Napetosti između Pakistana i Afganistana ponovno su eskalirale do razine otvorenog vojnog sukoba, pretvarajući ionako nestabilnu granicu dviju država u jedno od najopasnijih kriznih žarišta Azije. Nakon godina međusobnih optužbi, diplomatskih pokušaja smirivanja i povremenih oružanih incidenata, sukob je prerastao u izravne zračne i kopnene napade. Ključni uzrok krize leži u pitanju pakistanskih talibana, militantne skupine Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), koju Islamabad optužuje da djeluje s teritorija Afganistana uz prešutnu zaštitu afganistanskih talibanskih vlasti. Pakistan tvrdi da Kabul dopušta militantima planiranje i izvođenje napada unutar Pakistana, dok talibanske vlasti odbacuju optužbe i pakistanske operacije nazivaju kršenjem suvereniteta. Povlačenje NATO-a 2021. promijenilo je regionalnu ravnotežu snaga, a odnosi nekadašnjih saveznika ubrzano su se pretvorili u neprijateljstvo, dodatno opterećeno sporom oko granice poznate kao linija Durand, koju Afganistan nikada nije službeno priznao.
Pakistanski ministar obrane Khawaja Asif proglasio je „otvoreni rat“ protiv afganistanske vlade nakon što su pakistanski ratni zrakoplovi izveli zračne napade na Kabul te pokrajine Kandahar i Paktika. Napadi su predstavljeni kao odmazda za afganistansku vojnu ofenzivu pokrenutu nekoliko sati ranije duž zajedničke granice. Afganistanske snage potom su obnovile napade na pakistanske vojne položaje, čime je sukob prerastao u izravnu vojnu konfrontaciju.
Asif je poručio da je strpljenje Islamabada iscrpljeno te da je Pakistan prethodno pokušao riješiti spor diplomatskim kanalima i uz posredovanje prijateljskih država. Optužio je talibanske vlasti da su nakon povlačenja NATO-a umjesto stabilizacije zemlje pretvorile Afganistan u utočište međunarodnih militantnih skupina te čak djeluju kao „posrednici Indije“, što Islamabad smatra ozbiljnom sigurnosnom prijetnjom. Pakistanski premijer Shehbaz Sharif izjavio je da pakistanske oružane snage imaju sposobnost „zdrobiti svaku agresiju“ te naglasio jedinstvo države i vojske.
Pakistanski ministar informiranja Attaullah Tarar objavio je da su napadi bili usmjereni na obrambene položaje talibana u Kabulu, Paktiji i Kandaharu. Prema pakistanskim tvrdnjama uništeno je 27 položaja, devet ih je zauzeto, ubijena su 133 talibanska borca, a više od 200 ranjeno. Pakistanska državna televizija izvijestila je da su pogođena zapovjedna sjedišta brigada i korpusa, skladišta streljiva te logističke baze.
Afganistanska vlada potvrdila je zračne napade, ali ih je glasnogovornik Zabihullah Mujahid nazvao „kukavičjim činom“ i optužio Pakistan za kršenje afganistanskog zračnog prostora. Naveo je da su pokrenuti protunapadi na pakistanske vojne položaje te upozorio da će svaki novi upad izazvati odmazdu protiv Islamabada. Afganistanski vojni izvori tvrde da je u ranijim operacijama ubijeno deset pakistanskih vojnika i zauzeto trinaest vojnih položaja duž linije Durand.
Središte sukoba zapravo je pitanje TTP-a, ideološki bliskog afganistanskim talibanima, ali usmjerenog protiv pakistanske države. Nakon preuzimanja vlasti u Kabulu, mnogi borci TTP-a sklonili su se u pogranične afganistanske provincije, odakle izvode napade na pakistansku vojsku i policiju. Pakistan smatra da Kabul odbija razoružati ili protjerati te skupine, dok talibani tvrde da Pakistan pokušava unutarnje sigurnosne probleme riješiti vojnim pritiskom na susjednu državu.
Odnosi dviju zemalja dramatično su se pogoršali posljednjih mjeseci, granični prijelazi ostali su zatvoreni nakon borbi u kojima je poginulo više od 70 ljudi, a pregovori uz posredovanje Katara i Turske nisu donijeli trajno primirje. Sukob sada prijeti prerastanjem u dugotrajan rat niskog intenziteta između dviju država koje su desetljećima bile povezane istim sigurnosnim i ideološkim prostorom, ali ih danas razdvaja upravo pitanje talibanskog pokreta i kontrole nad nestabilnom pograničnom zonom.
Daljnji razvoj situacije mogao bi krenuti u nekoliko opasnih smjerova. Najizgledniji scenarij jest nastavak ograničenog, ali stalnog pograničnog rata, u kojem bi Pakistan nastavio zračne udare na teritorij Afganistana, dok bi talibanske snage odgovarale napadima na vojne postaje i konvoje uz liniju Durand. Takav sukob ne bi imao klasične bojišnice, već bi se pretvorio u iscrpljujući sigurnosni rat s čestim incidentima, zatvaranjem granica i destabilizacijom cijele regije.
Drugi, znatno opasniji scenarij uključuje širenje sukoba unutar samog Pakistana. Jačanje TTP-a moglo bi potaknuti novu pobunu u pakistanskim plemenskim područjima Khyber Pakhtunkhwe i Beludžistana, što bi pakistansku vojsku prisililo na istodobno vođenje unutarnjeg i vanjskog rata. Time bi se dodatno povećao rizik destabilizacije nuklearno naoružane države, što međunarodna zajednica smatra jednim od najvećih sigurnosnih izazova u Aziji.
Treći scenarij odnosi se na regionalizaciju sukoba. Pakistan već otvoreno optužuje Indiju za utjecaj u Afganistanu, a svako jačanje indijsko-afganistanske suradnje Islamabad bi mogao tumačiti kao strateško okruženje. Time bi lokalni sukob mogao prerasti u širi geopolitički obračun u koji bi bili uvučeni Kina, Iran, pa čak i Rusija, svaka sa svojim sigurnosnim interesima u središnjoj Aziji.
Istodobno, talibanske vlasti suočene su s unutarnjim pritiskom. Ako popuste pakistanskim zahtjevima i krenu protiv TTP-a, riskiraju unutarnje podjele među vlastitim borcima koji dijele istu ideologiju i ratno nasljeđe. Ako to odbiju, Afganistan riskira trajne pakistanske vojne operacije i ekonomsku izolaciju. Upravo ta dilema čini sukob posebno opasnim jer nijedna strana trenutno nema politički prostor za kompromis bez gubitka unutarnjeg legitimiteta.
U najgorem slučaju, kontinuirani udari i odmazde mogli bi dovesti do formaliziranog rata između dviju država, što bi otvorilo novu sigurnosnu krizu nakon Ukrajine i Bliskog istoka. Granica između Pakistana i Afganistana tada bi postala trajna zona nestabilnosti, prostor djelovanja džihadističkih mreža i potencijalni epicentar novog vala regionalnog nasilja s posljedicama daleko izvan južne Azije.
Otvori KEKS Pay
