Gospodin Ex, bivši gradonačelnik grada Zagorodskog, koji je jednoga dana naglo i bezrazložno preminuo, kako su objavili mediji, a mnogima se to činilo insceniranim zbog afera koje su ga pratile, skrasio se na atolu Fakaofo na dalekom Pacifiku, u dobrovoljnom izgnanstvu. Zašto baš na zabačenom otočju Tokelau koje se na zemaljskoj karti i pod povećalom jedva nazire? Pa zbog besplatne domene za svoje posliće i bankovne račune pod paskom dobro plaćenih hakera.
Nakon nekog vremena počeo je kod ono malo domorodaca lobirati za samog sebe, ali su mu se oni sklanjali s puta. Jedino što je sa sobom ponio u svoju novu domaju bio je mobitel, no prebirući po fotografijama osjećao se izvrnut naopako – za jedne mrtav, za druge živ. Žderalo ga je tko će zasjesti u njegovu fotelju i kako će mu se snaći stranka. U tim mukama palo mu je na pamet da incognito posjeti svoj grad.
*************
Mali privatni avion iskrca ga u okrilju noći na ledini izvan grada te se gospodin Ex mora sam probijati dalje. U blizini nema nikakvog prijevoza pa je primoran na njemu mrsku varijantu pješačenja. Ispostavlja se da to i nije tako teško te se odjednom, na lagan i lepršav način nađe u samom centru grada prije svitanja. Ljudi već silaze u metro bauljajući na posao. Zakriven okriljem noći krene u obilazak.
Na prvom uglu ugleda kontejnere iz kojih se prelijeva smeće. Između rastrganih vrećica štakor veličine malog djeteta spretno ruje po otpacima te odvaja organski otpad od limenki i boca. Štakor se okrene i spazi Exa.
– Gospodine, samo izvolite, poslužite se! Vi ste zasigurno penzioner ili na socijali – kaže Štakor.
– Ne, ne, ja sam gost u ovom gradu. Upravo sam stigao – odvrati Ex i začudi se što mu se vlastiti jezik spetljao te je glatko progovorio štakorskim.
– Nevjerojatno koliko me podsjećate na mog dobročinitelja, bivšeg gradonačelnika, koji je zadužio sav štakorski svijet. Imamo hrane u izobilju.
– Ali, ja jesam bivši gradonačelnik!
– Ooo, bilježim se sa štovanjem, najljepša vam hvala! Za mene ćete zauvijek ostati jedini gradonačelnik. A niste li vi pokojni?
– Nikad! Došao sam pratiti izbore.
– U pravi čas! Dozvolite mi da ja sada budem vaš domaćin! Bit će mi osobita čast da vas povedem na završno sučeljavanje izbornih kandidata ove večeri.
Gospodin Ex se složi i učas oka nađoše se pred derutnim kazalištem ostarjelim od čekanja na obnovu, a koje će pružiti krov velikom spektaklu aktualnih izbora. Štakor ih povede u švrljanje po rupama. Ex otkrije kako je zabavno prekopavati staru kramu i igrati se skrivača iza trošnih greda te zaključi da je obnova nepotrebna.
Navečer počne pristizati publika. Ex sjedne u gledalište, a da se baš nitko i ne obazre na njega. Pogođen takvom kolektivnom ravnodušnošću, ljutito zauzme poziciju na samoj bini iščekujući reakcije, ali one izostaju. Štakor se smjesti u zapozorju preteći program iz rupe.
Kandidati za gradonačelnika predstavljaju se u formatu talent showa The voice, s pjesmom po vlastitom izboru i s pratećim vokalima iz svoje stranke. To je novouveden način kako bi se žestoka politička borba medijski relaksirala i predstavila u showbuzz stilu. Kako pokazuju ankete, građanstvo, kojemu je zabava iznad svega, jedva je to dočekalo. Žiri je sastavljen od članova parlamenta, no krajnja odluka nije na žiriju koji ocjenjuje koliko se dobar glas daleko čuje, već na građanima koji biraju po seksepilu.
Stranka gospodina Exa izlazi na scenu u velikom stilu, u iskrzanim kostimima iz fundusa kazališta.
– I can get no satisfaction… – pjevaju u kliznim tonalitetima, dok im se noge spotiču u raznim smjerovima. Sjedeći na rubu scene Ex ih gleda krajnje zgroženo. Žiri im ne daje prolaznu ocjenu. Ex žestoko zviždi, ali se to izgubi u općem aplaudiranju.
