Antarktika je u posljednjih 30 godina izgubila površinu leda veću od osam administrativnih područja Londona (Greater London), pokazalo je novo istraživanje. Koristeći satelitske podatke prikupljene tijekom tri desetljeća, znanstvenici su detaljno kartirali smanjivanje granica zaleđenog kontinenta. Istraživači su mjerili tzv. migraciju linije uzemljenja – promjenu položaja na kojem se kontinentalni ledeni pokrov susreće s otvorenim oceanom. Rezultati su pokazali da je gubitak leda na kontinentu znatno koncentriraniji nego što su znanstvenici ranije pretpostavljali.
Žarišta topljenja
Iznenađujuće, velik dio ledenog pokrova Antarktike ostao je relativno stabilan tijekom posljednja tri desetljeća – čak 77 posto nije pokazalo nikakvu migraciju linije uzemljenja od 1996. godine. Međutim, iznimno brzo topljenje koncentrirano je u zapadnoj Antarktici, na Antarktičkom poluotoku te u pojedinim dijelovima istočne Antarktike. To je rezultiralo gubitkom gotovo 5000 četvornih milja (12.820 četvornih kilometara) uzemljenog leda, što u prosjeku iznosi 170 četvornih milja (442 četvorna kilometra) godišnje, piše Daily Mail. – To je poput balona koji nije probušen posvuda, ali ondje gdje jest, probušen je duboko – kaže profesor Eric Rignot sa Sveučilišta Kalifornija, glavni autor studije.
Najdramatičnije promjene zabilježene su u području Amundsenova mora na zapadnoj Antarktici i regiji Getz, gdje su se ledenjaci povukli između 10 i 40 kilometara. Od 1996. ledenjak Pine Island povukao se za 33 kilometra, ledenjak Smith za 42, a ledenjak Thwaites, poznat i kao "ledenjak Sudnjeg dana", za 26 kilometara. To predstavlja problem jer topljenje ledenjaka dodaje svježu vodu oceanima, koja bi inače ostala zarobljena na kopnu, čime pridonosi porastu razine mora.
Nedavni znanstveni rad procijenio je da bi gubitak leda na Antarktičkom poluotoku mogao pridonijeti porastu razine mora do 22 milimetra do 2100. godine te do 172 milimetra do 2300. godine. Prethodne studije procijenile su da bi kolaps ledenjaka Thwaites mogao uzrokovati globalni porast razine mora od čak 65 centimetara. Istraživači smatraju da su ta područja pogođenija dramatičnim promjenama jer su najizloženija učincima globalnog zatopljenja. Ono što je teže objasniti jest zašto satelitski podaci također pokazuju znatan gubitak leda na više točaka na sjeveroistoku Antarktičkog poluotoka.
– Mnoga od tih mjesta nalaze se u blizini toplih oceanskih voda, ali na istočnoj obali poluotoka bilježimo znatno povlačenje, a nemamo dokaze o toploj vodi. Nešto drugo djeluje – kaže profesor Rignot. Unatoč tim alarmantnim promjenama, istraživači upozoravaju da bi situacija mogla biti i znatno gora. Znanstvenici su upozorili da bi globalna razina mora mogla porasti i do 1,2 metra do 2300. godine čak i ako se ispune klimatski ciljevi postavljeni Pariškim sporazumom iz 2015. Dugoročne promjene bit će potaknute topljenjem leda od Grenlanda do Antarktike, što će iz temelja promijeniti svjetske obale. Porast razine mora prijeti gradovima od Šangaja i Londona do niskih područja Floride i Bangladeša, kao i cijelim državama poput Maldiva.
Rastuće razine mora
Njemački tim znanstvenika u novom je izvješću istaknuo da je ključno što prije smanjiti emisije kako bi se izbjegao još veći porast razine mora. Prema njihovim projekcijama, do 2300. godine razina mora porast će između 0,7 i 1,2 metra, čak i ako gotovo 200 država u potpunosti ispuni ciljeve Pariškog sporazuma iz 2015. Ciljevi tog sporazuma uključuju smanjenje emisija stakleničkih plinova na neto nulu u drugoj polovini ovog stoljeća. Razina oceana rast će neumoljivo jer će industrijski plinovi koji zadržavaju toplinu, a koji su već ispušteni u atmosferu, ondje ostati i nastaviti poticati topljenje leda. Osim toga, voda se prirodno širi kada se zagrije iznad četiri Celzijeva stupnja. Svako petogodišnje odgađanje vrhunca globalnih emisija nakon 2020. godine značilo bi dodatnih 20 cm porasta razine mora do 2300. godine.
– Porast razine mora često se prikazuje kao vrlo spor proces na koji se ne može mnogo utjecati, ali sljedećih 30 godina doista je presudno – rekao je glavni autor studije, dr. Matthias Mengel s Instituta za istraživanje utjecaja klime u Potsdamu. Nijedna od gotovo 200 vlada koje su potpisale Pariški sporazum nije na putu da ispuni preuzete obveze.
FOTO Prizor koji fascinira: Ovaj 'krvavi Mjesec' ne želite propustiti, idući takav čeka nas tek za dvije godine
Otvori KEKS Pay
