Premda se lani u Hrvatsku doselilo 70.391 osoba prema podacima Državnog zavoda za statistiku i premda je migracijski saldo pozitivan, Hrvatska se nema čemu veseliti jer iseljavanje nije zaustavljeno, i 2024. iz zemlje se iselilo 38.997 osoba.
Neodgovorni političari
Osim iseljavanja hrvatskih građana, osobito je zabrinjavajući pad djece do 14 godina čiji je udio pao ispod 14% u stanovništvu, što je pokazatelj ne samo pada rođenih već upućuje i na to da se iseljeni hrvatski državljani ne vraćaju s djecom, ni mladi u znatnijem broju. U tri godine od popisa stanovništva izgubili smo gotovo 15 tisuća djece do 14 godina, što je više od polovine lanjske generacije učenika koji su polagali maturu, kojih je bilo manje od 26 tisuća. Koliko će škola biti zatvoreno zbog gubitka djece koji se ne zaustavlja posljednje desetljeće, koliko će ostati nepopunjenih mjesta na visokim učilištima?
S druge strane, udio starijih od 65 i više godina u populaciji od popisa 2021. prešao je 23% i lani smo imali 897 tisuća građana te dobi. Prema procjeni DZS-a, lani krajem godine imali smo 3,874 milijuna stanovnika, a među njima sredinom 2024. 1,172 milijuna ljudi od 60 i više godina. Djece do 14 godina imamo manje od 538 tisuća, a pad djece bio bi još gori da među 26 tisuća ukrajinskih izbjeglica koje smo primili nisu pretežno djeca i žene. Podaci DZS-a o vanjskoj migraciji stanovništva Hrvatske ne pokazuju strukturu doseljenika, ni iseljenih, jer će ti podaci biti objavljeni u srpnju. No za pretpostaviti je da su među doseljenicima pretežno muški strani radnici i dio povratnika iz iseljeništva koji su se vratili u umirovljeničkoj dobi u Hrvatsku, a među iseljenima pretežu naši mladi državljani. Da je drugačije ne bismo bilježili pad broja djece, a porast starijih. Nisu optimistični ni privremeni podaci o broju rođenih jer je do kraja svibnja 2025. rođeno svega 12.665 djece, a lani, kada smo imali rekordno niski broj rođenih u povijesti od svega 32.069, u istom razdoblju rođeno je 13.072 djece.
Akademik i prof. dr. sc. Anđelko Akrap upozorava: – Nažalost, ti podaci su alarmantni, ali nisu i neočekivani jer se u idućem razdoblju mogu očekivati još nepovoljniji rezultati. Najviše zabrinjava pad udjela djece do 14 godina te što nije zaustavljeno iseljavanje iz Hrvatske. Osim toga, koliko je još iseljenih koji se nisu odjavili iz Hrvatske? Ovakvi podaci moraju zabrinuti cijelo društvo, ne samo one koji su na vlasti i one koji se bore za vlast. Ovo je alarmantna situacija jer se svi trebaju zapitati koliko će ubuduće biti još ukinuto škola i koliko će ostati praznih mjesta na fakultetima. Govoriti da će nam dolaziti strani studenti u znatnijem broju nije realno. Demografski problemi nisu samo problemi Ministarstva demografije nego svih ministarstava i svih političkih stranaka koje se bore za vlast. Dok to naše stranke ne shvate, podaci će se i dalje srozavati i biti još gori. Praviti se da nemamo veliki problem neodgovornost je prema budućnosti ove zemlje – ističe Akrap.
Dok smo lani imali gotovo 39 tisuća iseljenih, godinu ranije bilo ih je 39.218. Samo od 2013. prema DZS-u iz Hrvatske se iselilo 428 tisuća ljudi. S druge strane, migracijski saldo od 2022. je najviše zbog uvoza radnika pozitivan jer smo lani imali 70.391 doseljenika, 2023. njih 69.396, a 2022. 58 tisuća doseljenih. Uvezeni radnici zasad krpaju rupe na tržištu rada, no zbog strukture naše ekonomije i svojih kvalifikacija ne mogu biti i nositelji razvoja ove zemlje.
– S uvozom radnika pada cijena rada jer se uvozi niže obrazovana radna snaga, što je problem naše ekonomije. Problem je što odlaze naši mladi i obrazovani koji bi trebali biti nositelji razvoja Hrvatske, odnosno nositelji visokoakumulativnih djelatnosti – ističe Akrap, dodajući da je i stranim radnicima Hrvatska usputna stanica iz koje će otići ako dobiju bolju priliku na Zapadu.
Integracija i poslodavci
I prof. Akrap se pita koliko je među doseljenicima, uz strane radnike, povratnika umirovljenika jer, kaže, sudeći po padu broja djece očito je da se u znatnijem broju ne vraćaju mladi i obitelji s djecom. Drži da bi se trebali orijentirati na treću generaciju iseljenika iz zemalja s lošijim standardom, a to su države Južne Amerike. Napominje još jednu stvar: –Treba biti oprezan u izjavama oko uloge Crkve u integraciji stranih radnika jer se to može shvatiti tako da bi Crkva trebala pokrštavati te ljude!? Poslodavci koji uvoze radnike ti su koji trebaju snositi troškove integracije tih ljudi – kaže Akrap i dodaje da je tijekom intenzivnog iseljavanja naših ljudi struka upozoravala da je uvezena radna snaga jeftinija u kratkom roku, ali je skuplja u srednjem i dugom roku.
Ove brojke su porazavajuce, ali nije iznenadjujuce. Hrvatska je jako korumpirana, plemenski organizirana, skoro pa jednopartijska drzava s velikim utjecajem klerikalizma. To stanje svakako nece privuci veci dio iseljenika da se vrati. Od drzave se pravi ideolatrija, ali ne uvijek istinski nego uglavnom kao kamuflaza. Drzava kao ideolatrija je pogubno za samu drzavu. To vecinu ljudi odbija da se vrati, a motivira iseljavanje. Nazalost, nisam optimist.