Pri odgoju i podučavanju psa učenje čvrstih navika smatram važnijim od učenja signala, naredbi. Navika je ponašanje koja je pas povezao s određenom lokacijom, kontekstom i situacijom i sam zna da se tada tako treba ponašati, bez vaše konkretne upute. Kako psa naučiti dobre navike?
Razmislite što želite da vaš pas sam od sebe radi u određenim situacijama. Napišite popis, a onda to psa počnite učiti. Meni je na popisu bilo, recimo, da Astru naučim da u autu ne preskače iz prtljažnika na sjedalo. Navika se s vremenom uči i gradi dosljednim nagrađivanjem uvijek istog ponašanja u uvijek istim uvjetima. To možete postići na dva načina.
Prvi je primjećivanjem poželjnog ponašanja koje pas radi sam od sebe. Ako znate što želite da pas u određenoj situaciji radi i znate primijetiti i brzo nagraditi psa kada to radi, možete početi psa učiti određenu naviku. Posebno obratite pozornost na ono što bih mogla nazvati "izostanak" ponašanja. Ako malo razmislite, u mnogo slučajeva mi zapravo želimo da pas nešto ne radi – da ne laje, ne skače, ne odlazi od nas… Moguće je psa naučiti da to ne radi kao čvrstu naviku, bez naših uputa. Kako? Tako što ćemo primijetiti i nagraditi trenutak prije nego što je pas počeo raditi ono što ne želimo – lajati, skakati, odlaziti od nas, preskakivati iz prtljažnika…
Jedna od najvažnijih navika koje sam ja svoje cure naučila jest ova. Ako se ja zaustavim malo dulje, par minuta, mirno će kraj mene zauzeti neki statični položaj – stat će, sjesti, leći – bez moje upute, same od sebe. Kako sam ih točno to naučila? Čim bih se zaustavila, preduhitrila bih ih u mogućoj nakani da se udaljavaju. Počela sam na uzici: iste sekunde kad bih stala, u usta bih im gurnula nagradicu. Što sam nagrađivala? Pa čin stajanja pokraj mene! Dakle, izostanak kretanja u bilo kojem smjeru. Ostala bih tako stajati i nagrađivala psa. Onda sam prorjeđivala nagradice. Nakon nekog vremena moga stajanja, ili sjedenja na klupi, dosadilo bi im stajati i sjele bi. Tup, nagradica u usta. Nagradica, nagradica, nagradica. Onda bi čak i legle. Nagradice… Nagrađivala sam ih mirno i tiho, to nije trenutak za tulum, nego za smirivanje. Dakle, preduhitrila sam odlazak, odmah nagrađujući stajanje pokraj mene, zatim čekala da mi i dalje nude stajanje i druge statične položaje. Vrlo ubrzo to im je postala čvrsta navika. Nije mi važno u kakvom su položaju, važno mi je samo da znaju da trebaju biti uz mene, da se ne pokušavaju udaljiti. To se prenijelo i na kretanje bez uzice. Čim se ja u šetnji zaustavim, zaustave se i one.
Drugi način da dođete do istog cilja jest da psu prvo date uputu što da radi. Time se služim u situacijama kad mi je teško psa nagraditi za položaj u koji sam dođe ili nešto što sam napravi. Uputu date jednom, dvaput, triput, ovisno o psu. I nagradite ga. Nakon toga, svaki put u istom kontekstu pričekate da vidite hoće li se pas sam sjetiti čime je zaslužio nagradu i sam ponoviti ponašanje. Dajte mu priliku da razmisli i sjeti se, tako će brže i pouzdanije naučiti. Kada pas to ponovi, veselo ga pohvalite i dobro nagradite. Uporno to ponavljajte sve dok ne vidite da mu se čvrsto urezalo u pamćenje. Tako sam Zimu naučila da ne gura Astru kad ulaze kroz vrata. Astra je bila stara i slaba i blažeg karaktera, a Zima mlada, jaka i nasilna. Nisam htjela da se pokraj nje gura. Samo sam je nekoliko puta zamolila da sjedne, zatim Astru prvu pustila kroz vrata. Ako bi se slučajno dignula, smireno bih je blokirala i zamolila ponovno. Uskoro je sama sjedala i čekala da Astra prođe prva jer je znala da neće moći ući prije Astre i brzo je zapamtila što se u toj situaciji radi.
Od učenja psa čvrstim dobrim navikama i mi i pas imamo višestruke koristi. Kada psa naučite što sam od sebe treba raditi u puno raznih situacija čestih u vašem životu, nećete morati stalno toliko paziti što pas radi, nadzirati ga i kontrolirati, stalno mu davati upute. Suživot će vam postati opušteniji. Nadalje, ako primjećujete sva poželjna ponašanja koja pas sam od sebe radi, odmah ćete ga vidjeti u boljem svjetlu. Osvijestit ćete sve njegove dobre strane koje možda prije niste ni registrirali! I to će također utjecati na vaš odnos, bit ćete zadovoljniji svojim psom. I na kraju, ali ni slučajno najmanje važno, ako učenjem samostalnih navika potaknete psa na razmišljanje, prebacit ćete na njega dio odgovornosti u vašem suživotu. I odgovornost pridonosi tome da se biće bolje i samopouzdanije osjeća. Pas koji sam od sebe zna što se od njega i kada očekuje bit će smireniji, zadovoljniji, sigurniji i poslušniji.
Otvori KEKS Pay
