Kada je u suton ugodnog proljetnoga dana sjeo u svoj novi terenac i pritisnuo svemoćno dugme, Leonu su glavom odzvanjale zadnje riječi upućene Dori, kojima je začinio današnju svađu: "Za tvoju informaciju, idem u restoran Zvonce na večeru s ljubavnicom!"
Jednom je od nekoga čuo da je u životu dovoljno govoriti istinu, pa da ti nitko ne vjeruje. Nije li ovoga puta pretjerao? Svađa je bila uobičajena, ni manja ni veća od uobičajenog, ali Dora mu je iz nepoznatog razloga išla na živce više nego inače. Možda zbog toga jer je ni iz čega iščeprkala svađu baš u trenutku kada je pomislio na Saru s kojom je dogovorio večeru u Zvoncu, a da ni sam ne zna zbog čega. Svoju novu suradnicu, umjesto na večeru, mogao je odvesti na kavu, bilo bi to dovoljno da se malo bolje upoznaju. Na prijedlog večere Sara mu je uzvratila odobravajućim osmijehom, što je odmah osnažilo njegovo samopouzdanje u uvjerenju da je dobro postupio. Nije znao je li za sve bio kriv njezin razoružavajući osmijeh ili dosada ustaljenog bračnog života, sve češće garnirana bezazlenim svađama.
Dora je zabrinuta zbog njegovih riječi. Što ako je stvarno istina to što je rekao? Što ako je doista pretjerala, pa joj se istog trena kreće osvećivati?
Sara ga čeka na dogovorenom mjestu lišena svih strahova. Nije ju briga hoće li je netko vidjeti da ulazi u automobil oženjenog čovjeka. Opet ga časti osmijehom. Ne pada joj na pamet da mu prigovori zbog toga što kasni. To rade žene, a ne ljubavnice. Dobro to zna, iako nikada nije bila ničija ljubavnica.
Kada ugleda Saru, u Leonu nestaje zadnje zrnce tjeskobe zbog svađe s Dorom. Da ne ispadne dosadan, naručuje jelo koje nikada nije jeo. Ona naručuje lignje na žaru. Začuđen je. Zar ovakvoj ženi ne priliči nešto egzotičnije? Tko zna što će sve još doznati o ženi koju je u svojoj mašti idealizirao zbog njezina čarobnog osmijeha? Za početak razgovaraju o poslu. Sara nema nove ideje, ni viziju. A bio je siguran da ih ima. Umjesto nje, sada on mora iznositi svoje vizije, a ona će mu se diviti. Čini mu se da to nije htio. Nije htio ni da mu na pitanje koju glazbu voli odgovara rečenicom: "Svaku koja me dira." Pita je i za omiljene knjige. Nema vremena za čitanje. Samo katkad, ali onda se radije opušta uz dobru seriju ili igrice na mobitelu. Važno je da joj nitko ne smeta. Mir joj je najvažniji. Šutke joj se smješka i razmišlja koliko dugo će još potrajati večera. Smiješak mu je nadmoćan jer više nema dilema. Posve je siguran u to da više voli svađe s Dorom nego večeru sa Sarom. To je njegova istina na koju je ponosan.
Sarina istina je da je Leon muškarac po njezinoj mjeri kojem bi se mogla bezbrižno predati. Nije važno što je dvadeset godina stariji. Sigurna je u to da se i ona njemu sviđa, samo joj još preostaje potruditi se da rasplamsa osjećaje u njemu. One koji će nadjačati animalnu želju za seksom koja mu se isprva ogledala u očima. Voli zrele, pametne i snažne muškarce, po mogućnosti oženjene! Njegove riječi sadrže magiju u koju se zaljubljuje.
