Azijski stršljen sve je bliže Hrvatskoj, rekao je slovenski stručnjak dr. vet. med. Rene Rus s Veterinarskog fakulteta u Ljubljani, koji je na predavanju u organizaciji Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode u Čakovcu govorio o toj invazivnoj vrsti koja bi mogla izazvati velike probleme pčelarima. Azijski stršljen (Vespa velutina) na europskom je tlu nepoželjan zbog svog negativnog utjecaja na bioraznolikost, osobito na populacije divljih oprašivača poput pčela.
Povećani rizik
Prvi put je u Europi zabilježen 2004. u Francuskoj i postupno se proširio na područje Španjolske, Portugala, Belgije, Italije, Njemačke, Velike Britanije, Nizozemske, Švicarske i Škotske. U Sloveniji nije zabilježen, iako su se povremeno pojavljivale takve informacije, no jest u Mađarskoj. – Širenje se posljednjih godina opasno približilo i našem području. Tijekom 2023. godine vrsta je zabilježena u Mađarskoj i Češkoj, a 2024. u Austriji i Slovačkoj, čime se povećava rizik njegova dolaska i na područje Hrvatske – kaže Roberta Radović iz Međimurske prirode. Dr. Rus je na predavanju upozorio na važnost pravodobnog prepoznavanja, otkrivanja i suzbijanja širenja te invazivne vrste kako bi se ublažio njezin utjecaj na ekosustave i očuvala stabilnost domaćih vrsta.
– Ta invazivna vrsta uzrokuje jako velike štete i njezina pojava nije zanemariv problem. U Španjolskoj su utvrdili da se azijski stršljen jako dobro snalazi u Europi, prilagodio se, pa se treba na vrijeme pripremiti na njegov eventualni dolazak i u ove krajeve. U samo godinu dana može izazvati velike probleme. I mi u Sloveniji imamo idealne uvjete za njegovo širenje – kaže Rus, koji slična predavanja drži slovenskim pčelarima koji svake godine provjeravaju ima li tog kukca u blizini njihovih košnica. Jer, monitoring je ključan. U Europi su najčešće dvije vrste zavičajnog stršljena – europski (Vespa crabro) i orijentalni (Vespa orientalis), kojeg ima i u Hrvatskoj.
Za razliku od široko rasprostranjenog europskog stršljena, prirodna rasprostranjenost orijentalnog stršljena (Vespa orientalis) u Europi prilično je ograničena, ističu u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode i pojašnjavaju da je to je jedina vrsta stršljena u europskoj fauni sa suptropsko-tropskim karakterom rasprostranjenosti, a i jedini predstavnik roda Vespa koji obitava i na afričkom kontinentu. Njegovo prirodno područje rasprostranjenosti proteže se od Indije, Nepala i zapadne Kine na istoku, preko srednjeg Jadrana, južne Italije, uključujući Siciliju, i južnog Alžira na zapadu, do južnog Balkana na sjeveru i središnje Sahare na jugu.
Prvi nalazi ove vrste u Hrvatskoj datiraju iz 1897., no nakon 1963. nije bila redovito bilježena. Noviji nalazi potječu s otoka Krka, a u listopadu prošle godine zabilježeni su pokraj Solina, u Kaštelima, Splitu i u Istri kod Novigrada. Orijentalni stršljen veličinom je sličan europskom, ali se lako razlikuje po boji zatka koji je pretežno smeđ, osobito u bazalnom dijelu, s malo žutih prstenova, dok je kod europskog stršljena dominantno žut, s tamnom mrljom pri bazi. I orijentalni i europski pak lako se razlikuju od azijskog stršljena, koji se ubraja u invazivne strane vrste. Azijski je, naime, većinski crno-smeđe boje, s vrlo malo žutog na zatku i svijetložutim nogama, dok je boja nogu kod dvije zavičajne vrste smeđa.
– Azijski stršljen u Europi dolazi na području kojeg prirodno nastanjuje europski stršljen, pa se ove dvije vrste često zamjenjuju pri određivanju. Potječe iz Azije, gdje prirodno nastanjuje područja od sjevernog Pakistana i sjeverozapadne Indije preko Nepala do jugoistočne Kine i Tajvana, kao i Indokinu i Indoneziju – ističu u Zavodu. U Francusku je unesen slučajno, preko matica, i vrsta je vrlo brzo kolonizirala nekoliko europskih zemalja, šireći se oko 18 kilometara godišnje. – Mogući putevi unosa u Hrvatsku su prirodna distribucija vrste, transport drvne mase, uvoz i transport svježeg voća, povrća i rezanog cvijeća, trgovina hortikulturnim materijalom uključujući i zemlju, kretanje kamiona i ostalih vozila i prijenos košnica s medonosnim pčelama – ističu. Azijski stršljen hrani se svim vrstama kukaca, posebno oprašivačima, među kojima je i europska medonosna pčela (Apis mellifera), koja ima obrambene mehanizme protiv zavičajnih predatora, ali nije razvila učinkovitu obranu protiv azijskog stršljena. Kao predator napada i ubija pčele blizu košnica, uništavajući radilice.
Uzrokuje stres
No nazočnost samo nekoliko jedinki azijskog stršljena u pčelinjaku može rezultirati pojavom stresa, pa radilice uopće neće izlaziti iz košnica. Taj se efekt naziva "prekid sakupljanja hrane" i izravno utječe na smanjenu aktivnost zajednice i proizvodnju meda. Azijski stršljen smanjuje efikasnost oprašivanja, a plodove koristi za ishranu. Kad je riječ o zdravlju ljudi, nije agresivan izvan neposredne blizine gnijezda, ali veličina njihove zajednice i potencijalna blizina naseljima predstavljaju opravdani razlog za zabrinutost. Čak i uobičajene aktivnosti u blizini gnijezda mogu ih uznemiriti i potaknuti na napad. Njihov je ubod vrlo bolan, a za osobe koje razviju jaču alergiju može biti i smrtonosan.
Otvori KEKS Pay
