Kako omogućiti da optužnica podignuta u prosincu 2015. u rujnu 2018. još uvijek nije potvrđena, a o početku suđenja da ne govorimo, može se vidjeti na primjeru Miljenka Benka i njegovih suokrivljenika.
Bivšeg direktora zagrebačke Čistoće USKOK tereti za namještanje poslova prilikom nabavke opreme za zbrinjavanje otpada, a posljednja sjednica optužnog vijeća na zagrebačkom Županijskom sudu odgođena je jer su obrane tražile da se iz spisa izdvoje svi dokazi. Tvrde da su dokazi nezakoniti jer je optužnicu, kako tvrde, potpisao neovlašteni tužitelj. Zanimljivo je da je taj zahtjev postavila Željka Pokupec, bivša tužiteljica koja sada radi kao odvjetnica.
Sud je zahtjev odbio, pa spis po žalbi seli na Vrhovni sud. Optužna vijeća su do sada bila odgađana zbog neprimanja poziva, bolesti optuženika, zahtjeva obrane da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje snimke tajno snimljenih razgovora nastalih temeljem naloga suca istrage...
Osim obrana, s njom je bio nezadovoljan i sud, koji ju je prije toga vratio USKOK-u na doradu. Uz Benka optuženi su i bivši direktor tvrtke Gradatin Tomislav Jukić te nekadašnji šef Službe za nabavu Zagrebačkog holdinga Ivan Markus, a USKOK ih tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, primanje i davanje mita, trgovanje utjecajem....
Prema optužnici Benki i Jukić terete se za namještanje natječaja za nabavu specijalnih vozila za komunalni otpad nakon kojega je sklopljen ugovor vrijedan preko 70 milijuna kuna.
Kako to funkcionira u Lijepoj našoj vidi se na svakom koraku. Primjera radi u renoviranje Općinskog suda u mojoj H. Kostajnici država je pre par godina investirala preko desetak miliona kuna. Sud je posljednji put renoviran pred neka tri desetljeća i bio je u relativno podnošljivom stanju. Sud opslužuje terotorij sa tucet općina i manje od deset tisuća obivatelja, a ima samo jednog suca. Dakle uludo bačene pare za državu, ali ne i za partiju pod patronatom jednog ZNA SE eks ministra financija, koja je za masne pare iznajmila hotel kao zamjenu suda godinu dana, a njihova gradjevinska tvrtka je izvodila radove. Dakle za nekoliko kvintala mesa vjerodomoljubnih dvonožnih glodara, ubijeno je cijelo manje stado državnih bikova. Ni jedna državna investicija nije se odvijala drugačije. Tzv. rukometne arene za svjetsko prvenstvo progutale su stotine miliona kuna, a sada zjape prazne ili su obivalište slijepih miševa, gradjene su sa istim ciljem. Hrvatska državna raga funkcionira samo zahvaljujući kreditnoj infuziji, a kada ova prestane otaknut će ova kopitima.