Pod okriljem mraka i sjena krije se Dora. Špijunira ih kroz veliku staklenu stijenu restorana. Netremice gleda u prizor u kojem njezin suprug sjedi za stolom sa ženom koja je znatno mlađa i ljepša od nje. Galantno joj toči vino, a u očima im se ogleda strast. Tuga i bijes u njoj stvaraju oluju koja upravo počinje bjesniti. Posve je sigurna u svoju istinu da je njezin muž običan gad koji je sračunato zasnovao brak s njom, a da ni sama ne zna zbog čega. Uvijek je dvojila u njegove osjećaje, a sada barem zna da je nikada nije volio, kao što ni ona nikada nije bila posve sigurna u svoju ljubav prema njemu. Sad kada više nema ništa osim svoje istine, sigurna je u to da se nije smjela udati za to muško smeće. Ne, neće zakoračiti u restoran, neće prići njihovu stolu, pljunuti mu u tanjur i reći mu sve što ga ide – svoju istinu koja je jedina na svijetu – da je on pokvareno muško đubre, bez trunke emocija, s bolesno izraženim libidom, a ova s njim da je obična kurvetina i otimačica tuđih muževa, koju uskoro čeka povrat karme i duboko razočaranje. Neće mu ni šminkom sve to napisati na vjetrobranskom staklu novog terenca, na što je isprva ozbiljno pomišljala. Takvo što dame ne čine. Korača prema automobilu brišući suze i grozničavo razmišljajući.
Nakon večere Leon pogledom skida svoju prijateljicu koja bi mu se poslije trebala bespogovorno podati u svome malenom, ukusno namještenom podstanarskom stanu. U trenu zatomljuje strast i pita se što radi u restoranu na večeri sa ženom dvadesetak godina mlađom od sebe, koju poznaje tek mjesec dana. Kanio se zaprljati običnom golom tjelesnošću, a Dora nije zaslužila biti žrtva banalne prijevare iz niskih poriva. Više nije ni važno zbog čega je na večeri s ovom ženom. Sve što mu još preostaje jest zabaviti je kojom duhovitom dosjetkom i udijeliti joj još pokoji kompliment koji joj neće biti dovoljan da shvati želi li je doista večeras imati. Nakon večere odvest će je kući, ona će mu zahvaliti na večeri, počastiti ga osmijehom i pozvati ga u stan, misleći da oklijeva. On će joj se potom zahvaliti na pozivu i duboko je razočarati. Jer samo slabim muškarcima trebaju ljubavnice. Dok pokušava nasmijati Saru, sve više razmišlja o Dori i sebi. Na pamet mu pada Kasandra, ukleta proročica koja ljudima uvijek govori istinu, ali nitko joj ne vjeruje. Zbog čega je Dori uopće rekao istinu?
Iz restorana izlaze pripiti. On lelujav, ali čvrsto na zemlji, a ona u sedmom nebu u kojem se vidi zajedno s njim u sve češćim izlascima s mirisnim ružama, toplim osmijesima i žarkim pogledima. I dok on zna kako će završiti njihova večer, ona se raduje vlastitim očekivanjima. Ne ulazi u njezin stan, ostavljajući je bez poljupca i obećanja za novi dejt. Najednom je razočarana u sve muškarce na svijetu, a on prvi put u životu ne želi da sve lijepe žene ovoga svijeta budu njegove. Ponizno će Dori priznati da je bio na večeri sa ženom koju uopće ne želi. Na trenutak zastane pa se zapita voli li Dora istinu? A on? Voli li itko istinu?
Umjesto Dore u kući zatiče hladnoću i mir koji ga bacaju u nespokoj. I spakirane kofere u hodniku. Ne zna jesu li Dorini ili njegovi. Više nije ni važno što je istina.
O autoru
Robert Nezirović rođen je 1964. u Zadru, gdje je završio Studij slavistike na Filozofskom fakultetu. Piše i objavljuje kratke priče (Quorum, Zadarska smotra, Večernji list). Objavio je romane "Leptiri vole svjetlo" (2009.), "Klopka za četvero" (2014.) i "Svećenik i demoni" (2023.).