Smiješno je američke lingviste optuživati da razbijaju jezično jedinstvo Hrvata

Bila je Kraljevina Hrvata, Slavonaca i Dalmatinaca. Hrvati govore kajkavski, Slavonci štokavicom, a dalmatinci svim i svačim... Samo kod njih se može čuti "uživo", "ujesen", "uškolu", "namore", "ugrad", "nasmrt".... "nažalost"!

Pošteno napisano. Jezik mojih starih je čakavsko ikavski pošto su prognanici iz Dalmatinske Zagore nakon Kandijskog rata. Taj se govor održao kod muslimana iz Bosanske krajine i Posavine skoro 300 godina. Nema ga više. Štokavsko - ikavski govor i njegovava ljepota i čistota je sačuvan od muslimanskog, hrvatskog plemstva, tačnije njihovih supruga i majki, i taj govor je uzet kao standard hrvatskog jezika. Za gramatiku je uzet hercegovački govor. Jedino smo mi muslimani od svih govornika hrvatskog jezika, imali domaće plemstvo i zato je ostao sačuvan i rafiniran, (npr. glas h i dugi akcenti.) Porijeklo jezika je iz današnje Ukrajine, npr. vidimo sad kako Ukrajinci vraćaju ikavicu u upotrebu. Tu je dokaz jezički refleks; to je onako kako čovjek voli da priča. Nazivati ga bosanskim jezikom je isto korektno, jer je kao standard uzet govor iz Bosne, iz Vareša. Sjetimo se npr. Bartula Kašića. Neka svako naziva jezik kojim govori kako hoće, to je jedna od ljudskih sloboda i ne treba nam nikakvo "ujedinjenje", ali ako neko hoće da zove naš današnji jezik jednim imenom, ovdje je moj prijedlog: HUMSKI.

Vukovac Josip Silic je pokusavao proglasiti kajkavski i cakavski zasebnim jezicima...koliko je to drugacije od onog sto rade Srbi....hrvatskim jezikoslovcima treba postena lustracija da znamo kakvih je sve smradova bilo i za koga su radili

Jezik prvenstveno služi za komunikaciju među ljudima, to je njegova osnovna i jedina svrha. Dio te komunikacije su svakodnevni razgovori, pravila koja društva i zajednice oblukuju i stavljaju na papir u obliku zakona i propisa, njime ljudi izražavaju svoje osjećajee i razmišljanja u obliku romana i pjesama, pričaju priče, bajke, prenose u novinama i medijima kao svakodnevne vijesti... Ali kao i djeca i ljudski rod općenito, jezik raste, evoluira i širi se. I najgore što možemo učiniti je da taj jezik zabetoniramo, stavimo u okove i stroge propise i ograničimo njegovu upotrebu. Jer jezik je živo biće, raste i razvija se onim tempom kojim se razvijaju i ljudi koji ga stvaraju u hodu, u stalnoj mijeni, asimilirajući riječi i nazive koji su dio drugih jezika s kojima ljudi dolaze u kontakt. A kad shvatimo da danas u stvari komuniciramo sa cijelim svijetom istovremeno, sa ljudima iz svakog zakutka ove naše kugle zemaljske... E pa bit će stvarno interesantno vidjeti što će biti s našim jezicima za nekoliko desetaka godina.

samo su čakavci hrvati, štokavci ikavci su mješavina hrvata, bošnjaka, šopa, srba, kajkavci su slovinci, modernijim jezikom kazano slovenci. međunarodno priznata srednjovjekovna hrvatska država su samo današnje zadarska i šibenska županija. trojedna kraljevina slavonija, dalmacija i hrvatska je proizvod nasilja bečkog dvora. došlo je vrijeme demokracije i slobode i prava da se svaki pojedinac i svaka skupina može izjasniti tko je i što želi biti.