Američke vojne snage nipošto se ne može gledati kao bilo koje druge vojne snage u svijetu, čak ni kada se govori o Rusiji ili Kini. Bez obzira na to što je Rusija već gotovo četiri godine u ratu s Ukrajinom te je stekla različita borbena iskustva. Niti to ne znači previše, jer američka je vojska praktično stalno aktivna negdje u svijetu te je također skupila velika iskustva. Vojnu moć Sjedinjenih Država treba se prije svega gledati kao efikasan i moćan geopolitički alat kakav nema neka druga zemlja u svijetu, čak niti Kina čija bi se vojska mogla matematički mjeriti s američkom, no ta zemlja nema nikakvih vojnih iskustava od Vijetnamskog rata. Doista, bez obzira na sadašnju situaciju, ratni stroj Sjedinjenih Država bez premca je u svijetu.
Gledajući brojčano, to bi izgledalo ovako - kopnena vojska ima 50 brigadnih borbenih timova, u sastavu mornarice je 400 brodova borbenih snaga i 624 jurišna zrakoplova, zračne snage imaju 1200 borbenih odnosno jurišnih zrakoplova, marinski korpus čini 30 bataljuna a onda su tu i svemirske snage čiji točan sastav još nije dovoljno poznat. Ovdje se ne uzima u obzir Domovinske obrana koja bi pratila razdoblje velikih sukoba, a kojima se općenito bave pričuvne snage i snage Nacionalne garde. Niti predstavlja ukupnost Zajedničkih snaga, koje uključuju niz potpornih funkcija poput logistike; to je prijevoz (kopneni, pomorski i zračni); zdravstvenih usluga; komunikacije i rukovanja podacima; te generiranja snaga (regrutiranje, obuka i obrazovanje). Umjesto toga, to su borbene snage koje su najprepoznatljiviji elementi američke tvrde moći, ali koje se također mogu smatrati zamjenskim mjerama za veličinu i sposobnost većih Zajedničkih snaga.
U analizi Fundacije Heritage navode se i opći ciljevi američkih vojnih snaga koji se podudaraju s gledanjem kako se radi o geopolitičkom alatu prije nego obrambenoj mašineriji iako je, naravno, obrana domovine osnovna svrha. Tako se kaže kako je drugi bitan interes uspješan završetak velikog rata koji ima potencijal destabilizirati regiju od kritičnog interesa za SAD. Drugi bi interes bio očuvanje slobode kretanja unutar globalnog zajedničkog dobra, što su more, zrak, svemir i kibernetički prostor) putem kojeg svijet posluje. I sada je pitanje kako se točno procjenjuje veličina vojske Sjedinjenih Država za sigurno ispunjenje ovih interesa. Kako bi učinkovito obranili te interese na globalnoj razini, Sjedinjene Države trebaju vojnu silu dovoljne veličine, to je ono što je u Pentagonu poznato kao kapacitet. Mnogi uključeni čimbenici čine određivanje veličine vojske složenim zadatkom, ali uzastopne administracije, kongresi, osoblje Ministarstva obrane i neovisne komisije uspjele su doći do iznenađujuće dosljednog obrazloženja o veličini snaga, a to je da su one sposobne rješavati dva velika sukoba istovremeno ili u vremenskim okvirima koji se blisko preklapaju.
Valjanost ovog obrazloženja jasno je dokazana iskustvom stečenim stvarnom upotrebom američke vojske. - Dok se nalazimo u novom hladnom ratu s Kinom, logično je da moramo obnoviti strukturu snaga koja je omogućila SAD-u da prevlada tijekom prethodnog sa Sovjetskim Savezom, kaže se u analizi Fundacije Heritage. Pri tome treba napomenuti kako je Heritage Foundation konzervativni američki think tank, ili kako bi u nas rekli trust mozgova, sa sjedištem u Washingtonu, osnovan 1973. godine, poznata po svojoj utjecajnoj ulozi u konzervativnom pokretu, posebno tijekom Reaganove administracije. Ali ovdje ističe kako su politike što se vojnih pitanja tiče u geopolitičkom smislu konzistentne bez obzira o čijoj se administraciji radi.
