U krugu od dvadeset kilometara čak je 118 parcela koje obrađuju Danijel Kosar i njegov otac Darko. Kada govorimo o površini, riječ je o 230 hektara na kojima su posijali pšenicu, kukuruz, uljanu repicu, ječam, soju i za zelenu gnojidbu zob. Poljoprivredne površine dijelom obrađuju u konzervacijskom, a dijelom u konvencionalnom režimu. Samo četiri oranice veće su od deset hektara, dok je sva ostala zemlja sitno podijeljena. Zemlja u njihovu vlasništvu prostire se na oko 115 hektara, 40 hektara je državne zemlje, a ostatak su u najmu od privatnih vlasnika.
Prinos zobi, koja se sije za zelenu gnojidbu, je oko pet tona po hektaru. Što se tiče prinosa pojedine kulture, po hektaru pšenice imaju između 7,5 i 9 tona, a siju je na 50-60 hektara, kao i kukuruz, kojeg je oko 10 tona po hektaru. Oko 50 hektara imaju i soje, s prinosom od tri do pet tona. Na deset hektara imaju između 50 i 60 tona ječma. Zobi bude oko pet tona po jednom hektaru.
Strah od svinjske kuge
Obitelj Kosar živi u Potoku, selu nedaleko od Popovače, i ovih je dana u popriličnoj gužvi, ali ne toliko zbog same ratarske proizvodnje koliko zbog privođenja kraju gradnje silosa kapaciteta 1100 tona. U novi će silos spremati svoje žitarice i uljarice pa će ih na tržište moći plasirati kada to njima odgovara, a ne odmah po žetvi, kada cijena često pada. Projekt gradnje silosa obitelj Kosar realizira uz pomoć fondova Europske unije, koje su koristili i prije, kada su kupovali traktor, prikolicu, kombajn i sušaru. A gužvu u kojoj su se sad našli dodatno stvaraju činjenice da su tek prije nekoliko mjeseci doznali da su prošli na mjeri na koju su aplicirali prije tri godine. Iako su bili ispod crte, neki poljoprivrednici su odustali i Kosari su "upali" te sada imaju vrlo kratak rok da sve i završe. Vrijednost investicije procjenjuje se na oko 600 tisuća eura, dok su prilikom prijave na natječaj predviđeni troškovi bili 150 tisuća eura manji. No u međuvremenu su radna snaga i materijal značajno poskupjeli.
Poljoprivreda je ono od čega ova vrijedna obitelj živi, a osim ratarstva bave se i svinjogojstvom, doduše ne u mjeri kao prijašnjih godina, kada su imali po 40 krmača i pravili projekt za farmu da ih imaju 200 kao i 1500 tovljenika. Trenutačno drže po šest-sedam krmača, tovljenike i odojke, a ovu su proizvodnju odlučili smanjiti što zbog teškog plasmana mesa što zbog pošasti koja je zahvatila svinjogojstvo – svinjske kuge. Iako na području njihove županije ove bolesti nema, Kosari se pridržavaju svih mjera kao da je prisutna i nitko izvana u prema svim propisima sagrađene svinjce ne smije zaći. Strah je prevelik da bi riskirali, a činjenica da su im divlje svinje već došle do kuća samo ga dodatno raspiruje.
– Svinjogojstvo je moje zaduženje – kaže Danijelova majka Mirjana. Otac Darko fokusiran je na ratarski dio proizvodnje i brigu o mehanizaciji, a upravo je s njim počela obiteljska priča o poljoprivredi.
– Nekad smo imali jako malo površina, oko četiri-pet hektara, i traktor Ursus 335. Zemlju smo postupno povećavali, prvo na petnaest, pa na 25 hektara, stigao je Torpedo Adriatic 48, pa Zetor… I tako smo u 40 godina došli do 230 hektara koje obrađujemo, šest traktora, kombajn, sve moguće priključke – prisjeća se Darko, koji je 2004. godine dao otkaz na stalnom radnom mjestu i odlučio se u cijelosti posvetiti poljoprivrednoj proizvodnji, zbog čega je registrirao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
Tradicija i moderna praksa
– A ja sam nakon vojske tri tjedna radio u trgovini, pa došao raditi kod kuće – dodaje 41-godišnji Danijel. Najprije je otac bio "šef", a kad je prije osam godina gospodarstvo prebacio na sina, uloge su se promijenile. – Ma, ja sam šef samo na papiru – smije se Danijel.
Njegova supruga Martina pomaže u svim poslovima gdje treba. A zajedno vješto kombiniraju iskustvo i tradiciju s modernom poljoprivrednom praksom. Proširuju i unapređuju gospodarstvo, opremili su se suvremenom mehanizacijom i dobrano zasukali rukave kako bi od poljoprivrede mogli normalno živjeti.
Otvori KEKS Pay
