Kad u srijedu škole počnu štrajkati, mnogi će
roditelji biti ljutiti na nastavnike i profesore što
uskraćuju djeci nastavu potkraj školske godine, kad je
presudno zaključiti ocjene. A na koga će se ljutiti što
njihovoj djeci predaje nastavnik koji objašnjava odnos
kateta i hipotenuze pod stresom zbog svojih neplaćenih računa, ili
što ih njemački jezik podučava konobar – povratnik
iz gastarbajterstva jer na mjesto nastavnika njemačkog nitko se drugi
nije javio? Kad im je u sklopu proračunske štednje i
svekolike krize Vlada sugerirala da se odreknu šestpostotnog
povećanja osnovice za plaću, koje je prema prije potpisanu sporazumu
stupilo na snagu s Novom godinom, sindikati javnih i državnih službi
jedinstveno su rekli: nećemo.
Svoje su odbijanje temeljili prije svega na tome da su ionako
potplaćeni, da im plaće nerazmjerno padaju prema prosječnoj plaći u
privredi, zatim na brojnim i obilnim potporama koje proračunska
štednja nije ugrozila i znanim infrastrukturnim objektima
čija je potrebnost podijelila javnost. Ali kad je Vlada zaprijetila
smanjenjem broja radnih mjesta, uplašio se
“glomazan i neučinkovit birokratski aparat”, kako
nerijetko nazivaju državnu upravu. Sindikalni su se putovi tu
razišli – sindikati državnih službi koji okupljaju
činovnike, policajce, carinike, poreznike... popustili su i sami se
odrekli svojih šest posto. Javnoslužbenički pak sindikati to
nisu htjeli prihvatiti, pa im je država zakonom oduzela netom stečenu
povišicu. Povišicu koju su također morali
izboriti približivši se rubu štrajka, gdje je
2006. godine postignut dogovor o trogodišnjim postupnim
povećanjima od po najmanje šest posto za 2007., 2008. i
2009. godinu. Ali “trećih” šest posto
neće dobiti od ovog mjeseca. Time im nije oduzeto samo po nekoliko
stotina kuna na mjesec, već mnogo više. Javni servis građana
sveden je na obespravljene sluge.

“Pa gdje je ta
sestra!?”
Ne bojimo se za svoje radno mjesto jer su ga učinili takvim da ga nitko
neće, kažu. Nastavnička plaća u studenom prošle godine
više od 600 kuna bila je niža od prosječne hrvatske plaće.
– Dvije medicinske sestre dežuraju na tri kata! Pacijenti se
ljute i pitaju: “Pa gdje je ta sestra?!” a ona je
na drugom dijelu hodnika kraj pacijenta koji mora mokriti! Iste te
sestre imaju stotine prekovremenih sati koji nisu primjereno plaćeni
– ogorčeno priča Ankica Prašnik iz Hrvatskog
sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara, jednog od osam
sindikata koji su najavili štrajk. Stotinjak tisuća ljudi,
procjenjuju sindikalni lideri, od srijede nadalje zaustavit će javni
sustav. U osnovnim i srednjim školama neće biti nastave ni
predavanja i ispita na fakultetima, a za male učenike u prvim i drugim
razredima učitelji će organizirati dežurstva. Pridružili se liječnici
štrajku ili ne, neke unaprijed određene operacije morat će
se odgoditi jer su se za štrajk nedvojbeno izjasnili
medicinske sestre, tehničari i laboranti iz dvaju sindikata. Naime, ni
pola se liječnika nije odazvalo referendumu o štrajku (49
posto do četvrtka, sa zakašnjelim zapisnicima s
referenduma), pa iako nije obveza njihova sindikata da uoči
štrajka uopće provode referendum, nakon ovakva odziva imaju
moralnu dvojbu: je li prioritet sindikata demokratski pristup
rješavanju problema ili zaštita interesa članova
sindikata (od tih 49 posto, 83 posto ih želi štrajkati,
odnosno oko dvije tisuće liječnika). Šef Hrvatskog sindikata
liječnika dr. Ivica Babić ističe da će svakako i liječnici sudjelovati
u svim aktivnostima, od kojih štrajk nije jedina, jer
problemi se u zdravstvu talože, položaj se liječnika
urušava, a Vlada u tome ne čini ama baš
ništa.
