Bilo je logično da Zmajska pivovara otvori “svoju kuću”. Ne samo što je tradicija svih velikih američkih craft pivovara da imaju svoju pivnicu nego u svemu tome ima i ekonomske računice. Naprosto, vlastiti kanal prodaje ne može zamijeniti ništa drugo, a Zmajska je već dovoljno narasla da može slobodno ući u ugostiteljstvo kao ekstenziju uspješne egzistencije na tržištu već više od deset godina.
No, Sip Pub, koji je minulog tjedna otvoren na kraju Trnjanske ulice, odmah ispod nasipa, više je od poslovnog pothvata, to je priča koja se grana u više smjerova i po svemu je doista unikatna, čak i za ovaj sada već poveliki grad. Sip Pub je obiteljska priča. Andrej Čapka i Hrvoje Čirjak prije više od desetljeća pokrenuli su Zmajsku pivovaru, a na tom je tragu i Sip Pub – od ideje do realizacije, i to ne samo u smislu ponude jela i pića, organizacije posla nego i oblikovanja objekta i njegove priče.
Sip je preuređena zgrada Hrvatskih željeznica, poput one u kojoj je jako uspjeli Peti kupe pokraj Glavnog kolodvora, pa je zmajska pivnica i primjer doista efikasnog javno-privatnog partnerstva.
– Hvala Hrvatskim željeznicama što su prepoznale da se njihovi objekti mogu preurediti i dobiti novu svrhu. Sljedećih 20 godina, koliko traje ovaj ugovor, nadamo se da ćemo opravdati povjerenje, a preporučili bismo i drugima – HŽ ima što ponuditi, šteta je da ovako divni objekti nisu u uporabi – kazao je Andrej Čapka.
U objekt je, rekao je Hrvoje Čirjak, uloženo milijun i pol eura.
– Ovo je kulminacija rada Zmajske pivovare. Nije bilo lako, tražilo je puno truda i ulaganja, no vjerujemo da će ljudi to prepoznati. Zaposlili smo gotovo 20 ljudi koji će se brinuti o objektu i njegovim gostima. Nadamo se da ćemo posjetiteljima uspjeti pružiti ugođaj pravog puba – kazao je Čirjak na predstavljanju Sipa prošli utorak.
Objekt je dakle temeljito preuređen. Oni koji često putuju Mostom mladosti iz Novog Zagreba prema centru grada zasigurno su ga zamijetili, no nisu mogli pretpostaviti što će tu biti. Ta arhaična zgrada zapravo je vrlo atraktivna, pogotovo ako znate što s njom. Sva je žbuka otučena s fasade pa pogled na nju u nama malo starijima budi nostalgiju za nekim drugim vremenima. Napravljena je od cigle, a to se vidi i unutra, gdje je žbuka otučena sa zidova. I to izgleda efektno. Interijer je napravljen pragmatično, svrsishodno, s poštovanjem prema prostoru. Ništa čudno, Ana Jožinec, dugogodišnja Čapkina partnerica, zapravo je arhitektica. Ovo bi bio njezin životni rad. Sip izgleda doista odlično, bez kompliciranja, konkretno, a istodobno vrlo ugodno.
– Poštovali smo u cijelosti raspored nastojeći od svake prostorije dobiti posebnu zonu, namjenu. Nakon što uđete, naiđete na visoke stolove gdje se može uživati u hrani i pivu, odmah smo tu stavili i frižidere ako se želi pivo ponijeti za doma. Ali tim prostorom zapravo dominira veliki šank na kojem je 30 točionika, a niže je prostor za naručivanje hrane, iza kojeg je kuhinja – opisala je Ana prostor dok nam ga je pokazivala.
Ti zahvati nisu bili mali i nisu se odnosili samo na preuređenje interijera. Promijenjeno je cijelo krovište, vidi se odmah da su grede nove; koliko se pazilo na prizemni prostor toliko se pazilo i na gornji.
– Ovo je ono što volimo zvati viteška soba, odmah je jasno zbog čega – rekla je Ana pokazujući na prostor s dugim velikim drvenim stolom ispod televizora. Idealno za privatnija okupljanja ili potencijalno poslovnu namjenu. Drugi prostor na visokoj galeriji, koja je dobivena na nekadašnjemu tavanskom prostoru, ispunjen je manjim stolovima te nizom stolica ispod zidnog šanka. Ovdje pak možemo zamisliti bilo kakve druge aktivnosti, igranje društvenih igara, to je idealan prostor za takvo što. I gornje i donje prostorije imaju zaseban toalet, što je uvijek dobro.
Kada u Sip uđete, možete nastaviti ravno i dospjet ćete u vrt. To je zaista prekrasan eksterijer, rijedak u ovom dijelu grada. Polovica od ukupno 240 mjesta vani je, jednim dijelom popunjena drvenim stolovima za obitelji i veće družine, ispred kojih je i manja pozornica pa se mogu očekivati i različiti događaji, pogotovo ljeti. U drugom dijelu su manji stolovi pa je vrijeme da se dotaknemo osnovne ideje Sipa. A to je da se prati trend, što je u ovom trenutku – minglanje.
