Već dva dana ne stišava se polemika oko otkazivanja gostovanja u programu Filozofski teatar, na što se nekadašnji grčki ministar ekonomije i ljevičarski superstar Yanis Varoufakis odlučio nakon lobiranja nekoliko građanskih inicijativa za slobodnu Palestinu, a povodom činjenice da program riječkog HNK Ivana pl. Zajca uključuje izvedbu predstave "Venezuela" izraelskog koreografa Ohada Naharina.
U međuvremenu su se javnim očitovanjima oglasili i intendantica Dubravka Vrgoč, koja je rekla kako osuđuje genocid, ali ne pristaje na cenzuru, te odjednom kontroverzni zvjezdani koreograf Naharin, koji je izrazio duboku tugu i nevjericu zbog ovakvog razvoja događaja.
Zbog osjetljivosti teme, mnogi vječni polemičari u ovoj su stvari ostali suzdržani, ali ne i umjetnička organizacija Arterarij, koja je, kao i mnogo puta do sada, javno je izgovorila ono što mnogi misle. Uz dozvolu osnivača Arterarija Romana Nikolića, njihovo javno pismo prenosimo u cijelosti.
Arterarij je utemeljen na uvjerenju u jednako dostojanstvo svakog čovjeka te na pretpostavci da prostor umjetnosti posebnim jezikom progovara o društvenim nepravdama.
Naš rad, od osnivanja, stvara takav prostor. To je prostor u kojem gradimo razumijevanje i osjetljivost na nepravdu kroz sagledavanje svijeta iz perspektive drugih. Prostor u kojem tuđe “ja” stavimo pred oči pa svijet vidimo drugačije.
Predstava “PogledajMe” daje nam uvid u odrastanje i život mladih Romkinja i Roma u Hrvatskoj. “Posljedice” nude prizmu za razumijevanje žene koja preživljava nasilje u okviru koji bi trebao pružiti razumijevanje i ljubav. “Čekanja” i “Bura” nam pomažu razumijeti strahove i nade ljudi koji štite sebe i svoju djecu najbolje što mogu, nasuprot okrutnošću od koje svjesno bježe te marginalizaciji u koju nesvjesno dolaze. “Matija” progovara o težini života i istovremenoj snazi i slabosti nježnosti. “Kućica za pse” i “Lijepi interijeri: Zagreb” pomažu nam shvatiti da ratovi traju i dugo nakon što završe, u glavama, u srcima, na tijelima, u stanovima i na ulicama.
Cijeli naš rad nastoji pomoći da se bolje razumijemo. A da bismo se razumijeli, moramo se čuti. Trebamo biti dovoljno otvoreni i tolerantni da se prepustimo glasu drukčijem od našeg.
Ovo je tužan trenutak. Ovaj trenutak u kojem gledamo cijeli spektar, zapravo, iste mržnje i diskriminacije. Jedne koji ne žele Bajagu jer je Srbin i druge koji ne žele Naharina jer je Izraelac. Jedne koji zabranjuju predstavu ili film, druge koji zabranjuju balet.
Bez obzira što ovi pozivi na otkazivanja i diskriminaciju dolaze iz različitih ideoloških pozicija, zabranitelje u Benkovcu, Sisku i sada Rijeci, povezuje ista logika mržnje. Cijeli identitet osoba koje se nastoji zabraniti svodi se na zlo političkih zajednica kojima pripadaju, ne dajući im priliku da budu ljudi sa svojim jedinstvenim identitetom.
Sada je niz građanskih pokreta i samosmatranih intelektualaca pozvalo HNK u Rijeci da otkaže suradnju s Ohadom Naharinom, zbog njegova državljanstva. Pročitajte ovo ponovo. Ili da kažemo isto drugačije: Niz građanskih inicijativa je pozvalo hrvatsku instituciju kulture da javno, iz političkog motiva, izvrši diskriminaciju na temelju državljanstva, kršeći tako prava zajamčena međunarodnim konvencijama i hrvatskim Ustavom te zakonima. Ne radi se, ovdje, o argumentu da je Naharin nečim što je učinio povrijedio ugovor ili neki etički kodeks pa da otkazivanje može predstavljati sankciju. Radi se o čistoj, izravnoj, neumivenoj diskriminaciji. To što je implicitno izrečena ne čini ju manje ozbiljnom ni pogrešnom, samo manje hrabrom.
Stoga, upozoravamo HNK Rijeka i intendanticu gđu. Dubravku Vrgoč da bi otkazivanje ove suradnje, samo zbog državljanstva, predstavljalo kršenje Zakona o suzbijanju diskriminacije koje ćemo, u eventualnosti otkazivanja, prijaviti DORH-u i Pučkoj pravobraniteljici.
Također pozivamo cijeli ovaj spektar zabranitelja da se pogledaju u ogledalo i prepoznaju vlastito licemjerje. Na jednoj strani ovog spektra, zabranitelji se prikazuju borcima za slobodu dok uskraćuju slobodu drugima. S druge strane spektra, zabranitelji osuđuju čovjeka zbog njegova državljanstva ne diskvalificirajući same sebe zbog istog razloga—državljanstva u državi koja ima odgovornost za zločine koje je činila ili ih čini.
Ako je Bajaga kriv za Vukovar i Škabrnju, a Naharin za Gazu, onda su i ove hrvatske građanske inicijative i “intelektualci” krivi za otete stanove, za Ahmiće i Heliodrom. Ali, quod licet Iovi, non licet bovi. Samosvijest, izgleda, teško ulazi u intelektualne i građanske glave uvjerene u svoju nepogrešivost.
Ogledalo je zrcalno samo s jedne strane. Pozivamo ih da ga okrenu i dobro se pogledaju.
Ako ćemo diskvalificirati ljude zbog državljanstva u ime žrtava državne politike, nitko neće ostati kvalificiran. Nitko neće imati pravo na vlastitu osobnost. Nitko neće stvarati umjetnost koja nam otvara oči.
I nikada nećemo naučiti da ljudsko zlo ni dobrota ne dolaze ih identiteta.
Dolaze iz izbora.
Smrade a jel tomi podrzavas mudzahedine i klanja u Uzdolu i drugim stratistima Hrvata gdje su tvoji ubijali? Zasto to ne spomenes jer to podrzavas?