– Mlađi sposobniji liječnici napuštaju Hrvatsku,
stariji s iskustvom bježe u privatnike ili paralelno rade u sustavu i
privatno. U nerazmjeru smo između potreba i kadra. U RH je od 220 do
230 liječnika na sto tisuća stanovnika, u EU ih je 380, a potrebe
korisnika na istoj su razini. Sustav nastoji riješiti
problem javnog zdravstvenog servisa otvaranjem prostora privatnoj
inicijativi. Osvojiti koncesiju za pružanje usluga koje financira
država je eldorado! No takav model vođen je isključivo profitom, a
ugrožava temeljna načela socijalno uređene države –
objašnjava dr. Babić.
Sindikalci glatko odbacuju optužbe kako iza njih stoje oporbene
političke stranke te da su zbog toga i “smjestili”
štrajk u tjednu prije lokalnih izbora.
– Iza nas stoje HDZ i HSS, oni su napravili sve da ovog
štrajka bude – uzvraća Vilim Ribić, šef
Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.
Ovotjednu izjavu potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor izrečenu na
Gospodarsko-socijalnom vijeću, kako sindikati traže povećanje osnovice
od 30 posto, što bi značilo propast državnih financija,
Ribić jetko komentira da “raspad javnih financija već
postoji” u obliku naplate “talibanskih i kamikaza
obveznica”.

– Mi tražimo 19,6 posto povećanja u tri godine,
što je šest milijardi kuna odnosno po dvije u
godini, a J. Kosor nekorektno manipulira podacima – kaže
Ribić i podsjeća da sindikati ne traže ni kunu dok traje kriza, već
vraćanje njihove osnovice za plaću na onu iz travnja –
šest mjeseci nakon izlaska iz krize, odnosno negdje u drugoj
polovici 2010. godine. Vlada im je pak ponudila da se tek 2013. godine
vrati odnos njihovih i plaća u privredi na ovogodišnji.
– To je nemoralna ponuda! Tko bi mogao prekinuti
štrajk zbog nje?! – odlučno zaključuje ovaj
gorljiv sindikalac.
Odvjetnici trljaju ruke
Pokušaj mirenja Vlade kao poslodavca i sindikata kao
predstavnika zaposlenika u četvrtak je okončan neuspjehom i time su se
stvorile pravne pretpostavke da nakon pet dana otpočne
štrajk. Vladina strana nije imala vremena ni u petak ni u
subotu za još jedan krug pregovora, vjerojatno posljednji
prije štrajka, nego ga je sazvala tek za ponedjeljak.
Sindikati u korisnost tog sastanka ne vjeruju, nego kažu da je riječ o
običnu pokušaju kupnje vremena, ali će se ondje ipak
pojaviti, makar u krnjem sastavu – koliko im već dopuste
brojne obveze u vezi s opsežnom organizacijom štrajka i
prosvjeda – i makar da još jednom čuju, kako je
nazivaju, farsu. – Možda nas iznenade pa potpišemo
ono što tražimo, što bi bilo dobro jer
štrajk nama nije cilj, već sredstvo – kažu.
Štrajk počinje u srijedu prvo u prosvjetnoj vertikali
– od osnovnih škola do fakulteta, da bi im se u
četvrtak pridružile ostale javne službe. Bit će tu i liječnika, jer ne
treba zaboraviti da ih je dio okupljen u strukovnom sindikatu zdravstva
SSZSS-u Spomenke Avberšek. A u subotu, dan uoči lokalnih
izbora, središnji zagrebački Trg bana Jelačića bit će mjesto
središnjeg prosvjeda svih štrajkaša i
ostalih nezadovoljnika.
– Svi pitaju koliko će štrajk trajati, a to bi
volio znati i Sanader. Trajat će onoliko koliko će ljudi imati
energije, stalno ponavljam. Naše će plaće ove godine
zaostajati 12 posto za plaćama u privredi, za godinu dana 23 posto, a
za pet do šest godina 37 posto. Za te postotke
naši će se ljudi sigurno žestoko tući, ako treba, i žestoko
nastaviti na jesen i na proljeće, dokle treba. Sve dok se sporazum ne
potpiše, mi smo u socijalnom konfliktu s ovom i bilo kojom
budućom vladom. Jer na kraju, mi ćemo biti pobjednici, ovakvom
politikom prema javnom sektoru država neće opstati– uvjeren
je Ribić. Najave da štrajk neće biti plaćen ne zabrinjavaju
ih mnogo.
– Plaćanje štrajka nije nam najvažnije, prijeći
ćemo tih dana na zdraviju prehranu. Odvjetnici svih sindikata već
trljaju ruke jer ako to Vlada učini, naknadno će to platiti s kamatama
sudstvu i odvjetnicima – prognozira Branimir Mihalinec,
predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim
školama Hrvatske.
Štrajk bi se mogao nastaviti na jesen i opet iduće godine