Prethodno je poglavlje pokazalo da Nikola Tesla nije imao puno izbora kada je odlučio odreći se svih prava iz ugovora s Georgeom Westinghouseom. Da je zadržao ta prava, Westinghouseovu kompaniju najvjerojatnije bi preuzeli bankari i novi investitori. Oni rad na daljnjem razvoju Teslinih motora ne bi smatrali prioritetom, već jednom od Westinghouseovih investicija visokog rizika. Sam Nikola Tesla više ne bi mogao raditi na svom motoru jer je Westinghouseu prodao sve ključne patente. Konkurenti, posebno Elihu Thomson u SAD-u i vodeći Europljani, s vremenom bi pronašli način da zaobiđu Tesline patente. U takvom scenariju, Tesla od tog ugovora na kraju najvjerojatnije ne bi zaradio ništa. Uz to, narušio bi osobno prijateljstvo s Westinghouseom, koji je bio najvažniji čovjek u SAD-u koji je Tesli mogao pomoći u komercijalizaciji novih, budućih izuma.