Toga dana ugasio se i posljednji tračak nade, a potvrđena je crna slutnja – nestala dvadesetogodišnja studentica Kristina Šušnjara pronađena je mrtva. Pronalaskom njenog beživotnog tijela, tog 9. siječnja 2008., završila je jedna od najtužnijih i najmučnijih potraga u novijoj hrvatskoj povijesti. Iako je 2008. godinu vjerojatno dočekala radosna, u krugu svojih prijatelja i najmilijih, 20-godišnja studentica ekonomije i zaljubljenica u poeziju, Kristina Šušnjara, iz Trilja, nije niti slutila da će proživjeti samo prvih pet dana te godine. Kobnog 5. siječnja Kristina je krenula u Sinj, gdje se trebala naći s prijateljicom, no tamo nikada nije stigla. Ujutro sljedećeg dana roditelji su policiji prijavili njen nestanak. Šest godina nakon ubojstva 17-godišnje A. B., u ožujku 2002., čitav triljski i cetinski kraj ponovo se digao na noge. U potragu za nestalom djevojkom uključili su se policajci, vatrogasci, HGSS sa psima tragačima, a područje su nadlijetali i helikopteri. Na žalost, nada da će potraga imati sretan kraj kratko je trajala. Treći dan nakon Kristina nestanka u Smajlićima, u Docu Donjem kod Omiša, desetak kilometara od mjesta gdje je Kristina posljednji put viđena živa, jedan je umirovljenik, šetajući psa, uočio nago, mrtvo tijelo mlade djevojke. Zbog težine ozljeda nije bilo moguće utvrditi jesu li to posmrtni ostaci nestale studentice, no nakon obdukcije patolog je potvrdio da je riječ o tijelu Kristine Šušnjare.
Tragovi zločina vodili su do 26-godišnjeg mladića iz susjednog sela, Luke Pezelja. Upravo je on kobne večeri automobilom povezao 20-godišnju Kristinu koja je stopirala na triljskom mostu. Ne sluteći da bi joj šest godina stariji poznanik mogao nauditi, bez straha je ušla u golf - bila je to kobna odluka. Umjesto prema Sinju, gdje se Kristina trebala naći s društvom, Pezelj je krenuo cestom Trilj – Bisko, rekavši joj da mora svratiti kući, nakon čega će je odvesti u Sinj. No, nije bilo tako. Počeo je dirati Kristinu po koljenu, a kada je ona maknula njegovu ruku, Pezelj je na nju još drskije nasrnuo. Kako se djevojka nije prestajala braniti, razjaren, dohvatio je francuski ključ kojim ju je počeo silovito udarati po glavi, vratu, rukama, ramenima, leđima... Nakon što joj je nanio teške, smrtonosne ozljede, njezino je izmasakrirano, mrtvo tijelo bacio u provaliju, pokraj jame u zaseoku Smajlići, u koju mještani bacaju otpatke od zaklane stoke. Nakon monstruoznog ubojstva Luka Pezelj se vratio kući, presvukao se, a potom otišao u kafić u Trilju.
Pasivno-agresivan i narcisoidan
Iako se nadao da je uništio sve tragove krvavog zločina, Pezelj je ipak ubrzo shvatio da se krug oko njega, iz sata u sat, sve više steže. Policija je tragala za golfom zelene boje, s upečatljivim felgama. Nakon što su policajci obavili razgovor s bratom Luke Pezelja, želeći doznati je li možda on te kobne subote vozio svoj zeleni golf, ubojica nije izdržao te je svom bratu priznao zločin. Dan nakon pronalaska Kristinina tijela Luka Pezelj je došao u policijsku postaju s unaprijed pripremljenom pričom. ''Rekao sam joj da smo blizu, da ću samo uzeti novac i da ćemo onda u Sinj. Kristina se uznemirila, otvorila je vrata, izašla i došla s moje strane. Tražila je da je vozim u Sinj. Izašao sam i onda... Ne sjećam se sad točno kako, gurnuo sam je. Pala je i glavom udarila u rub podnice vrata. Ostala je ležati na podu, krv joj je lagano tekla iz glave. Razmišljao sam kratko što ću. Stavio sam je na suvozačevo sjedalo. Dosjetio sam se kako bi bilo dobro prikazati ovo kao silovanje, pa sam je skinuo'', rekao je Luka Pezelj policiji, priznavši da je Kristinino tijelo odvezao do jame, a jutro nakon zločina oprao automobili i krv sa suvozačevog sjedala te zapalio Kristinine stvari.
