Sudeći prema kušanome na ovogodišnjem En Primeuru Vinistre posvećenom malvaziji, ove ćemo godine doista piti možda i neka od najboljiv vina sorte koja je odavno postala zaštitnim znakom Istre. Kao i kod ostalih sorti, naime, i malvazija je lani ponudla manje prinosa u izazovnoj godini, no omogućila visoku kvalitetu vina. - Godina je bila meteorološki izrazito topla, zbog kiše oko cvatnje oplodnja je bila slabija, a sušno razdoblje uzrokovalo je nešto raniju berbu malvazije istarske. Unatoč slabijim prinosima očekuje se izrazita kvaliteta vina, zaključio je dr. sc. Kristijan Damijanić s Veleučilišta u Rijeci, Poljoprivrednog odjela u Poreču.
Rekao je to na tradicionalnom Masterclassu uoči kušanja u Hotelu Esplanade u Zagrebu kojeg je i ovaj put vodio sommelier Emil Perdec. Riječ je o doista zanimljivom i dobro strukturiranom predavanju na kojem se predstavljaju svježe malvazija vinara iz svakog dijela Istre, koji puta doista i izvučene iz spremnika za odležavanje. Perdec je istakao kako su malvazija zadržale svježinu koja je fno uklopljena u strukturu i tijelo, kako su uravnotežene i prate aromatske karakteristike sorte. Teško je s ovim ne složiti se nakon uzoraka koje smo probali. Vina koja će se nuditi ove godine, jer potražnja je za malvazijom uvijek velika, pa će vjerojatno tek manja količina ostati u arhivama, strukturirana, su precizna, izraženih sortnih karatkeristika koje ovise o svojem terroriru. Tako su uočljive bile razlike u, primjerice, aromatskom profilu između područja, no uglavnom se svi slažu da su ovogodišnje malvazije najbiže onome što se naziva autohtonim. Najbliža ukusu gostiju radionice, rekli bismo bila je ona Bastiànova koja je jedno zaokruženo i bogato vino za koje se čini da je prekeklo vrijeme te da je naprosto već spremna za posluživanje. Ali, sasvim sigurno možemo za koji mjesec očekivati slično i od ostalih vinara čije smo uzorke probali.
U samoj sali Cattunar je ponudio svoju 4 Terre, malvaziju četiri zemlje, odnosno vino od grožđa s četiri vinogradarska položaja ovog vinara, svaki posebno, pa onda kupažu četiri vina. I vidjelo se zašto se radi o tako poznatom i cijenjenom vinaru. Naravno, ovo su izdvojeni primjeri sjajnog dana kušanja mladih malvazija gdje je bilo teško negdje se razočarati. Pavlomiova žlahtina jedva čeka da je se stavi u butelju, i ove će godine biti zaštitno vino ove vinarije te pokazati bogatstvo područja Istre i Kvarnera koje nije samo malvazija. Cattunarov susjed Veralda profilirao se kao izuzetan vinar posljednjih godina, za ovu je prezentaciju pripremio i neka iznenađenja pa ispada je Brtonigla bila izuzetno kvalitetno zastupljena među čak više od 70 vinara koliko je ove godine stiglo u Zagreb na ovogodišnji En Primeur malvazije. Ništa čudno, konzultant je vinarija Veralda i Bastiàn Milan Budinski, jedan od najboljih enologa o čijim smo vinima u više navrata pisali, što će se sigurno i ponavljati. Nemoguće je pri tome, dakako, spomenuti sve jer samo je veterana bilo puno, od Degrassija, Matoševića, Kozlovića, obje vinarije Arman, Polettija, Geržinića, Benvenutija, Damjanića. Ono što jest obilježje ove berbe jest da su, podvucimo još jednom, malvazije međusobno različite u odnosu na područje s kojeg grožđe dolazi tako da ove godine možete u Istri očekivati doista istinsko enološko uživanje.
- Više od polovice članova naše udruge svake godine dolazi u Zagreb, kako bi predstavili jedan od simbola Istre, malvaziju istarsku. Po tome smo uistinu jedinstveni, jer ovakvog primjera sigurno nema u široj regiji, a možda niti u svijetu. Iako je iza istarskih vinara zahtjevna godina u kojoj su količine prinosa bile manje u prosjeku za 30 posto, a godinu je obilježilo i povećanje ulaznih troškova te nedostatak radne snage, ovo se neće značajnije reflektirati na cijenu nove berbe u Istri, rekao je Luka Rossi, predsjednik udruge Vinistra, najveće udruge vinogradara i vinara u regiji koja broji više od 120 članova. Da je i ovogodišnja priredba predstavljanja mlade malvazije bila uspješna govori i brojka od 700 posjetitelja. Svakako je i ovaj En Primeur bio prilika probati vina vinara koje ne susrećemo često u Zagrebu a koji su se ovdje prezentirali čak i sa svojim prvim berbama.
