Mislim da smo pokazali nedostatak osjetljivosti za pravila modernog društva, u kojem žene ne bi trebale biti tretirane drukčije zbog njihova spola, rekao je u kolovozu prošle godine direktor Tokijskog medicinskog fakulteta Tetsuo Yukioka nakon što je otkriveno da je ta prestižna ustanova najmanje 12 godina lažirala rezultate prijamnih ispita kako bi smanjila broj studentica koje će postati doktorice. Ovaj je incident podsjetio svjetsku javnost o onome što domaća toliko dobro zna: razlika u tretmanu spolova nacionalni je problem Japana.
Japan je snažna zemlja, treće gospodarstvo svijeta poznato po nevjerojatnom preporodu nakon teških razaranja u Drugom svjetskom ratu. Njegovi su stanovnici predani miru i demokraciji, a njihova kultura jedna je od najprepoznatljivijih u svijetu. S druge strane, odnos Japana prema ženama prečesto nije bio ni kvalitetan ni pravedan. Svjetski ekonomski forum prošle godine objavio je Indeks spolnog jaza koji kaže da je ova zemlja 110. od 149 njih u jednakosti spolova (za usporedbu, Island je prvi, a Hrvatska 59.).
Premijer Shinzo Abe, po dolasku na vlast 2012., odlučio je to promijeniti i to tako da će Japance uvjeriti da moraju promijeniti odnos prema ženama ne zbog apstraktnih ideja ljudskih prava, nego zbog same ekonomije. To je istina: Japan ima najstarije stanovništvo na svijetu i gospodarstvu su hitno potrebni novi radnici. Ili još bolje, radnice..
Opterećeni rodnim ulogama
Osmislio je program ekonomskog razvoja na ženski pogon “Womenomics” kao nastavak svog svjetski poznatog koncepta “Abenomics”. Otkad je on premijer, broj zaposlenih žena porastao je za gotovo tri milijuna, a njihov postotak u upravama tvrtki 2,7 puta. U društvu toliko posvećenom tradiciji konzervativni je premijer pokrenuo kotač promjena. Želi, kako kaže, stvoriti društvo u kojem žene mogu sjati.
Tijekom proteklog vikenda pod njegovim je patronatom u Tokiju održana Svjetska skupština žena (WAW), forum koji raspravlja kako poboljšati položaj žena u Japanu i svijetu na kojem je bio i Večernji list. Peti je to po redu WAW, a prije dvije je godine na njemu gostovala Ivanka Trump. Ovoga puta na WAW su stigli visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet, sam japanski premijer Shinzo Abe, bila je tu i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić, a prisutnost nobelovke Malale Yousafzai izazvala je ogroman interes u prepunoj dvorani hotela New Otani.
– Ako želite stvoriti društvo u kojem sve žene i djevojke mogu sjati, gdje žene predvode inovacije, uspijevaju u javnoj upravi ili poslu, naši lideri moraju uložiti u obrazovanje djevojaka – rekla je Malala.
Abe, uvjeren da mora učiniti još više, rekao je da će na sljedećem susretu G20, koji se u lipnju održava u Osaki, liderima naglasiti da želi stvoriti svijet u kojem sve žene imaju barem 12 godina kvalitetnog obrazovanja. Istodobno je uz WAW održan i skup W20, jedne od grupacija koje predlažu politike o kojima će se razgovarati na susretima G20. Na njemu je sudjelovala i Pejčinović Burić te je u subotu govorila o predstavljenosti žena u medijima. Jedna je od tema bila i Hrvatska.
– Bila sam šokirana kada je nedavno istraživanje u Hrvatskoj pokazalo da od ukupnog broja vijesti o sportu, tek 3,76 posto otpada na ženski sport – kazala je Pejčinović Burić, znajući koliko je hrvatski sport prepoznatljiv u svijetu. Kako je Japan postao tako predan zaštiti prava žena? Shinzo Abe ove će jeseni postati najdugovječniji premijer u povijesti zemlje, iako je na tu funkciju došao ne tako davne 2012. godine. Japan, od kraja Drugog svjetskog rata do 1990. bio je jedna od najbrže rastućih ekonomija svijeta. Početkom 1990-ih dogodio im se slom gospodarskog mjehura, što je uzrokovalo dva izgubljena desetljeća stagnacije.
Raniji je gospodarski rast produljio životni vijek Japanaca. Čak 28 posto stanovništva ima više od 65 godina, što je najviše u svijetu i izazov za mlađe generacije. U zemlji tradicionalno nesklonoj imigraciji, što se također mijenja, Abe se okrenuo ženama. Japansko je društvo izrazito opterećeno rodnim ulogama, uz rad koji je rezerviran samo za muškarce i samo za žene. Muškarci su tradicionalno bili ti koji su zarađivali, plaćali račune i, prema starom dobrom japanskom običaju, rintali od jutra do mraka. Žene su se pak brinule za djecu i često se nisu više vraćale na posao nakon što bi rodile.
