Prije dvije godine, na početku ljeta 2023., bio je možda i najtužniji dan u više od pola stoljeća života Josipa Tušeka iz Privlake. Na njegovu gospodarstvu, gdje je pod selekcijom uzgajao fajferice, križao ih s durokom i vječito imao pune svinjce, pojavila se afrička svinjska kuga. I danas kad god se govori o ovoj pošasti, na televiziji se emitiraju tužne snimke s Josipova gospodarstva na kojem je eutanazirana 121 svinja. Slike ga vrate u taj period, kad se od tuge gotovo razbolio, ne znajući pet dana što bi sam sa sobom. Inspektori su pokupili i meso iz hladnjače. I kao da to nije bilo dosta, stuštila se na ovaj dio Vukovarsko-srijemske županije i razorna oluja pa Tušekovima uništila 50 tona hrane za životinje...
Uređuju kušaonicu
Od onda do danas Josipovi svinjci i dalje su prazni, što otkako pamti nikada nije bilo, no farma se sve to vrijeme uređuje, zida i gradi, da zadovolji sve moguće standarde i da bolest u Tušekov svinjac više nikad ne zađe.
– Ne, nisam od odustao od svinjogojstva, nema šanse, pa ja sam na svinjama othranjen. Trebalo nam je doći prvih 50 tovljenika iza Gospe, al' je rok pomaknut, opet zbog svinjske kuge. Nema veze, doći će – kaže 56-godišnji Josip.
A kad stignu, neće biti gladne, Josip i njegova Angela te sin Gabrijel zasijali su ratarske kulture na 12 hektara, za ishranu blaga.
– Imamo premalo zemlje da bi nam uzgoj žitarica bio isplativ – objašnjava Tušek.
Uzgajaju on, supruga i sin i pazinske purane, doskora će stići i telci, a iza kuće sve je spremno za početak uređenja kušaonice. Osnovna je djelatnost ovog poljoprivrednog gospodarstva prerada koja ni zbog svinjske kuge nije stala. Tušekovi su meso nabavljali od uzgajivača iz Koritne gdje svinjske kuge nije bilo pa im je on dopremao obrađene polovice, za suhomesnate delicije – šunke, kulen, kobasice, slaninu, buđolu, pečenicu, čvarke, mast... Sve vrste suhomesnatih proizvoda Tušekovi prave na tradicionalni način, bez dodataka aditiva, i to od listopada do prosinca, odnosno kad zahladi, da proces obrade i sušenja može ići svojim tijekom.
Suši se na ovom gospodarstvu i pureće meso, batci i zabatci te bijelo meso, a suši se i povrće i voće. Ispred kuće izrasla je smokva visoka gotovo kao njihova katnica čiji se plodovi također suše. Posadili su i dvije istarske masline. Uglavnom, sve što vrijedni Tušekovi uzgoje nastoje preraditi, a sve što proizvedu uvijek nose na analizu. Radili su to i prije svinjske kuge, rade i sada, i radi sebe i radi kupaca. I ono što uistinu zvuči nevjerojatno, ne uzimaju poticaje.
– Pitali su me jesam li lud. Nisam. Pristojnu naknadu za eutanazirane svinje sam dobio, dobit ću i potporu za nabavku novih, ali poticaje ne želim. Nisu oni donijeli dobro poljoprivredi, a bez njih se može – smatra Josip.
Odrastao je on u Privlaci, u Osijeku završio poljoprivredni fakultet. Angela je iz Sarajeva, završila je višu prometnu i do rata živjela i radila u gradu. Živo pile prvi je puta vidjela u Slavoniji, kamo je u ratu došla.
– Kad sam došla kod Josipa, pomislila sam, uh dobro je, kod ovoga se ne radi – smije se danas prava majstorica u pripremi zimnice.
Na njihovu su se putu isprepletale brojne nevolje, upleo se tu i kredit u švicarcima, ali nije im palo na pamet da odustanu, krpali su kraj s krajem i opstali:
– Kad imaš svoju hranu, uvijek imaš novac – kaže Josip, iznoseći na stol dug barem dva metra sve proizvode i komentirajući kako nema dovoljno mjesta.
Darovi prijateljima
Iznad stola brojna su priznanja koje je ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo dobilo za svoje proizvode.
– Odlazimo na sajmove. Evo, sad smo u Gdanjsku u Poljskoj dobili zlato za šunku i šljivovicu koju pečemo baš za ocjenjivanja i poklone prijateljima i vjernim kupcima koji nam dolaze, od Iloka do Dubrovnika. A kako Privlaka ima i kod Zadra, često se događa da nas tamo traže, a jednom su neki ljudi uz pomoć navigacije došli do naše kuće i pitali gdje je more. E njega ipak nemamo – veselo će Tušek, svjestan da će njegov i Angelin trud završiti u pravim rukama.
Njihov jedinac Gabrijel završio je poljoprivredni fakultet i sada je na doktoratu, u struci.
Otvori KEKS Pay
Uz sve napore države ovi ljudi još nisu odustali i vječno im hvala. Treba im dići spomenik!