Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 151
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ŠOKANTNA ISPOVIJEST Irenu Kralj šest godina uhodi, maltretira i mlati bivši dečko

Zar me mora ubiti da shvate da je nasilnik

24.11.2008.
u 17:48

Ona ne želi B.a.b.e., sigurne kuće, ni skrivanje od vlastita života, već samo normalan život bez nasilja, fizičkog i psihičkog maltretiranja i straha koji trpi već punih šest godina. Njezino je ime Irena Kralj, a njezina je stravična priča jedna od onih o kojima prečesto slušamo, nad kojima se zgražamo, a nad kojima zaplačemo tek kada s tragičnim epilogom budu ispričane na stranicama crnih kronika.

Na žalost, sudbina te 35-godišnje medicinske sestre i samohrane majke iz Zaprešića, mogla bi imati upravo takav ishod. Jer, dok jedan te isti zakon podilazi njezinu zlostavljaču ignorirajući sve njezine vapaje i modrice po tijelu, nju stavlja pod „sumnju“ da je zbog bočice spreja za samoobranu prekoračila granice nužne obrane.

Na steroidima
- Zar me doista treba ubiti da netko shvati da je taj čovjek nasilnik?! Zar moram nabaviti dozvolu za nošenje oružja i postati nasilnik kao i on, da bi moja kći imala majku?! - ogorčeno pita Irena Kralj.

- S Tihomirom Vukovićem iz Zaprešića bila sam deset mjeseci u vezi prije šest godina. Činio se kao dobar dečko iz susjedstva, sportaš i netko koga bih mogla predstaviti kćeri. Na žalost, već nakon par mjeseci sam kod njega primijetila čudne amplitude u ponašanju, a kako godinama radim na odjelu ovisnosti, posumnjala sam da takvo ponašanje nije prirodno. S vremenom sam shvatila da je posrijedi dugogodišnje i konstantno konzumiranje steroida, što je on kao body bilder uzimao i preprodavao. Naime, steroidi osim što nisu vitamini, nisu ni legalni pa sam odlučila prekinuti tu vezu – prisjeća se Irena, čija je odluka bila trenutačna, jer pokraj kćeri koja boluje od cerebralne paralize i kojoj ne trebaju stresovi, nije htjela ovisnika, niti čovjeka koji se bavi ilegalnim poslovima.

U jednoj noći dvaput
- Počela su uhođenja, maltretiranja telefonom, mobitelom, i uglavnom gnusna vrijeđanja i prijetnje s njegove strane, koje sam uredno prijavljivala u zaprešićku policijsku postaju. U vrlo kratkom vremenu u istoj sam postaji prijavila devet prijetnji i šest zahtjeva za zabranu prilaska. Međutim, kao da sam ih bacila u vjetar. Nitko iz te postaje nije reagirao, a on je i dalje nastavio s maltretiranjem – govori Irena.

Ignoriranje njezinih prijava, nastavlja shrvano, i više nego je ohrabrilo nasilnika, te su se njegove prijetnje počele ostvarivati:

- Prvi put me prebio 21. sječnja 2004., i to u Samoboru gdje sam bila s prijateljicama. Kako nisam imala kuna na mobitelu, a nisam znala da je poziv na 92 besplatan, prijateljica je stala u Zagrebu na pumpi da kupim bon i nazovem policiju, ali on nas je pratio i do tamo, te me ponovno prebio. Moja je jedina sreća što se taj napad dogodio u Zagrebu, pa je na očevid izišla policija s Črnomerca, koja je odmah podnijela kaznenu prijavu protiv njega i koja mi je savjetovala da se odselim iz djelokruga zaprešićke policije. Naime, da se to dogodilo u Zaprešiću, moja bi prijava sigurno završila gdje i one prije.

U dvije i pol godine, koliko je trajalo suđenje nasilniku, Irena je još nebrojeno puta bila napadnuta. Tek 2005., kada ju je napao pred samom policijskom postajom u Zaprešiću, u kojoj je po nebrojeni put podnosila prijavu zbog maltretiranja, nasilnik je pritvoren i odveden na odsluženje kazne u trajanju dvije godine i osam mjeseci. Ipak, zbog dobrog vladanja Tihomir izlazi ranije, a priča otprije dobiva još gori nastavak:

- Nastavilo se maltretiranje i vrijeđanje telefonski, praćenje, a na koncu i batine. Srećom, te noći kad je Tihomir preko susjednog balkona ušao u moj stan nisam bila kod kuće. No, vraćajući se kući kasno navečer, pred haustorom sam zatvarala kišobran kad me je zgrabio s leđa i počeo udarati. Uspjela sam se othrvati, izvaditi sprej kojim sam ga pošpricala i utrčati u haustor. Dok je on pokušavao razvaliti vrata haustora, ja sam uspjela nazvati policiju. No, iz zaprešićke postaje su došla dva mlađa muškarca u civilu, bez službenih oznaka i bez značke. Ostala sam šokirana kad su prvu izjavu uzeli od njega. Kada sam im pokazala da mi je prije napada provalio u stan, rekli su mi kako nema svježih tragova stopala – govori Irena, koja je nakon tog šoka iste noći doživjela još i veći:

Napad u bolnici
- Povraćala sam i bila u masnicama, pa me hitna odvela u bolnicu Sveti Duh, gdje su mi ustanovili potres mozga i frakturu kod lijeve orbite na glavi. Nakon što su mi sanirane sve ozljede, odlazim iz bolnice, a u kirurškoj ambulanti bolnice nailazim na Tihomira bez pratnje policije. Ponovno me napao, nakon čega dolazi policija s Črnomerca i odvodi ga. Mene su tada s novim ozljedama zadržali u bolnici – kaže Irena. Nakon posljednjeg napada uložila je žalbu Ministarstvu unutarnjih poslova:

- Zamislite, ja sam dobila kaznu za remećenje javnog reda i mira. U odgovoru na žalbu napisali su da su me prijavili Prekršajnom sudu u Zaprešiću zbog sumnje da sam prekoračili granice nužne obrane, te da sam registriranom nasilniku, koji je već zbog toga bio u zatvoru, nanijela teške ozljede! Pa taj čovjek ima 92 kg, a ja 50! Tko je tu lud?! - pita se Irena Kralj.

Policijski službenici poduzeli sve što su zakonski mogli


Uzimanje izjave uz pivo

- Svašta sam vidjela u proteklih šest godina, pa čak i zaprešićke policajce koji nakon moje prijave uzimaju Tihomirovu izjavu u kafiću ispijajući s njim pivo! - priča Irena. - Ali zar je moguće da će sada poistovjećivati žrtvu s nasilnikom?! Da će od mene žrtve raditi nasilnika, a od nasilnika žrtvu?! - sva u očaju pita se Irena, koja i dan danas proživljava pakao. Jer, kaže, Tihomir je i dalje uhodi, te preko nekih poznanika šalje prijeteće poruke. Kći joj je, priča, neki dan premrla od straha kad je Tihomir pokraj njih u punoj brzini zakočio. “Hodale smo i plakale satima kako nas ne bi locirao i vidio gdje živimo”, kaže Irena.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije