Pilot-projekt besplatne vožnje vlakom za umirovljenike i starije od 65 nakon prošle, nastavlja se i ove godine. Pozdravljaju ga mnogi, ali ne i umirovljenici koji na liječenje moraju više od 50 kilometara od svog prebivališta. Njima HZZO više ne isplaćuje troškove putovanja, uz obrazloženje – imate besplatan vlak. A na vlak se većina njih zbog svog zdravstvenog stanja ili ne može ni popeti ni sići s njega, ili se pak kao imunokompromitirani ne smiju izlagati grupiranju većeg broja ljudi, što je u vlaku uobičajeno. Da ne govorimo o sporosti naše željeznice pa, primjerice, od Čakovca do Zagreba vlak vozi tri i pol sata, kao i da vozni red vlakova nema nikakve veze s terminima naručivanja pa ljudi ili ne mogu uopće stići na terapiju ili pregled, a nerijetko se ni vratiti kući isti dan.
– Umjesto da olakšamo pristup liječenju, mi ga dodatno otežavamo onima kojima je najpotrebnije. Vlada mora hitno izmijeniti ovaj pravilnik i omogućiti umirovljenicima povrat putnih troškova ondje gdje je to nužno – rekla je Sanja Bježančević, SDP-ova zastupnica na jučerašnjem tematskom okruglom stolu Kluba zastupnika SDP-a.
Umirovljenica Ruža Ferger iz Paučja na terapiju mora u Bizovac, što je vlakom 90 kilometara umjesto 49, koliko je cestom. Prvo mora taksijem do željezničke stanice u Đakovu, vlakom do Osijeka pa u Bizovac. – Ono što je trebao biti dar umirovljenicima, pretvorilo se brzo u trojanskog konja kad se pokazalo da su nam oduzeta prava iz zdravstvenog osiguranja. HZZO se navezao na pilot-projekt i uskratio trošak puta na liječenje, a time mi onemogućio pristup liječenju, što je diskriminacija. Moja je mirovina 216 eura, od čega četvrtinu dajem za lijekove, a ne putujem nikamo jer nemam novca. Nekad mi se čini da se namjerno uskraćuje pravo ugroženoj skupini i da je na djelu pasivna eutanazija – rekla je R. Ferger.
Zbog ovih je problema tijekom 2024. godine niz pritužbi dobila i pučka pravobraniteljica i pravobranitelj za osobe s invaliditetom pa je Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu naglasio da se treba procijeniti utjecaj administrativnih odluka na realan život građana. Naveo je pritom neke apsurdne situacije, poput one u kojoj se bez pitanja plaćao trošak dolaska iz Dubrovnika po kutiju lijeka u Zagreb. Dijana Vuksan iz HZZO-a podsjetila je da osiguranici koji zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu na vlak, trebaju dobiti uputu za sanitet, ali i da bi se o sanitetskoj službi i teškoćama s njom dalo razgovarati. HZZO je predlagao da se pravo na naknadu troška ostvari na temelju kilometraže, ali to nije prošlo.
Međimurska županija jedina je izašla u susret svojim umirovljenicima koji moraju putovati zbog zdravstvenih usluga. Na prijedlog dr. Andreje Marić, u proračunu za 2025. predvidjeli su taj trošak pa građani Županiji predaju zahtjev za naknadu troškova putovanja zbog liječenja (uz putni nalog obiteljskog liječnika i HZZO-ovu odbijenicu naknade troška), a Županija im namiri trošak. Za put od 50 do 150 km 30 eura, od 151 do 301 km 60 eura.
Ulaganja u željeznicu koju vladajući spominju zadnjih bar 10 godina je novac bačen u vjetar. Vlakovi prometuju brzinama kao i prije 100 godina (doslovno) a vozni red je nekakav okviran raspored vožnje istih.