Utorak je predvečer, hladan i suh prosinački dan u Zagrebu, tjedan uoči Božića. Kućice na adventskom sajmu rade punom parom, dokoni Zagrepčani guše se u kobasicama, kuhanom vinu i germknedlama, obavljaju predbožićni šoping, ili samo traže izliku za dobru priču na Instagramu, ali u onom donjem dijelu Frankopanske, gdje vreva centra grada najednom prestaje kao nožem odsječena, negdje kod ruine nekadašnje gostionice "K Zagorcu", kao da se nazire neka drukčija vrsta vreve. Na ulasku u crkvu sv. Vinka Paulskog osjeti se gužva.
Deset je minuta do početka večernje mise u 19:30, crkva je već ispunjena i to – vidjet ćemo kad uđemo – vrlo uredno i lijepo, uz pomoć redara u posebnim majicama koji se brinu o tome da se svi smjeste na najbolji način. Ali, na stepenicama se događa kratka scena koja će obilježiti naš ulazak u crkvu. Iznenađen brojem ljudi na ulazu, fotoreporteru Pixsella kratko i optimistično prokomentiram: "Ima ljudi." "Nema ljudi. Ima stranaca", čuje se glas neke gospođe koja sjedi na ulaznim stepenicama ispred crkve i izgleda kao da prosi. Otrovan komentar od kojeg vam srce lako potone, čak i ako dobro shvaćate odakle dolazi i kako je i zašto tako olako izrečen. Srećom, razgovori unutar crkve – a došli smo zbog intervjua s prvim filipinskim svećenikom u misionarskoj službi u Zagrebu – takve su naravi da podižu srce i bude radost Božića.
'Možda jesmo stranci u Hrvatskoj, ali nismo stranci u vjeri'
– Većina njih mi kaže da su sretni što su zbog posla došli ovamo jer mogu izraziti svoju vjeru kao kršćani, kao katolici. Cijene Hrvate jer većina vas također razumije našu vjeru, jer i vi ste kršćani i katolici. Zato su sretni. Ne osjećaju se strancima u ovoj zemlji – rekao je Andrew Sebial Bayal
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
"otrovan komentar od kojeg vam srce lako potone"? Svatko ima pravo na mišljenje. I sam spadam pod ideju masovnih deportacija i vraćanje normalne Europe. Bilo bi lijepo doći u Švedsku i vidjeti 99% pravih šveđana, doći u Zagreb i vidjetiti 99% pravih Hrvata itd. Došli smo do toga da se glavni gradovi europskih država ne mogu prepoznati, na ulici više afrikanaca i azijata nego domicilnog stanovništva. Dakle, slažem se s onim "otrovnim" komentarom iz teksta.