Jedan zagonetan detalj iz biblijskog opisa raspeća Isusa Krista stoljećima je izazivao rasprave među povjesničarima i liječnicima. Prema Evanđelju po Ivanu, Isus je umro na križu prije dvojice razbojnika koja su bila razapeta pokraj njega. Rimski vojnici zato su razbojnicima slomili noge kako bi ubrzali njihovu smrt, dok Isusu to nisu učinili jer su vidjeli da je već preminuo.
Mogući uzroci smrti
Budući da su žrtve raspeća često preživljavale mnogo sati, a ponekad i danima, taj je detalj dugo zbunjivao istraživače. Nova medicinska studija, koja analizira povijesne zapise i desetljeća znanstvenih istraživanja, pokušava objasniti kako je moguće da je Isus umro prije ostalih pogubljenih. Rad objavljen u znanstvenom časopisu International Journal of Health Science donosi pregled medicinske i povijesne literature o raspeću te analizira moguće uzroke smrti opisane u novozavjetnim tekstovima. Autori studije naglašavaju kako im cilj nije bio iznositi religijske zaključke, nego analizirati različite znanstvene teorije o mogućem uzroku smrti. "O pravom uzroku smrti Isusa Krista mnogo se nagađalo, a tema je desetljećima predmet rasprava među znanstvenicima diljem svijeta", navodi se u radu, prenosi Daily Mail.
Raspeće je u antičkom Rimskom Carstvu bilo jedna od najokrutnijih metoda pogubljenja. Žrtve su najčešće prije toga bile brutalno bičevane, zatim prisiljene nositi težak drveni greben do mjesta pogubljenja, gdje su bile pribijene ili vezane za križ. Takav je postupak bio osmišljen kako bi izazvao dugotrajnu patnju. Smrt je često nastupala tek nakon dugih sati, pa i dana agonije. Jedno od najčešće prihvaćenih objašnjenja smrti pri raspeću jest gušenje. Istraživači navode da je položaj tijela na križu izrazito otežavao disanje. Ruke podignute i raširene dulje vrijeme ograničavale su pokretljivost rebara i prsnog koša. Zbog toga je dolazilo do hipoksemije, odnosno opasno niske razine kisika u krvi. Kako su mišići zaduženi za disanje postupno slabjeli i iscrpljivali se, žrtva bi na kraju umrla od gušenja.
No istraživački tim s Federalnog sveučilišta države Rio de Janeiro u Brazilu smatra da postoje i druga medicinska objašnjenja koja bi mogla objasniti zašto je Isus umro ranije nego većina raspetih. Jedna od mogućnosti je iznenadna plućna embolija – začepljenje plućne arterije krvnim ugruškom. Prema studiji, kombinacija dehidracije, teških ozljeda i dugotrajne nepokretnosti tijekom raspeća mogla je potaknuti nastanak takvog smrtonosnog događaja. Autori pritom navode i takozvanu Virchowovu trijadu, medicinski koncept koji opisuje tri ključna čimbenika nastanka krvnih ugrušaka: oštećenje krvnih žila, usporen protok krvi i povećanu sklonost zgrušavanju. Drugo moguće objašnjenje je hipovolemijski šok, životno opasno stanje koje nastaje zbog velikog gubitka krvi i teške dehidracije. Evanđeoski opisi govore da je Isus prije raspeća bio dugo bičevan, što je moglo izazvati ozbiljne ozljede i obilno krvarenje.
Kombinacija više čimbenika
Istodobno, u biblijskom tekstu spominje se da je na križu izrazio žeđ, što može upućivati na snažnu dehidraciju. Istraživači procjenjuju da je između Posljednje večere i raspeća prošlo približno dvanaest sati bez hrane i pića. Kombinacija gubitka krvi i dehidracije mogla je dovesti do fatalnog kolapsa cirkulacije. Znanstvenici također spominju mogućnost traumatski izazvanog poremećaja zgrušavanja krvi, poznatog kao traumom inducirana koagulopatija. Riječ je o stanju koje se može razviti nakon teških ozljeda i dodatno pogoršati krvarenje i opće stanje organizma. Na kraju autori zaključuju da je najvjerojatnije riječ o kombinaciji više čimbenika.
"Na temelju današnjih saznanja pretpostavlja se da je smrt gotovo sigurno bila multifaktorijalna te posljedica kolapsa cirkulacijskog i kardiorespiratornog sustava", navodi se u zaključku studije. Iako točan uzrok smrti možda nikada neće biti moguće potpuno utvrditi, istraživanje sugerira da su opisi raspeća u evanđeljima u skladu s poznatim medicinskim posljedicama ove drevne metode pogubljenja. Autori dodaju kako će rasprava o ovoj temi vjerojatno i dalje poticati zanimanje povjesničara, teologa i medicinskih stručnjaka diljem svijeta.
Otvori KEKS Pay
Gdje su zapisnici sa Pilatovog suđenja? Ne postoje. Cijela izmaštana priča ne postoji nigdje izvan evanđelja. Nigdje iskaza bilo kojeg svjedoka o navedenim događajima u neovisnim izvještajima. Rimske povjesničare da i ne spominjemo. Totalna šutnja jer se ništa od cijele priče nije ni dogodilo. Pavao pojma nema o cijelom toku "raspeća". Po njemu ono se dogodilo na nebesima. Ne spominje Pilata, itd, itd....Znanstvena rasprava na razini analize Krležinih Glembaya ili uloge Ćorkana u Andrićevoj Na Drini ćuprija.