OSIJEK - Klizio je pištoljem po mojem golom tijelu i morala sam raditi
što on kaže jer mi je prijetio da će, ako budem glasna, baciti kroz
balkon mog 8-godišnjeg sina koji je ležao na krevetu pored – započela
je svoju tužnu i nadasve stravičnu ispovijest 57-godišnja žena koju je
još u rujnu 1992. godine, prema optužnici, silovao tada 27-godišnji Ivo
Jukić, a kojem se tek lani počelo suditi na Županijskom sudu u Osijeku.
Prijetli joj smrću
Slučaj je to koji je, iz još uvijek nepoznatih razloga, od zadnje
rasprave na Vojnom sudu iz 1993. godine do 15. studenoga 2001. stajao u
ladicama Županijskog suda u Splitu, a nakon što je 2007. godine od
Vrhovnog suda zatraženo da se “prebaci” na osječki sud, lani je održana
prva rasprava na kojoj se, kao niti na onoj od neki dan, nije pojavila
oštećena, a niti svjedoci.
Jukić, inače hrvatski branitelj i pripadnik popularnih Tigrova, tada
40-godišnju ženu koja je sa područja Osječko-baranjske županije silovao
je u tadašnjem hotelu Borovika u Makarskoj, a osim što ju je silovao,
gurao joj je cijev pištolja u vaginu. Sve je to, puna dva sata, radio
pred malodobnim dječakom koji je spavao u krevetu pokraj.
– Želim to sve jednostavno zaboraviti... Od toga dana, nisam više
svoja, a kada sam čula da mu se ponovno sudi potpuno sam poludila i sva
sjećanja su mi se vratila. Na prvom ročištu još na Vojnom sudu u Splitu
prišao mi je jedan Jukićev prijatelj, obučen u vojničko odijelo i
šapnuo mi: “Ako moj kolega završi u čuzi, ti si gotova”. Bila sam jako
uplašena i tada sam na sudu rekla da je to bilo i prošlo i da je
najbolje da se sve zaboravi – nastavila je brutalno silovana žena, sada
majka 25-godišnjeg mladića koji je ipak toga dana sve čuo.
– Kada sam lani dobila poziv za sud, rasplakala sam se pred sinom. On
me pitao je li plačem zbog onoga što se dogodilo prije puno godina.
Tada mi je prvi puta priznao da je sve čuo, ali da se pravio da spava
jer je manijak u jednom trenutku rekao da šutim jer će nas sve
poubijati. Zbog toga se i pravio da spava i šutio sve ove godine – s
grčem u glasu pričala nam je danas nesretna žena.
Dodala je kako je silovatelj došao kod nje u sobu u pola 2 u noći, a
recepcionar u hotelu pustio ga je u sobu jer mu je rekao kako ima
dogovoreno s njezinim nevjenčanim suprugom.
Zaspao na balkonu
– Mog supruga tada nije bilo u sobi, a kada mi se oglasilo zvono na
vratima pomislila sam da je on došao kući s večere. Otvorila sam vrata
i prvo što sam ugledala bio je pištolj.
Ušao je u sobu, natjerao me da se skinem do gola i tada me silovao.
Stalno je imao pištolj u ruci, a ja sam razmišljala samo o tome što bi
bilo kada bih mu ga istrgnula iz ruke i ubila ga. Ali nisam se usudila.
Razmišljala sam o mom sinu i tome što bi mu napravio da ne uspijem –
pričala nam je. Muke joj je skratio nevjenčani suprug s kojim se
rastala nedugo nakon silovanja.
– On je zvonio na vrata. Jukić je tada pobjegao na balkon, a ja sam
pogasila sva svjetla. Rekla sam mu što se događa, samo smo uzeli dijete
i zaključali sobu. Na recepciji smo pozvali policiju koja ga je na
balkonu pronašla. Spavao je s pištoljem u ruci – za kraj nam je rekla
žena koja se i nakon 17 godina sjeća svakoga detalja brutalnog
silovanja.
Ne želim ga vidjeti, ali ako budem morala, doći ću na suđenje
Ivo Jukić inače je iz Koprivnice, a Vrhovni je sud u studenom 2007. godine slučaj prebacio u Osijek obrazloživši kako će to biti ekonomičnije budući da su žrtva, ali i svjedoci s osječkog područja. Zadnja rasprava na Županijskom sudu u Splitu održana je 8. ožujka 2007. godine, a nakon toga je poslan zahtjev Vrhovnom sudu da se suđenje prebaci u grad na Dravi. Prije rasprave iz ožujka 2007. godine, posljednja je održana tek šest godina ranije. Idućih šest godina nije se ama baš ništa događalo, a zašto je to tako, nisu nam znali reći ni na osječkom sudu, a niti sama oštećena.
– Možda je to zbog toga što sam ja još 1993. godine rekla da želim da se sve zaboravi. Drugo objašnjenje nemam. Htjela bih da ga se osudi jer mislim da nije to napravio samo meni već da je to radio cijelo vrijeme, i drugima, bar tijekom rata. Ne mogu ići na suđenja jer ga ne želim ni vidjeti, ali budem li morala, ići ću - kazala nam je silovana žena.
