Kad su porečka udruga za zaštitu životinja SOS Šape i Veterinarska bolnica Poreč započeli svoju suradnju, u Hrvatskoj je još na snazi bio zakon koji je dopuštao usmrćenje pasa nakon 60 dana provedenih u skloništu.
– Bježali smo od toga kako god smo mogli, bio je to problem za nas veterinare. Zajedno s udrugom pronalazili smo sredstva da životinje ostanu žive – ističe Branko Jurić, dr. vet. med., direktor i vlasnik Veterinarske stanice Poreč, u sklopu koje je i sklonište za napuštene životinje.
Suradnja pokrenuta radi spašavanja života nastavila se, a danas se zajednički brinu za napuštene pse i mačke, trude se omogućiti im što kvalitetniji boravak u skloništu i što prije im pronaći novi dom.
– Mi smo registrirano sklonište i radimo po zakonima. Udruga nam tu puno pomaže jer neki ne vide potrebu da se angažiraju u zaštiti životinja. Uspjeli smo osvijestiti neke jedinice lokalne samouprave da se zakoni moraju poštovati, s velikima uglavnom nemamo problema – dodaje dr. Jurić. Sklonište u sklopu bolnice je prednost, ističe, jer oni su uvijek tu. I kad volonteri dolaze kako bi se životinje što prije socijalizirale, oni su tu, jer tako mora biti i po zakonu.
A udrugu za zaštitu životinja SOS Šape, ističe njezina članica Silva Servatzy, osnovali su volonteri koji su zaključili da Poreču, uz neke druge, treba i udruga za zaštitu životinja.
– Skloništu smo tada predložili da se angažiramo na udomljivanju pasa i da snosimo veterinarske troškove pod uvjetom da se psi ne uspavljuju i da borave u skloništu do udomljenja. Kako je sam vlasnik i direktor skloništa bio protivnik uspavljivanja, ovu je ponudu objeručke prihvatio i tu je počela naša višegodišnja uspješna suradnja. U skloništu tada nije bilo puno pasa, ali svi su bili dulje od 60 dana. Nikad nećemo zaboraviti prvog psa koji je stigao u sklonište kad smo tamo počeli volontirati. Bila je to golema kujica, u tipu newfoundlandera, imala je tri godine i bila je, naravno, crne boje. Imala je sve predispozicije za teško udomljenje, ali u skloništu nije bila ni 30 dana. Bio je to divan početak – prisjeća se volonterka..
Njihova je suradnja napredovala, a sve za dobrobit životinja. Direktor skloništa prihvaćao je primjedbe volontera, a u suradnji s Gradom Porečom dograđeno je i sklonište za mace. Ono za pse je prošireno, sada u njega stane 55 pasa i svaki ima svoj boks. Sagrađena je nova karantena, nabavljeni plinski grijači za boksove sa štencima, a na prijedlog volontera ograđeno je i uređeno malo dvorište za socijalizaciju pasa i upoznavanje s udomiteljima. Tu je i veliko dvorište s maslinama veličine 1400 m2 u kojem su psi dok se čiste boksovi.
– Udruga "uskače" u podmirenju veterinarskih troškova koje gradovi i općine nisu obvezni plaćati, a to su testovi na bolesti koje su prisutne na ovom području, složena liječenja ili operacije u inozemstvu, nabavu lijekova iz inozemstva. Pomažemo u preuzimanju dudaša na privremenu skrb, plahih pasa na socijalizaciju ili pasa i mačaka koji traže posebnu skrb – ističu iz Udruge. Pse i mačke slikaju, rade videozapise, oglašavaju ih u zemlji i inozemstvu. Tako udome oko 120 pasa i 200 maca godišnje, gotovo nitko od udomljenih životinja im se ne vrati. Sve životinje, pa čak i one koje preuzmu od vlasnika koji ih više ne žele, udomljavaju se besplatno, a udomitelji često doniraju Udrugu koja opstaje isključivo zahvaljujući donacijama. Istovremenim podizanjem standarda i kriterija udomljenja, dodaju, stvaraju povjerenje udomitelja pa im se često novi udomitelji javljaju po preporukama. Svjesni su, kažu, da vlasnik skloništa mora podmiriti troškove radne snage i skloništa, koji nisu mali, a općine i gradovi žele riješiti problem uza što manje uloženog novca. Zato je pomoć udruga nužna jer uz to što psi i mačke tako kraće borave u skloništu, smanjuju se i troškovi.
