Bilo ih je devetero, imali su tek dva tjedna kad ih je ljudska ruka bacila kao smeće. Odvojeni od mame, ostavljena su u šumi u Šiljakovini. Ne zato da ih netko pronađe i spasi, izbačeni su samo s jednim ciljem – da ih ne bude više.
– Ovi dudaši pronađeni su sasvim slučajno, zaista se može reći da su imali sreće. Ljudi koji su ih pronašli tražili su gljive, a našli devet malih života na izmaku snage – kažu nam u Skloništu za životinje Velika Gorica. S obzirom na to da sklonište nije dobro mjesto za odrastanje ovako malih pasa, vrlo lako se razbole jer nisu zaštićeni cjepivom, a usto moraju jesti svakih nekoliko sati, iz skloništa su odmah tražili pomoć. Pet dudaša dobilo je privremene smještaje i ljude koji su preuzeli veliku obvezu, nije lako hraniti ih na bočicu, brinuti se da sve normalno funkcionira i buditi se noću, jer glad ne pita koliko je sati. O četiri šteneta nekoliko dana brinuli su se zaposlenici skloništa, nakon završetka radnog vremena nosili su ih svojim kućama. Jedno štene nije preživjelo, a za preostala tri uspjeli su pronaći njegovatelje.
Prije tjedan dana u skloništu je bilo 30 štenadi, neke su privremeno smjestili, drugi su udomljeni, ali ih je i dalje previše. Sve je počelo nekako početkom ljeta, svaki dan stizale su dojave o pronađenim psima.
– Kod nas je sada 17 štenadi u dobi do pet mjeseci, još su tri štenca kod nalaznika. Čovjek ih je pronašao na tri različita mjesta i nisu iz istog legla. Svi štenci uglavnom su pronađeni u šumama u okolici Velike Gorice, u Gucima, Kozjači, Šiljakovini, Dubrancu, Gustelnici. Sedam štenadi iz šume u Gustelnici tražili smo gotovo sat vremena. I svaki dan imamo dojave, zovu nas jer se žele riješiti psa, traže da se pobrinemo za psa čiji je vlasnik umro, zovu nas zbog pasa koji hodaju selima i kolju mačke – kažu u Skloništu i dodaju da je od početka godine u sklonište ušlo više od 250 pasa. Psi koji posljednjih tjedana dolaze k njima uglavnom stižu bolesni.
– Dođu k nama i loše su, a ujutro smo već u ambulanti i dosta ih ima parvo. Tako da je trenutačno sklonište jako opasno mjesto za boravak štenadi unatoč svemu što mi radimo kako bismo očistili i dezinficirali prostorije – ističu. I dok se oni brinu za ove male, odrasli psi koji su već dulje vrijeme u skloništu ne dobivaju dovoljno pažnje, ali nemaju ni svoj mir.
– Trebamo hranu za štenad, i mlijeko za njih nam uvijek dobro dođe, trebamo i pelenske podloške, ali najviše od svega trebamo udomitelje. I trebamo šetače, one koji bi se posvetili odraslim psima, prošetali ih, poigrali se s njima – poručuju iz Skloništa.
Iz udruge Sigurna kućica, čiji volonteri pomažu u brizi za pse u skloništu, kažu da je u Zakonu o zaštiti životinja sve lijepo napisano na papiru, ali ništa se ne provodi. I sve je posljedica toga što se nikad nije provela istim zakonom propisana kontrola čipiranja pasa.
– Komunalnim redarima dodijeljen je dio poslova iz Zakona i to im je nametnuto, oni niti znaju niti žele sve to raditi. Imamo samo jednog veterinarskog inspektora koji ne može sam sve stići. Mi kao udruga ne možemo ništa, institucije nas uopće ne doživljavaju. Kad nešto i uspijemo, to je samo onda kad se uključe mediji – objašnjavaju i dodaju da su ljudi na raznim mrežama na kojima se govori i piše i o brizi za životinje, o kastracijama. Ali nikakva edukacija ne pomaže kad su ljudi neodgovorni, a usto i bahati. I kad sami ne žele ništa, kažu u Udruzi, treba im to narediti. Zakon i to propisuje, kad je previše napuštenih pasa, ministar može odrediti i dodatne mjere. Jer sve ovo što rade volonteri i sklonište, zapravo, je gašenje požara.
Volonteri ističu kako im se čini da je svake godine zapravo sve gore, a posebno naglašavaju da je najstarijim psima i onima koji su dugo u skloništu najteže. Primjećuju promjene u njihovom ponašanju, nedostaju im duge šetnje i malo više pažnje i mira. Imate li malo vremena i volje, u skloništu u Jagodnom čekaju vas volonteri i zaposlenici, ali još više psi kojima svaka pažnja puno znači. Znaju da nisu sami i da je nekome stalo do njih.
Otvori KEKS Pay
