Najprije treba podmiriti račune, a zatim onim što ostane unaprijediti gospodarstvo – godinama je nit vodilja obitelji Ivana Marenčića, nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Zaistovcu, malom selu s najviše krava u općini Sveti Petar Orehovec.
Mliječne krave su i na njegovoj farmi, njih 23, kao i rasplodne junice, telad i junad u tovu, odnosno ukupno 58 goveda. Posebnost je gospodarstva i to što na njemu nema životinja iz uvoza, svako tele ostaje na farmi, a ako ih nemaju dosta, telce kupuju u selu:
– Sve je domaće – vodeći nas prema štali, objašnjava Ivan, već treća generacija u obitelji koja živi isključivo od poljoprivrede, na svome.
Simentalke daju 400 litara mlijeka na dan, svaki drugi vozi ga cisternaNišta na kredit
Baka Dragica i djed Štef počeli su s tri kravice i konjima, koji su im bili mehanizacija, roditelji Katica i Đuro imali su petnaestak krava i pokoji stroj kad je nakon završene srednje škole za veterinarskog tehničara prije šest godina Ivan preuzeo uzde gospodarstva na kojem je sada traktori, solarni paneli, sušara, jedini silos u selu, za 60 tona hrane za životinje...
– Ivan je odmalena volio traktore. I nogomet – kaže djed Štef.
– I ručno dojio krave i svima im znao imena – nastavlja njegova kći Katica.
– Moja nogometna "karijera" je stala zbog ozljede ligamenta, sad mi je ostala "samo" poljoprivreda – smije se Ivan.
– Od mame sam preuzeo vođenje OPG-a, no jedno sam kratko vrijeme radio za druge, dok nisam vrlo brzo shvatio da mi je bolje raditi za sebe, doma – nastavlja ovaj 26-godišnjak, najmlađi od troje Katičine i Đurine djece.
"Poguranac" je svakako bio i prolazak na mjeri iz programa Ruralnog razvoja,čime je proširio i modernizirao farmu. Korisnik je i IAKS mjere – dobrobit u govedarstvu.
– U kredite se nikada nismo upuštali. Ne ufamo se – dodaje otac Đuro.
Simentalke Marenčićevih dnevno daju oko 400 litara mlijeka pa Dukatova cisterna svaki drugi dan dolazi po njega na farmu. Kapacitet laktofrizira u kojem se mlijeko čuva je tisuću litara. Ivan za litru dobije između 51 i 53 centa. Junad koju ima u tovu plasira prema mesnicama na području Zagreba:
– Velika je potražnja za mesom – govori o svakako isplativijoj grani poslovanja.
S obzirom na to da s njim rade i roditelji, a pomognu i baka i djed, potrebe za radnom snagom nema. Dovoljno ih ima za mužnju, hranjenje, rad u polju... No ono što ga muči jest nedostatak zemlje. Parcele su ovdje male, uske i strme, s prosječnim nagibom terena od 15 posto, privatnici svoju zemlju ne prodaju, a državne nema. Marenčićevi imaju svojih dvanaest hektara, rascjepkanih na više od 50 parcela. Osim te zemlje obrađuju još dvadesetak hektara tuđe, no na nju nemaju pravo na poticaj jer vlasnici nisu htjeli sklapati ugovore. Te su oranice i udaljenije, oko 15 kilometara od doma, prema Svetom Ivanu Zelinu.
Preporuke agronoma
Kao i na besprijekornu čistoću štala, na ovom se gospodarstvu jako pazi i na kvalitetu hrane za domaće životinje. Marenčići sudjeluju u projektu analize voluminozne krme i hranidbu provode po dobivenim rezultatima analiza i preporukama stručnih savjetnika agronoma. Rad u polju prvenstveno je zaduženje tate Đure. Svi usjevi namijenjeni su isključivo prehrani goveda, no hrane u konačnici ne bude dovoljno pa se događa da moraju dokupljivati. A kao da nisu dovoljne vremenske prilike, veliku štetu na usjevima pravi im i divljač. Ipak, Marenčići idu naprijed, da im bude lakše, gospodarstvo će još modernizirati, a da bi unaprijedio znanje, Ivan redovito odlazi na edukacije za poljoprivrednike, kako one obavezne tako i za one koji "žele znati više". Sudjeluje i u programu genotipizacije ženske teladi u kojem se provodi plansko sparivanje krava i visokokvalitetnih bikova, s ciljem poboljšanja genetike stada i dobivanja kvalitetnih prvotelki, kakve i jesu na njegovu gospodarstvu.
A kako je nekoć bio aktivan na sportskom terenu, danas je Ivan Marenčić aktivan u Udruzi uzgajivača simentalskog goveda – Kalničko prigorje. Prioriteti se s godinama mijenjaju.
– U siječnju sljedeće godine se ženim – kaže poljoprivrednik iz Zaistovca.
– Ak' dobije nagradu, bude mu za medeni mesec – dobacuje deda Štef.
U selu s nekih 220 stanovnika ima 180 mliječnih krava, a njih 23 nalazi se na farmi 26-godišnjeg Ivana koji ima ukupno 58 goveda. Godišnja proizvodnja mlijeka na farmi iznosi oko 100.000 kilograma. Za prehranu životinja obitelj obrađuje nešto više od 30 hektara vlastite i zemlje privatnika. Posljednjih četrdesetak godina gospodarstvo se razvijalo i moderniziralo, konje su u radu zamijenili novi traktori, a to što već treća generacija u obitelji živi isključivo od rada na svojoj zemlji potvrđuje da se od poljoprivrede ipak može živjeti.
U radu je spas...