Ističu i jednu specifičnost u Poreču i okolici, za koju vjeruju da ne postoji nigdje u Hrvatskoj.
– Velike turističke tvrtke koje upravljaju hotelima, apartmanskom naseljima i kampovima imaju potpisane ugovore sa Veterinarskom bolnicom Poreč ne samo za uklanjanje lešina sa svog područja, već se pridružuju i u zbrinjavanju pasa i mačaka pronađenih na području kojim upravljaju. Tako je prije nekoliko godina u akciji s tvrtkom Maistra na području njihovih objekata u Rovinju kastrirano oko 100 mačaka, a postavljeno je i 27 kućica za mace na nekoliko hranilišta. Ove godine nastavili smo akciju kastracije na lokacijama te tvrtke na području Vrsara. Pojedini gradovi, poput Pazina i Tara, svake godine sudjeluju financijski u našim projektima subvencioniranih kastracija vlasničkih pasa i mačaka. Nažalost, mnogi gradovi nemaju uopće kategoriju u kojoj bi se mogle natjecati udruge za zaštitu životinja sa svojim projektima – objašnjavaju volonteri koji u dogovoru i s Veterinarskom bolnicom, ali i drugim veterinarima na širem području te komunalnim redarima, pomažu poboljšati uvjete života mnogim psima i pomoći obiteljima slabijeg imovinskog statusa u podmirivanju veterinarskih troškova i hrane.
Posebno ističu povjerenje i dobru koordinaciju između djelatnika skloništa i volontera - kada treba prevesti psa na grooming, okupati ga, kada dogovaraju posjet udomitelja ili rade sa psima (socijalizacija, češljanje, fotografiranje). Svakodnevno razmjenjuju informacije tko je imao upit za udomljenje, tko je bio na kastraciji, jesu li stigli rezultati testiranja...
– Uvijek će se pojaviti neki problemčić, možda i nesporazum ali ako svi sudionici imaju povjerenja jedni u druge i to se brzo riješi. A to povjerenje se gradi godinama i ozbiljnim radom svih strana – napominju.
Sve životinje koje traže domove objavljene su i na internetskim stranicama Veterinarske bolnice Poreč. Među njima je i Fuller kojem su samo dvije godine. Srednje je veličine, ima oko 17 kilograma. Slaže se s drugim psima, naučio je sva pravila lijepog ponašanja, mirne je naravi, ali izrazito veseo i druželjubiv. Udomljava se isključivo kao kućni ljubimac i član obitelji, uz provjeru i ugovor. Boks, lanac i smještaj na dvorištu za njega nije opcija.
Levante je mlad pas, tek su mu dvije i pol godine. Živahan je, voli se maziti i dobro se slaže s drugim psima. Za njega se traži dom u kojem nema male djece, a idealna obitelj bila bi ona koja voli aktivan život jer mu mirovanje nikako ne paše.
Sanjin ima samo sedam mjeseci, zaigran je, veseo i obožava loptice. S obzirom na dob još nije kastriran, ali je kastracija obavezna po spolnoj zrelosti. O svim ovezama potpisuje se i ugovor, a Sanjin se udomljava isključivo kao kućni ljubimac i član obitelji. Boravak u dvorištu koje bi trebao čuvati, na lancu ili u boksu ne dolazi u obzir.
Zagi ima tri i pol godine, ima jako puno energije, ali je vrlo umiljat, voli se maziti i dobar je s drugim psima. Naučen je na kućni red, traži aktivnu obitelj i onu koja bi bila spremna s njime odraditi i školicu.
Svi psi su cijepljeni i čipirani, za one koji nisu kastrirani zbog dobi kastracija je uvjet kod udomljavanja, a ostale informacije možete dobiti i na 099-374-7424.
No, volonteri ističu da je najvažnija prevencija jer nikome nije u interesu da se skloništa pune, da su volonteri pretrpani poslom, a da porezni obveznici plaćaju nemar i neodgovornost vlasnika. Zbog toga prijavljuju legla iz kojih se dijele štenci bez čipa, protivno Zakonu o zdravlju životinja, provode akcije kastracija i prijavljuju neodgovorne vlasnike.
– Spašavanje pasa i mačaka traži vrijeme i skupo je, vara se svatko tko misli da ih može spasiti sve. Zaustavljanje neodgovornog uzgoja i napuštanja bez sankcija zapravo je naš primarni cilj – napominju volonteri.
Otvori KEKS Pay
