Kad je zapisivao riječi koje je slušao od danas pokojnih sumještana, Jozi Jeliniću često se činilo kao da s njima ponovno razgovara. Kao da ih opet čuje u dvorištima, na sokacima i u kućama Gornjih Močila, sela pokraj Bosanskog Broda iz kojeg su Hrvati gotovo u potpunosti nestali. Upravo iz tog osobnog, emotivnog impulsa nastao je Rječnik mjesnoga govora sela Gornja Močila – knjiga koja danas ima znanstvenu težinu, ali i snagu arhiva živoga sjećanja..
Djelić baštine i identiteta
Rječnik su potpisali prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar, dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, i Jozo Jelinić, umirovljeni profesor i zaljubljenik u govor svoga zavičaja. Nastao je na temelju Jelinićeva Pojmovnika iz 2021. Riječ je o amaterskom, ali dragocjenom pokušaju bilježenja riječi koje su se desetljećima prenosile usmenom predajom.
U Gornjim Močilima su prije Domovinskog rata živjelo 1792 Hrvata, a danas ih je ostalo tek četvero. Upravo zato rječnik nadilazi uobičajene leksikografske okvire – on bilježi govor zajednice koja je gotovo iščeznula. Uz riječi i njihova značenja, donosi fraze, frazeme, poslovice i primjere uporabe, stvarajući širu sliku svakodnevice, mentaliteta i načina života.
– Uvijek sam zapisivao riječi koje sam čuo, ali nisam tvrdio da su isključivo naše. Govore se one i u slavonskoj Posavini, Bosni, Hercegovini, ali neke su baš gornjomočilske. Primjerice, izraz “popola kume”. Nastao je nakon hvatanja medvjeda šezdesetih godina prošlog stoljeća i ostao zapisan u stihovima jedne izvorne pjesme. Danas se i dio sela tako naziva – kaže se “ideš u popole” – kaže Jelinić.
U prvotnom pojmovniku Jelinić je opisao oko 1100 riječi i pojmova, 12 karakterističnih naziva i 40 narodnih izreka. U konačnom rječniku taj se broj popeo na oko 1550 natuknica, uz daleko detaljniju i stručniju obradu.
Posebno su zanimljivi primjeri živoga govora koji se još mogu čuti: “ganjam papire”, “gori televizor”, “hodam po doktorima”, “odvrće muzika”, “peče kava”, “šiša voće”. Izraz “obađi me” poziv je u posjet, a kad se kaže da se “vrijeme golubi”, znači da se sprema kiša.
Rječnik pritom ne bilježi samo jezik, nego i društvene odnose u selu. Posebno su zanimljivi nazivi za udane žene, koje se u govoru identificiraju prema imenima svojih muževa, ali i svekra. Tako se susreću oblici poput Antinica, Ivnica ili Joznica Jakova Ilijina, što otkriva slojevitu strukturu obiteljskih i seoskih veza nekadašnje zajednice.
Takvi jezični obrasci danas su gotovo nestali, ali u rječniku ostaju trajno zabilježeni kao svjedočanstvo vremena u kojem je identitet pojedinca bio neraskidivo vezan uz obitelj, rod i selo.
Stručni dio posla preuzela je prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar, koja je pojmovnik dijalektološki obradila, proširila terenskim istraživanjima i dovela na znanstvenu razinu.
– Znala sam da će posao biti spor, ali ne da će trajati tri godine. Riječi nisu bile gramatički opisane ni etimološki razjašnjene. Uglavnom je riječ o leksemima osmanskog podrijetla, koje često nazivamo turcizmima. Uz to, zanimljivo je da su svi izvorni govornici s kojima smo razgovarali bili muškarci, što je rijetkost u ovakvim istraživanjima – objasnila je Berbić Kolar.
Znanost i emocije
Nakon obrade natuknica uslijedile su recenzije dviju uglednih znanstvenica – prof. dr. sc. Amire Turbić Hadžagić sa Sveučilišta u Tuzli i prof. dr. sc. Ljiljane Kolenić iz Hrvatske. Njihove su primjedbe dodatno izoštrile konačni koncept rječnika.
– Najveće zasluge ipak idu gospodinu Jeliniću. Da nema entuzijasta poput njega, dio identiteta Hrvata Bosanske Posavine mogao bi potpuno nestati. Ovom smo knjigom sačuvali barem mali fragment onoga što se stoljećima stvaralo – ističe Berbić Kolar.
Rječnik je objavljen u okviru izdavačke djelatnosti osječkog Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, čime je dobio status sveučilišnog udžbenika i znanstvene monografije.
Recenzentica Ljiljana Kolenić naglašava njegovu trajnu vrijednost: “Ovaj rječnik daje podatke za daljnje proučavanje leksika Hrvata Bosanske Posavine i svjedoči o migracijama koje su promijenile jezik. On je podsjetnik ne samo na zaboravljene riječi, nego i na dio života u starome kraju.”
U vremenu u kojem sela nestaju, a s njima i njihovi govori, ovaj rječnik ostaje kao tiha, ali snažna potvrda da jezik može nadživjeti prostor iz kojeg je potekao.
Otvori KEKS Pay
