Španjolska je novi prvak svijeta! Europski prvak je svoju fantastičnu eru okrunio i naslovom svjetskog prvaka, i to potpuno zasluženo nakon što je s 1:0 u 120 minuta igre svladao Argentinu, koja tako na kraju nije uspjela obraniti naslov prvaka. Furija je u 23. izdanju Svjetskog prvenstva, koje je zaključeno u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi, tako drugi put u svojoj povijesti dospjela na svjetski tron, prvi put nakon 2010. godine u Južnoafričkoj Republici.
Bez udarca u 90
Bez imalo zadrške možemo reći da je u ovom finalu pobijedio nogomet. Španjolska je na vrata Argentine pucala 20 puta, dok je Argentina cijeli regularni dio utakmice (zapravo sve do 115. minute dvoboja i jednog zalutalog centaršuta Lionela Messija koji se registrirao kao udarac) provela bez ijednog upućenog udarca na gol suparnika. No nije samo u tome stvar. Argentinci su igrali prljavo, bahato i bezobrazno kao što se nikad dosad nije viđalo u najvećoj utakmici svjetske nogometne smotre.
Utakmica, koju je gledalo oko milijardu i pol ljudi na turniru koji je uprihodio oko 13 milijardi eura, jako dugo je zaista bila uspavanka i sve ono što ovaj sport zaista ne bi trebao promovirati. Španjolci su imali inicijativu i kontrolu, a Argentinci su sve svoje karte bacili u branjenje vlastitog gola i nizanju prekršaja nad španjolskim nogometašima. Ekstremno je bilo teško slovenskom sucu Slavku Vinčiću voditi ovakvu utakmicu, jer da se strogo držao pravila i kažnjavao svaki neumjesni prigovor, svaki prljavi potez Argentinaca i svako napucavanje lopte iz negodovanja, morao bi prekinuti utakmicu i dodijeliti ju s 3:0 Španjolcima zbog količine crvenih kartona koje bi dodijelio Argentincima.
Dva izbornika koja su tijekom svojih igračkih karijera bila bekovi, Luis de la Fuente i Lionel Scaloni, imali su totalno različite pristupe, a De la Fuenteov pristup, koji je bio utemeljen na kvalitetnom nogometu, tehnici i nadmoći u samoj vještini igre, na kraju je presudio. Što je utakmica dalje odmicala, Španjolska je stvarala sve ozbiljnije prilike, Argentina je bila agresivnija, a argentinski vratar Emiliano Martinez maestralniji. Messi uopće nije bio vidljiv na terenu. Ponajbolji igrač turnira se većinom vremena šetao te ni je ni u čemu na ozbiljan način pridonio susretu, dok su s druge strane Rodri, Olmo, Yamal, Torres, Williams, Baena, Oyarzabal, Pedri, Cubarsi i svi ostali igrali na iznimno visokoj razini.
I dok je rezultat na semaforu stajao 0:0 pri završetku regularnog vremena, Španjolska je već imala plejadu ozbiljnih prilika, ali mreža Argentine je ipak ostala čista. Prijeloman se trenutak dogodio u sudačkoj nadoknadi drugog poluvremena, kad je nervozni veznjak Argentine Enzo Fernandez nesmotreno pokosio španjolskog stopera Paua Cubarsíja bez ikakve potrebe i zasluženo zaradio drugi žuti i time crveni karton. Moglo je to bez problema biti i direktno isključenje.
Ako je Španjolska toliko dominirala u '11 na 11' situaciji, bilo je jasno što će se događati s igračkim deficitom Argentinaca. Furija je nizala zicer za zicerom, a Argentina se nekako držala na jednoj niti, sve do prve minute drugog produžetka, kad je konačno pao pogodak. Pedro Porro je ubacio loptu s desne strane na drugu vratnicu, Nico Williams je fenomenalno glavom spustio loptu prema sredini, a napadač Barcelone Ferran Torres je s nekih desetak metara zakucao loptu pod gredu za totalni delirij na MetLife stadionu. Argentina se probudila tek nakon primljenog pogotka te na silu pokušala doći do izjednačenja i raspucavanja s bijele točke, no bilo je to upravo to - na silu, i zaista možemo reći premalo i prekasno. Na kraju su Argentinci totalno izgubili živce te počeli fizički nasrtati na svoje suparnike, umjesto da su dostojanstveno zasluženom pobjedniku pružili ruku.
Priča koja se gradila
Tako se nastavio jedan zanimljivi niz ako gledamo finala svjetskih i europskih prvenstava. Naime, u 14 od 15 posljednjih finala na EP-u i SP-u pobjednik je bila momčad koja je igrala polufinale dan ranije, što nam ukazuje na važnost dodatnog dana odmora uoči ovako važne utakmice. Nadalje, ovo je čak peti put u posljednjih šest finala svjetskih prvenstava da je prvak odlučen u produžecima. Jedina utakmica koja u tom nizu nije išla u produžetke je ona između Hrvatske i Francuske u finalu u Rusiji 2018. godine, kad su Francuzi slavili 4:2 nakon 90 minuta igre.
Čudesan niz Španjolaca se tako nastavlja s čak 38 uzastopnom utakmicom bez poraza, što uvelike dokazuje da nije samo riječ o fantastičnom turniru nego o dugoročnoj formi momčadi koju Luis de la Fuente zapravo gradi već gotovo cijelo desetljeće, uz prethodni rad u U-19 i U-21 uzrastima i svojevrsno odrastanje sa svim ovim adutima Furije. Španjolska niti jedne sekunde u ovih osam utakmica Svjetskog prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku nije bila u rezultatskom deficitu. Naslov prvaka Španjolaca je i više nego zaslužen, a još jednom vrijedi podcrtati poantu - nogomet je pobijedio!
Otvori KEKS Pay
Prljav i infantilni Argentinski tango...