuzet od sumnje jer se predstavlja uzvišenim poput same glazbe.
No rijetko se u toj raspravi zaustavljamo pred pitanjem što se događa u onom nevidljivom, vibrirajućem prostoru između zvučnika i naše nutrine. U toj duboko upisanoj biološkoj matrici ljudske vrste, u drevnoj sposobnosti reagiranja na ritam i ton koja se tijekom stoljeća tehnološkog razvoja pretvorila u sofisticirani mehanizam utjecaja. Riječ je o moći glazbe da mijenja stanja svijesti, oblikuje raspoloženja, usmjerava kolektivno ponašanje. U tom ključu leži ambivalentan odnos čovjeka i glazbe. Ona je istodobno nadahnuće i poticaj, utjeha i pokretač, prostor slobode, ali i sredstvo usmjeravanja.
Glazba kao instrument politike: Šamanizam moći Thompsonova kolektivnog koncertnog transa
"Da bismo shvatili nevidljivu ruku pokoravanja, treba zaviriti u povijest glazbe", o fenomenu Marka Perkovića Thompsona piše muzikologinja prof. dr. Diana Grgurić
Komentara 2
MPT je samo htio izvoditi svoju glazbu onima koji je žele slušati ali peta kolona želi od toga napraviti eksces. Neće moći.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Dajte prestanite više dojadili ste i bogu i vragu s njim