U trenutku kada se sigurnosna i politička ravnoteža Bliskog istoka ponovno opasno naginje prema eskalaciji, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian povukao je potez koji istodobno otvara prostor diplomaciji i naglašava duboko nepovjerenje Teherana prema Sjedinjenim Državama. Njegova javna objava da je osobno naložio ministru vanjskih poslova Abbasu Araqchiju da započne pripreme za pregovore s Washingtonom, uz jasno definirane političke smjernice, ima posebnu težinu u iranskom sustavu vlasti. U zemlji u kojoj predsjednik djeluje unutar strogo zadanog okvira koji određuje vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, ovakav javni mandat upućuje na širi konsenzus unutar političkog i sigurnosnog establišmenta te na pažljivo koordiniranu odluku donesenu na najvišoj razini.
Pezeshkian je u objavi na platformi X naglasio da je Iran uzeo u obzir zahtjeve i zabrinutosti prijateljskih i savezničkih zemalja u regiji te da je spreman odgovoriti na ponudu američkog predsjednika Donalda Trumpa za razgovore. Istodobno je precizirao uvjete pod kojima su takvi pregovori mogući. Ministru vanjskih poslova dao je jasne smjernice da pripremi teren za poštene i pravedne pregovore, ali isključivo u okruženju bez prijetnji, pritisaka i ucjena, uz suzdržavanje od, kako je naveo, nelegitimnih i iracionalnih ambicija. Posebno je naglasio da se svaki diplomatski proces mora voditi u skladu s načelima dostojanstva, mudrosti i zaštite nacionalnog interesa, čime je poslao poruku da Iran ne ulazi u pregovore iz pozicije slabosti.
S druge strane, Trump je izrazio želju za postizanjem sporazuma, ali je istodobno upozorio na mogućnost „loših stvari“ ako se dogovor ne postigne. U tom kontekstu ponovno kombinira diplomatsku ponudu s otvorenom demonstracijom vojne moći. Njegove izjave o „ogromnoj snazi“ armade koja se kreće prema Iranu, uključujući raspoređivanje ratnih brodova, dio su strategije pritiska uoči razgovora koji bi trebali započeti u petak u Istanbulu. Trump pritom nastoji zadržati imidž lidera koji želi sporazum, ali koji je spreman posegnuti za silom ako procijeni da Teheran odugovlači ili ne pokazuje spremnost na ustupke. Američki ministar obrane Pete Hegseth dodatno je učvrstio tu poruku, potvrdivši da Sjedinjene Države ostaju čvrsto protiv iranskog posjedovanja nuklearnog oružja te da Pentagon održava snažne odvraćajuće kapacitete, uz naglasak da se nada kako njihova uporaba nikada neće biti potrebna.
Razgovori u Istanbulu, koji bi trebali započeti u petak, dobivaju širi regionalni i međunarodni značaj. Na njima bi se trebali sastati američki izaslanik Steve Witkoff i iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi, a proces izravno ili neizravno prate Turska, Katar, Saudijska Arabija, Oman, Egipat i Pakistan. Uključivanje tolikog broja regionalnih aktera odražava zabrinutost da bi neuspjeh pregovora mogao dovesti do otvorenog sukoba s nesagledivim posljedicama. Washington i njegovi saveznici nastoje ograničiti opseg razgovora prvenstveno na iranski nuklearni program, smatrajući da je to ključno pitanje koje mora biti riješeno prije otvaranja tema balističkih projektila ili iranskog regionalnog utjecaja.
Izraelski sigurnosni interes dodatno podiže razinu napetosti. Dolazak Stevea Witkoffa u Izrael i njegovi sastanci s premijerom Benjaminom Netanyahuom, uz prisutnost načelnika kabineta i šefa Mossada, jasno pokazuju da Tel Aviv ne želi biti pasivni promatrač procesa. Izraelski mediji, pozivajući se na sigurnosne izvore, otvoreno spekuliraju o mogućnosti američkog napada na Iran ako Teheran ne pristane na temeljne ustupke. Istodobno, izraelska vojska poručuje da nadolazeći pregovori ni na koji način ne smanjuju razinu borbene spremnosti, naglašavajući da iranski nuklearni program i dalje predstavlja egzistencijalnu prijetnju.
Iran u pregovore ulazi opterećen ozbiljnim unutarnjim izazovima. Sankcije, dugotrajna ekonomska kriza i val narodnih prosvjeda krajem prosinca ozbiljno su uzdrmali društvenu stabilnost. Teheran je uvjeren da Sjedinjene Države i njihovi saveznici koriste kombinaciju sankcija, političkog pritiska i poticanja nemira kako bi stvorili uvjete za destabilizaciju i moguću promjenu režima. U tom kontekstu, spremnost na pregovore može se tumačiti i kao pokušaj smanjenja vanjskog pritiska, kupnje vremena i otvaranja puta prema ukidanju ili barem ublažavanju sankcija, koje Iran smatra ključnim za gospodarski oporavak.
Izjave iranskih dužnosnika o sudbini obogaćenog uranija dodatno ilustriraju složenost iranske pozicije. Dok službeni Teheran poručuje da nema planove za transfer nuklearnog materijala drugim državama, zapadni i regionalni izvori navode da je Iran spreman razmotriti isporuku dijela zaliha Rusiji, po modelu iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, ili privremenu obustavu dijela programa kako bi se deeskalirale napetosti. Takvi potezi mogli bi poslužiti kao gesta dobre volje, ali i kao taktičko povlačenje koje ne isključuje dugoročne ambicije.
Europske zemlje zauzimaju znatno tvrđi politički i moralni stav. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barroux poručio je da bi se pregovori trebali najprije usredotočiti na pitanje represije, puštanje političkih zatvorenika i obnovu temeljnih sloboda u Iranu, prije nego što se uopće otvori nuklearni dosje. Velika Britanija i Australija uvele su nove sankcije iranskim dužnosnicima i sigurnosnim strukturama zbog gušenja prosvjeda, dok su ministri vanjskih poslova EU-a odlučili Iransku revolucionarnu gardu staviti na popis terorističkih organizacija.
Teheran je uzvratio porukom da će oružane snage država članica EU-a smatrati terorističkim skupinama. U takvom okruženju, pregovori koji bi u petak trebali započeti u Istanbulu predstavljaju mnogo više od još jednog diplomatskog sastanka. Oni su test hoće li diplomacija uspjeti zaustaviti spiralu prijetnji, sankcija i vojne mobilizacije ili će poslužiti tek kao kratka pauza prije nove eskalacije. Iran poručuje da će na svaki napad, čak i onaj koji se u nekim američkim krugovima opisuje kao ograničen, odgovoriti “sveobuhvatno i neviđeno”, dok Washington i Tel Aviv jasno daju do znanja da njihovo strpljenje ima granice. Između tih suprotstavljenih poruka, sudbina regije ponovno ovisi o tankoj liniji između kompromisa i pogrešne procjene koja bi mogla zapaliti cijeli Bliski istok.
Otvori KEKS Pay