Stanje daleko od idealnog
Stereotipi su se vrlo snažno razvili i društvo koje se rapidno tehnološki, politički i ekonomski poboljšalo nakon rata, na tom je području ostalo gotovo isto.
– Jedan je od problema za žene oduvijek bio u tomu što japanski poslodavci svoje radnike plaćaju prema odrađenim satima, a ne prema produktivnosti ili godišnje. Za one koje često moraju biti doma s djecom to nije dobro. Iako je zakon koji je ukinuo legalnu diskriminaciju donesen prije 30-ak godina te danas ženi nije teško započeti karijeru, plafon za nju i dalje postoji. Još su na pozicijama gdje se donose odluke muškarci – rekla nam je Kaori Sasaki, šefica marketinške kompanije Ewoman i aktivistica za ženska prava. Uz to ističe i zanimljiv fenomen: nakon vjenčanja, par zakonski mora usvojiti samo jedno prezime, bez ikakvih kombinacija prezimena ili razlika između muža i žene. Kako u 99 posto slučajeva žena usvaja muževo, to joj može otežati život ako se bavi javnim poslom. A u slučaju razvoda, on se javno objavljuje svijetu.
Zbog svega toga je Abe prije šest godina pokrenuo program pomoći ženama. Godine 2016. donesen je zakon prema kojem su velike tvrtke obvezne donijeti akcijski plan o njihovu zapošljavanju i unapređenju. Numeričke pokazatelje iz tih izvješća vlada ocjenjuje i dodjeljuje tvrtkama certifikate. Ti certifikati, osim što su dobra reklama, povećavaju šanse da tvrtka pobijedi i na javnom natječaju. No, za one koji ne pristanu na vladin zahtjev za barem jednom ženom u upravi, nema kazne. Prošle godine vlada je također izdala i aplikaciju koja studenticama koje traže posao pomaže locirati tvrtke koje se brinu o ravnoteži spolova. Nagrađuje se tvrtke koje muškarcima daju roditeljski dopust, kako bi preuzeli svoje obveze kod kuće i s djecom. Najveći su problem stereotipi. Zbog toga vlada najviše truda uloži da ih promijeni, između ostalog i ovakvim forumima kao što je WAW.
Neke su mjere dale rezultate, i to ne baš male. Od 2012. do 2018. broj radnica porastao je za čak 2,88 milijuna, na gotovo 30 milijuna. Najupečatljivija je statistika pri dolasku na vlast Abea bila to što su tek 1,6 posto svih članova uprava u tvrtkama na burzi bile žene. To je povećano 2,7 puta, na još uvijek niskih 4,1 posto. I unatoč tomu što je daleko od deset posto koliko si je vlada postavila kao cilj do 2020., Abe se time itekako ponosi. Prije sedam godina na menadžerskim je pozicijama radilo 6,9 posto žena, danas ih radi 9,6 posto. Zaposlenost žena porasla je na 67,4 posto, što je više od SAD-a. No, iako se stanje znatno poboljšava, daleko je od savršenog. Žene još uvijek na neodređenim poslovima zarađuju tek oko tri četvrtine plaće muškaraca, a njih 83 posto uzima roditeljski dopust, dok to isto radi pet posto muškaraca. I to iako ih tvrtke potiču kako bi ih vlada mogla nagraditi spomenutim statusom. Stereotipi i sram još su jači od poticaja.
Uz to, u vladi sjedi 18 ministara i jedna ministrica. U donjem domu parlamenta pak je 10 posto žena, što je, naravno, najmanje od zemalja G20. Zato se prvi put počelo raspravljati i o uvođenju kvota u japanski život i, posebno, politiku. Tako nam je parlamentarna zastupnica LDP-a, konzervativne stranke unatoč liberalnom imenu, Rui Matsukawa rekla da ju stranački kolege kao ženu tretiraju dobro, ali da se osjeća da je LDP ipak “klub dečkiju”. Za napredak u ravnopravnosti spolova ima prijedlog koji bi mogao predstavljati revoluciju za japansko gospodarstvo.
– Sve bi u zemlji trebalo obvezati da uzmu mjesec dana roditeljskog dopusta. Muškarcima bi to omogućilo da se više posvete djeci i kućanskim poslovima, a rasteretilo bi i žene – rekla je ova političarka. Postoji i još jedna radikalna ideja koju se moglo čuti ovog vikenda na WAW-u.
– Mislim da bismo morali uvesti kvote, i to privremene na 10 ili 15 godina, u politiku i poslovni svijet. Posljednjih 30 godina, od kada smo uveli jednakost spolova pred zakonom, pokazuju da je napredak prespor – smatra poduzetnica i aktivistica Sasaki.