Danas se ugostiteljski prostori sve više oblikuju tako da ljudi ne mogu izbjeći druženje, da se izbjegne mogućnost da ljudi sjede sami pa onda, naravno, gledaju u svoj pametni telefon, tek ovlaš grickajući i pijući svoje piće. Polako se takvi lokali oblikuju i u metropoli, a Sip se time, zapravo, vraća osnovnoj intenciji pivnice ili britanskog puba, a to je ispunjenje socijalnih potreba u smislu druženja.
I kava će na ovom mjestu sigurno biti dobra jer dolazi od Cogita, domaće renomirane pržionice kave. Preko hrane krenut ćemo unazad kako bismo najprije mogli ispričati priču o nama najvećem iznenađenju u Sipu. A to je – voda!
Zmajska već dugo radi Grin, hard seltzer, dakle lagano gaziranu vodu s nešto alkohola i okusa. Na otvorenju Sipa probali smo potpuno nove bezalkoholne sode – varijantu s guavom i limetom, a uz to i varijantu s hmeljem. To je nešto doista sjajno, nevjerojatno osvježavajuće, djeci bi se moglo jako svidjeti, a na ovakvim mjestima mora biti i sokova i bezalkoholnih pića jer su predviđena i za obiteljska okupljanja.
Ne treba imati iluzija, pivnica u kojoj se služe samo pića dugoročno nije održiva osim na izrazito frekventnim lokacijama. Hrana je ključ opstanka, a u Sipu su se odlučili za drugačiji pristup. U kuhinji se nalazi veliki smoker, a grilla nema. Ako tražite klasični roštilj, ovdje ga nećete pronaći, uostalom ima ga na bezbroj mjesta u Zagrebu. Meni Sip doista jest nešto drugačije i inovativno, a oslonac je jedan vrlo interesantan komad mesa. Na proslavi rođendana Zmajske pivovare prošle godine željelo se pokazati kakva bi otprilike bila hrana u Sipu. I tada smo probali brisket iz “domaće radinosti”. Brisket je zapravo komad junećih ili goveđih prsa koji se uzima s donjeg dijela, odmah ispod ramena. Inače je riječ o prilično čvrstom i žilavom komadu mesa koji se omekšava “sous vide” pečenjem ili dugotrajnim dimljenjem. U Sipu ćete dobiti onaj od znamenitog wagyua, i to po doista izuzetnoj cijeni, što vrijedi i za praktično sve na jelovniku. Ovdje je takav slučaj pa brisket dolazi zaista mekan pa zalogaje odvajate praktično bez napora.
Sva jela dolaze na trayu, zato da se lakše dijele, a s većinom ćete dobiti posudicu nečega kiselog: povrća, luka, coleslaw salate i domaćih umaka. Sljedeće jelo koje je oslonac menija jesu rebra. Također iz smokera, vrlo su lijepo pečena, dolaze sa zapečenim grahom i domaćim umakom. Na svakom je stolu i komplet umaka Volim ljuto, što je već standard. Zatim je tu Philly Cheese Steak sendvič, američki klasik u izvedbi Sipa – meso je vučena svinjetina. A onda tu je i niz grickalica poput svinjske potrbušine koje nisu istopljene do kraja te lijepo začinjene, pa tacosa, onih s goveđim obrazinama ili s trganom svinjetinom. Nije se zaboravilo ni na vegetarijanski prehranu, pa se mogu naručiti nachosi s umacima ili domaćim humusom…
Čini nam se da će mladi ovdje lako pronaći nešto za sebe što se hrane tiče. Zmajska je razvila doista bogat portfelj piva, a sva su dostupna ovdje. Jedna će pipa biti rezervirana za gostujuće pivovare, prva je na redu Nova runda. Vina poput Krauthakerove Graševine ili Skaramučina Dingača, uz još neke poznate etikete zastupaju vina.
– Željeli smo da se ovdje ponudi nešto doista novo, drugačije, u prostoru kakav je teško naći. Nadamo se da će publika to prepoznati, a ovisno o njezinim željama, meniju ćemo dodavati jela ili širiti portfelj piva specijalima samo za Sip. Za otvorenje smo predstavili tri nova piva koja predočuju naš izričaj kada je o pivima riječ, ali ovaj put okolnosti su sasvim drugačije – rekao nam je Andrej Čapka.
Bez sumnje je ovom dijelu Zagreba ovakvo mjesto nedostajalo. Na istoku grada je The Garden Brewery, centrom dominira Pivovara Medvedgrad, a piva ne nedostaje zbog lokala poput odlične Valhalle. No, na putu prema Novom Zagrebu nema ovakvog prostora, s ovakvim sadržajem. Posebno ne s ovakvim vrtom.
Otvori KEKS Pay