No, ozljede na mrtvom tijelu djevojke bile su nepobitan svjedok stravičnog zločina, pa su tvrdnje Luke Pezelja da je Kristinina smrt bila nesretan slučaj bile odmah odbačene. Dana 27. veljače 2008. protiv Pezelja je podignuta optužnica za teško, okrutno i podmuklo ubojstvo te za pokušaj silovanja. Pezelj se pokušao izvući i na neubrojivost tvrdeći da je kobne noći čuo glasove koji su mu rekli da ubije Kristinu, no ni to mu nije pošlo za rukom. Na zahtjev suca istrage, branitelja, ali i tužiteljstva, poslan je na psihijatrijsko vještačenje. U Centru za forenzičku psihijatriju zaključili su kako je Pezelj u trenutku zločina bio svjestan onoga što radi. Vještaci su ga opisali kao osobu nižeg stupnja inteligencije, s izraženim narcisoidnim crtama ličnosti i pasivno-agresivnim poremećajem. Ono što je posebno zastrašujuće u njihovom izvješću jest konstatacija o njegovom potpunom nedostatku suosjećanja za bol drugoga. Ta emocionalna hladnoća bila je vidljiva i u njegovom ponašanju nakon ubojstva, kada je mirno nastavio sa svojom svakodnevicom, dok je cijela regija tragala za djevojkom koju je upravo on ubio.
"Bila je lijepa, mlada i pametna. Čvrsta karaktera i moralnih načela. Studirala je ekonomiju i pisala pjesme. Njezini roditelji nikada neće dočekati da diplomira, uda se, ima djecu i bude im potpora u starosti", navela je u svojoj završnoj riječi tužiteljica te je zatražila maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Obrana je pak tražila da se djelo prekvalificira, jer radi se, kako je tvrdio odvjetnik Ž. G., o ubojstvu, a ne o teškom ubojstvu. Okrutnosti, smatrao je odvjetnik, nije bilo jer je Kristina umrla nakon prvog udarca. No, patologinja je izjavila da je na Kristininu tijelu nađeno šest obrambenih ozljeda, ocijenivši da je morala biti pri svijesti kada ih je zadobila. Ubojstvo nije bilo niti podmuklo jer je, kako je obrazlagao odvjetnik, pokojna poznavala Pezelja te je svojevoljno ušla u njegov automobil. Negirajući i pokušaj silovanja, branitelj je tražio da se u obzir uzmu olakotne okolnosti, priznanje i dotadašnja neosuđivanost. Na samom kraju suđenja Luka Pezelj je ustao te je, sa suzama u očima, prvi put rekao: "Duboko se kajem što sam ubio tu curu." No, te su njegove riječi mnogima zvučale samo kao zakašnjeli pokušaj spašavanja vlastite kože, a ne iskreno pokajanje za počinjen zločin.
Nije dobio maksimalnu kaznu
Sud je utvrdio da je Pezelj, kobne noći, krenuo cestom Trilj – Bisko, kako bi ostvario spolno zadovoljstvo. Zaustavio je golf i navalio na djevojku koja se branila. Počeo ju je udarati šakama i gušiti. Skinuo joj je odjeću i pokušao je nasilno obljubiti. Kada nije uspio, zatukao ju je s 18 udaraca francuskim ključem i još jednim tupim predmetom kako bi prikrio pokušaj silovanja. Umrla je trpeći velike bolove, zaključio je sudac Klein. Izmasakrirano tijelo Pezelj je bacio pokraj ceste, u jamu kod Dolca Donjeg, te ga je prekrio granjem. Vijeće je zaključilo da je Pezelj djevojku usmrtio na osobito okrutan, premda ne i podmukao način. U ponedjeljak, 20. listopada 2008. godine, točno u podne, na Županijskom sudu u Splitu objavljena je presuda u jednom od najmučnijih sudskih procesa u Hrvatskoj. Pojedinačno vijeće suca Brune Kleina nepravomoćno je osudilo Luku Pezelja na 28 godina za teško ubojstvo i četiri godine za pokušaj silovanja Kristine Šušnjare. Sudac Klein obrazložio je odluku vijeća, pojasnivši kako je raspon kazne za teško ubojstvo od 10 do 40 godina te kako se prigodom određivanja kazne, u ovom slučaju, ne može ići na maksimum zbog prijašnje neosuđivanosti te jer se mora ostaviti raspon za još teže oblike istog kaznenog djela. Za pokušaj silovanja, minimum od četiri godine predviđen je za ostvareno kazneno djelo, a u ovom slučaju se, pojasnio je sudac, pokušaj kaznio kao dovršeno nedjelo. Vrhovni sud je, 4. prosinca 2009. godine, u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu suca Kleina prema kojoj je Pezelj za ubojstvo Kristine Šušnjare osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora u trajanju od 31 godine. Ubojica je do sada odslužio više od polovine svoje kazne.
Otvori KEKS Pay
Ne izišao nikad.