Za razliku od scena iz Marseillea, kada su dominirale šake ispred Parka prinčeva, sada su u rukama bile zastave i mobiteli
– Eiffelov toranj ovo ne pamti, okupirali smo ga – smijala se razdragana plavuša u dresu Hrvatske.
– Odakle sam? Pa iz Hrvatske! – radosno je uzviknula.
“Kockice” su dominirale Parizom, toliko toga je podsjećalo na 1998. godinu i one naše opjevane utakmice. Hrvatskih navijača bilo je u svim krajevima grada... Kako se utakmica primicala, svi putevi vodili su prema Parku prinčeva... Na prilazima stadionu vodio se rat glasnicama. Na trgu ispred Parka prinčeva s jedne strane pjevalo je stotinjak turskih, a s druge strane stotinjak hrvatskih navijača.
– Bježite ljudi, bježite iz grada – čulo se sa svih strana.
Za razliku od scena iz Marseillea, kada su dominirale šake ispred Parka prinčeva, sada su u rukama zastave i mobiteli. Odmah se vidjelo da to društvo nije iz huliganskog miljea. Selfiji i javljanje live, oružje je u rukama navijača koji spavaju u hotelima i jedu u restoranima.
Hrvati su u jednom trenutku krenuli prema Turcima pa su se vratili, a Turci su krenuli prema Hrvatima i onda su se odjednom svi našli u klupku pjesme i podrške svojim ljubimcima. Možda je gdjekoga i “pukla koja šaka”, usijanih glava ima svugdje, ali sve u svemu, ozračje je bilo ugodno.
Hrvatske pjesme u Parizu
Pjevalo se “Lijepa li si, moja domovino”. U Pariz je stiglo mnogo ljudi iz dijaspore – Njemačka i nije tako daleko.
– Došli smo zajedno, mi smo prijatelji – kažu nam Ante iz okolice Zadra i Atuk.
Jedan je u hrvatskom dresu, drugi je ogrnut turskom zastavom. Rade zajedno u Stuttgartu.
– Ako se možemo družiti na poslu, zašto ne bismo i na nogometu. Ne sjedimo zajedno, ja sam na našoj strani, on na Turskoj. Svatko navija za svoje, prijatelji smo prije i poslije utakmice – kaže Ante.
Jake policijske snage
Obojica su imala jedinstvenu prognozu rezultata.
– Bit će 3:0 – kazuju Ante i Atuk.
Nisu rekli za koga, ne treba ni pogađati.
Podosta je bilo onih koji su se pribojavali militantnih skupina navijača PSG–a u kojima navodno dominiraju Srbi. Informacije su stizale u valovima.
– Napast će Hrvate – došla je poruka iz našeg navijačkog okruženja.
Turski kolege baratali su drukčijim informacijama.
– Pripremaju zasjede našim navijačima, napadat će manje skupine – kazivao je turski kolega.
Jake policijske snage pozorno su pratile svaki korak, oko naših i turskih navijača bilo je nekoliko redova “kornjača”. Njih stotinjak bilo je baš uz navijače, pedesetak metara dalje stajala je nova formacija, spremna za brzu intervenciju, pa još jedna...
>>Domagoj Vida veliku pobjedu proslavio strastvenim poljupcem sa svojom Ivanom
>>Kako ste proslavili pobjedu Hrvatske? Pošaljite nam svoje fotografije
>>Šuker: Nikad u životu nisam popio viski. Do danas
Nije bilo podjela jer u Parizu su samo oni koji su mogli a vole Hrvatsku, oni mrzitelji svega Hrvatskog popisuju po Splitu tko je organizirao gledanje utakmice.