Zatim na pozornicu izlazi stranka puna novih, Exu nepoznatih igrača.
– We can do better! – pjeva mladi vođa, a ugođen zbor višespolnih vokala u sponzorskim trikoima prati ga dojmljivim akrobacijama. Žiri lupa po gljivama. Od čuda, Ex gotovo padne s proscenija.
U pauzi predviđenoj za zbrajanje glasova, ansambl kazališta izlazi na scenu zabaviti publiku.
– Pogledajmo sada skeč u kojem je naš bivši gradonačelnik zapravo živ i uživa negdje na dalekim tropskim otocima u društvu lijepih žena!
Glumice plešu oko glumca koji se izležava u ležaljci i pokušava im iščupati palmino lišće iz suknjica i štipkati stražnjice. Gledalište se valja od smijeha. Gospodin Ex skoči s ruba proscenija i uleti među glumce.
– Ljudi moji, pogledajte me! Vratio sam se! Ovo sve je notorna laž! Ja sam tu za vas, uvijek sam bio za vas! – dere se iz svega glasa. – Nekad ste glasali za mene!
Nitko ga ne vidi i ne čuje. Glumci pjevaju song o praznoj gradskoj blagajni. Publika oduševljeno skandira u ritmu. Exovi istomišljenici stopili su se s masom. Pokoji zvižduk, uz povike i tresak vrata, zapara atmosferu.
Gospodin Ex baci se na glumca koji glumi njega, ali uzalud. Šake lupaju u prazno, scena ide dalje. Razjaren, Ex skoči s bine i izjuri van. Sustigne ga Štakor.
– Kakva idiotarija! U moje vrijeme, mi smo na izborima obećavali, nismo pjevali!
– Nažalost, kao što ste se i sami uvjerili, vaš kandidat ne prolazi. Predlažem da odemo u arhivu Gradske uprave i sredimo stvari.
Vani je u zraku kuhalo veliko nevrijeme pa su Štakor i gospodin Ex brzinski dojurili do zgrade u kojoj se nalazi arhiva.
Razbiju prozor i provale u prizemlje. Nema struje. Munje im osvjetljavaju prolaz. Zapahne ih vlaga. Ex počne kihati od uzbibane prašine.
– Netko je već bio ovdje.
– Hajdemo mi to sve lijepo spaliti – predloži Štakor.
Zapale veliku lomaču. Ex dohvati Štakora te zaplešu oko krijesa kao domoroci s Pacifika.
Vani počinje urnebesno tutnjati, grmjeti i pljuštati. Vatra se rasplamsava do stropa, pobjegne s lomače i počne se širiti na susjedne prostorije. Plamen lizne okomito, popne se i na katove uvis. Štakor pogleda kroz prozor. Crna tinta slijeva se s Neba. Tama prekriva Zemlju… Zatvorilo se Nebo.
– Voda odnosi kuće! Bježim u korablju, ako je uopće nađem!
– A mene ostavljaš?! – zaurla Ex.
Na crnoj pozadini Neba zasvijetle točke.
– Dronovi! – poviče Štakor i šmugne kroz rupu.
U treptaj oka udar drona zabije se točno u srce gospodina Exa, što je bilo dovoljno da bude trenutačno prenesen na otočje Tokelau, u svoju domenu, u sigurno, mirno i besplatno okružje, u vječno vraćanje istog. Odahnuvši od stresa koji si je sam nepotrebno priuštio, odluči da će se pod stare dane smiriti. Prošla ga je želja za kandidiranjem na otočju.
No, ubrzo po dolasku, zazvoni mu mobitel. Nepoznat broj. Javlja se ugodan, moduliran ženski glas.
– Obavještavamo vas da ste uspješno obavili svoj prvi zadatak u projektu razvoja generativne umjetne inteligencije na područjima koja još nisu pokrivena. Algoritmi sada treniraju na vama i s pomoću vas na štakorskom jezičnom modelu.
– A kako ću ja biti plaćen za to?
– Već ste plaćeni. Tražili ste da vas se spasi iz prethodnog života.
Potom se mobitel ugasi. Gospodin Ex ga upali iznova, ali nema u njemu adresara, fotografija, poruka, aplikacija, ničega. Vraćen na tvorničke postavke.
Uto se ekran rasvijetli. UI asistentica. Realistično generirana, mlađa verzija Exove zadnje ljubavnice.
– Dobar dan! Kako vam mogu pomoći?
Otvori KEKS Pay
