Ovogodišnji pekinški polumaraton označio je novo poglavlje u sportu, tehnologiji i moralno-etičkom promišljanju o granicama čovjeka i stroja. Utrka je, kao i prošle godine, privukla široku pozornost medija i publike širom svijeta, a rezultat je izazvao mješavinu divljenja, zabrinutosti i filozofskih pitanja. Staza duga 21 kilometar vijugala je kroz pekinšku četvrt Yizhuang, a sudionici vrste Homo sapiens pridružili su se robotskim sudionicima, plodovima znanja stotinu tvrtki i istraživačkih institucija. Daljinski upravljani robot Lightning tehnički je završio prvi s vremenom od 48 minuta i 19 sekundi. Međutim, prema pravilima bodovanja s težinskim udjelom, kineski robot Shandian proglašen je pobjednikom s vremenom od 50 minuta i 26 sekundi, piše DPA. Najbrži ljudi zaostali su za robotskim prvacima desetak minuta.
Na prvom događaju prošle godine najbrži robot prešao je ciljnu liniju za nešto više od dva sata i 40 minuta. Među ljudima, Uganđanin Jacob Kiplimo drži svjetski rekord u muškom polumaratonu s vremenom od 57.20, postavljenim na lisabonskom polumaratonu u ožujku.
U Pekingu, barijere su odvajale stazu robota od njihovih ljudskih konkurenata. Staza je osmišljena kako bi se testirale sposobnosti robota na više od 10 vrsta terena, uključujući ravne ceste, padine, zavoje i uske dijelove. Inženjerima je bilo dopušteno putem prilagođavati svoje visokotehnološke “štićenike” u pomoćnim stanicama posebno namijenjenima robotima. Stoga u njima nije bilo vode i grickalica, već – baterija i alata. Ovogodišnja utrka bila je oko pet puta veća od prvog takvog događaja i prvi je put uključivala i pet međunarodnih timova iz zemalja uključujući Francusku, Njemačku i Brazil.
Robote je izradio konzorcij nekoliko tehnoloških tvrtki i sveučilišnih laboratorija, a dizajniran je da oponaša ljudsku biomehaniku trčanja: fleksibilni zglobovi, amortizirajuće noge s adaptivnim potplatom, napredni senzori za ravnotežu i sustavi energetske učinkovitosti. Ključ njihove prednosti ležao je u optimiziranim strategijama ritma temeljenim na velikim bazama podataka o trkačima. Dok su ljudski natjecatelji varirali u tempu zbog umora, hidracije i emocionalnih faktora, roboti su održavali gotovo savršeno konzistentan ritam, prilagođavajući se svim tehničkim preprekama na trkalištu.
U prvim kilometrima situacija je izgledala gotovo prijateljski: roboti su držali grupu pri dnu poretka. Kako su kilometri odmicali, strojevi su postupno povećavali tempo, koristeći predviđanje umjesto improvizacije. U posljednjoj trećini utrke nekoliko humanoidnih modela odvojilo se od ljudskih favorita i ušlo u zadani sprint. Pobjednik – prototip s proširenim energetsko-regenerativnim modulom – stigao je na cilj u rekordnom vremenu.
Reakcije su bile podijeljene. Zagovornici robotike hvalili su postignuće kao dokaz napretka u mehatronici, umjetnoj inteligenciji i primjeni autonomnih sustava u realnim uvjetima. Istaknuli su da su tehnologije razvijene za utrku primjenjive u medicini, rehabilitaciji i spašavanju života – primjerice, u oblikovanju egzokostura ili pametnih proteza te autonomnih sustava za prijevoz i dostavu u zahtjevnim uvjetima. S druge strane, mnogi sportaši i navijači izrazili su zabrinutost istaknuvši da uvođenje robota u natjecanja ubija smisao sporta kao ljudskog nadmetanja. Polemika se proširila na društvene mreže gdje su se pojavljivali komentari o “krađi humanog dostojanstva”, ali i pragmatična pitanja poput onih trebaju li se uvesti natjecateljske kategorije za strojeve te treba li zabraniti robote u tradicionalnim sportskim događajima.
Organizatori su unaprijed najavili posebna pravila za nastup robota – dopuštena je bila njihova prisutnost uz jasne oznake i odvojene startne skupine – no njihova pobjeda potaknula je međunarodne sportske federacije da se pozabave pitanjem klasifikacije. Rasprave su se fokusirale na nekoliko ključnih točaka: pravednost natjecanja, sigurnost sudionika i publike, te izazov definiranja “natjecanja” kada su strojevi lišeni umora i emocionalne motivacije. Osim toga, nameće se i pitanje treba li robote smatrati natjecateljima ili eksponatima ako nadmašuju ljude zahvaljujući unaprijed programiranim algoritmima i neograničenim izvorima energije.
Kritikama unatoč, činjenica je da je utrka poslužila kao testno područje za tehnologije koje bi u budućnosti mogle spašavati zdravlje i živote ljudi.
Otvori KEKS Pay
