Otkad je 2016. godine kajkavski dobio u Sjedinjenim Američkim Državama svoj međunarodni kod ISO 639 kao zasebni jezik, bilo je pitanje dana kada će ga dobiti i čakavski. To što je taj dan došao i prošao prije dvije godine, i da smo to saznali tek ovih dana, pokazuje koliko nam je to malo važno. Zato mi je smiješno da se užas proširio hrvatskim internetom, i da su američki lingvisti optuženi da razbijaju jezično jedinstvo Hrvata i da dijele ono što se podijeliti ne može i ne smije. Pa tko je vidio dijalekte proglašavati jezicima!
Ali ako su čakavski i kajkavski dijalekti, pitanje je čega su dijalekti – lijepo je primijetio Josip Silić, suautor najboljeg našeg pravopisa i gramatike. I odmah je pokazao u kojem smjeru treba tražiti odgovor: štokavskog nisu! Naravno da nisu: jedini razumni odgovor na Silićevo pitanje jest da su to zasebni jezici, kao što i jesu bili u prošlosti. Čakavski je bio govor prvih knezova i kraljeva u Dalmaciji, srednjovjekovnih propovijedi i enciklopedija, pravnih i službenih spisa poput Vinodolskog zakonika i Istarskog razvoda, molitvi i ispovijedi, a na koncu i prve književnosti, Marulića i Hektorovića, recimo. Što bi to bio nego jezik Hrvata, a tako su ga i zvali: jezik harvacki. Nije manje raznovrstan bio ni kajkavski 17. i 18. stoljeća: zakoni i duhovne vježbe, knjige o medicini i veterini, matematički i astrološki priručnici, čudesa i savjeti za vođenje gospodarstva – bio je to pravi književni jezik, koji su oblikovali isusovci i pavlini, a zvao se horvatski.
Prvi hrvatski jezik svoj je zenit doživio u renesansi, drugi u baroku, a oba su ustuknula pred trećim hrvatskim, onim kojim govorimo mi danas: štokavskim koji se kroz stoljeća oblikovao u Dubrovniku i Bosni Srebrenoj
Komentara 5
Pošteno napisano. Jezik mojih starih je čakavsko ikavski pošto su prognanici iz Dalmatinske Zagore nakon Kandijskog rata. Taj se govor održao kod muslimana iz Bosanske krajine i Posavine skoro 300 godina. Nema ga više. Štokavsko - ikavski govor i njegovava ljepota i čistota je sačuvan od muslimanskog, hrvatskog plemstva, tačnije njihovih supruga i majki, i taj govor je uzet kao standard hrvatskog jezika. Za gramatiku je uzet hercegovački govor. Jedino smo mi muslimani od svih govornika hrvatskog jezika, imali domaće plemstvo i zato je ostao sačuvan i rafiniran, (npr. glas h i dugi akcenti.) Porijeklo jezika je iz današnje Ukrajine, npr. vidimo sad kako Ukrajinci vraćaju ikavicu u upotrebu. Tu je dokaz jezički refleks; to je onako kako čovjek voli da priča. Nazivati ga bosanskim jezikom je isto korektno, jer je kao standard uzet govor iz Bosne, iz Vareša. Sjetimo se npr. Bartula Kašića. Neka svako naziva jezik kojim govori kako hoće, to je jedna od ljudskih sloboda i ne treba nam nikakvo "ujedinjenje", ali ako neko hoće da zove naš današnji jezik jednim imenom, ovdje je moj prijedlog: HUMSKI.
Vukovac Josip Silic je pokusavao proglasiti kajkavski i cakavski zasebnim jezicima...koliko je to drugacije od onog sto rade Srbi....hrvatskim jezikoslovcima treba postena lustracija da znamo kakvih je sve smradova bilo i za koga su radili
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Bila je Kraljevina Hrvata, Slavonaca i Dalmatinaca. Hrvati govore kajkavski, Slavonci štokavicom, a dalmatinci svim i svačim... Samo kod njih se može čuti "uživo", "ujesen", "uškolu", "namore", "ugrad", "nasmrt".... "nažalost"!