Američka vojska mora imati dovoljno snage u svakom trenutku za odvraćanje ili pobjedu protiv velikih konvencionalnih sila u geografski udaljenim regijama, mora imati sposobnost provođenja održivih operacija protiv manjih prijetnji i te sposobnost suradnje sa saveznicima i održavanja američke prisutnosti u regijama od ključne važnosti koja je dovoljna za odvraćanje ponašanja koje ugrožava interese SAD-a. U ožujku 2025. godine, američka vojska brojila je 2,86 milijuna ljudi raspoređenih diljem svijeta. Podaci Središnje obavještajne agencije, CIA-e, pokazuju da su SAD 2024. godine imale treću najveću aktivnu vojsku na svijetu, nadmašenu tek Kinom i Indijom. Samo Sjedinjene Države i dalje izdvajaju najveći apsolutni iznos u svijetu, to je 895 milijardi dolara. Te su snage raspoređene u šest glavnih grana - kopnenu vojsku, mornaricu, zrakoplovstvo, marinski korpus, obalnu stražu i svemirske snage, sve zadužene za zaštitu i služenje SAD-u.
Ali, broj aktivnog vojnog osoblja pao je za 36 posto od 1980. godine a za čak 48 posto od vrhunca 1968. godine tijekom Vijetnamskog rata. Gotovo neskromno, u analizama Fundacije Heritage kažu sljedeće: Bez obzira koliko Amerika željela da je svijet jednostavnije, manje prijeteće mjesto, sklonije korisnim ekonomskim interakcijama nego trenjima opterećenim nasiljem, obrasci povijesti pokazuju da se neizbježno pojavljuju konkurentske sile i da SAD moraju biti sposobne braniti svoje interese u više od jedne regije istovremeno. Od svog osnutka, SAD je uključen u veliki „vrući“ rat svakih 15-20 godina. Od Drugog svjetskog rata, SAD je također održavao značajne borbene snage u Europi i drugim regijama, a istovremeno je vodio velike ratove prema zahtjevima koje su nametale okolnosti. No, ova snaga, bez obzira koliko velika bila, nije bez slabosti i pogrešaka. Američko ratno zrakoplovstvo treba povećati svoju flotu borbenih zrakoplova za gotovo 300 u roku od 10 godina kako bi ispunilo svoje globalne obveze, izvijestio je portal Breaking Defense pozivajući se na plan ratnog zrakoplovstva podnesen američkom Kongresu.
- Ministarstvo ratnog zrakoplovstva (DAF) usredotočeno je na modernizaciju trenutne flote borbenih zrakoplova pete generacije i naslijeđenih sposobnosti, proširenje izvrsnih ratnih sposobnosti i stjecanje novih naprednih borbenih sposobnosti“, navodi se u izvješću, uz napomenu da će služba „nabaviti zrakoplove sukladne proizvodnji pune borbene sposobnosti, kažu na tom portalu. Prema trenutnim prognozama, u fiskalnoj godini 2026. flota borbenih zrakoplova brojit će 1271 zrakoplov. Prema planu, američkom ratnom zrakoplovstvu potrebno je 1558 zrakoplova za suprotstavljanje trenutnim prijetnjama, što će zahtijevati povećanu kupnju borbenih zrakoplova Boeing F-15EX i F-35 od Lockheed Martina. Međutim, navodi se da se zrakoplovi možda neće kupiti zbog nedostatka sredstava. Napominje se da Boeing potencijalno može povećati proizvodnju na 24 zrakoplova F-15EX godišnje do fiskalne godine 2027., a uz dodatno financiranje do 36 jedinica. Međutim, trenutni program opskrbe od 129 borbenih zrakoplova već kasni devet mjeseci.
Prema dokumentu Zračnih snaga, Lockheed Martin teoretski može proizvesti do 100 borbenih zrakoplova F-35 godišnje za američko ratno zrakoplovstvo do 2030., što će zahtijevati temeljnu obnovu proizvodnje. Provedba ovog plana stvorit će proračunski i proizvodni pritisak. Prema tom portalu, tvrtka će morati promijeniti prioritete u korist Pentagona i oštetiti strane kupce. Trenutno, prema Breaking Defenseu, ukupni proizvodni kapacitet Lockheed Martina iznosi 156 borbenih zrakoplova godišnje s potencijalom povećanja na 165 jedinica. Osim trenutnih modela, buduća flota trebala bi uključivati napredne borbene zrakoplove šeste generacije F-47 i nove dronove za podršku borbenim zrakoplovima s posadom. Mohammed Soliman iz Foreign Policyja ističe i strukturne te probleme u razmišljanju. Američka vojska izgrađena je za pogrešnu vrstu rata, navodi on.
- Sjedinjene Države optimizirale su svoju obrambenu industriju za kratke, visokotehnološke sukobe koristeći precizno oružje, ali trenutni globalni ratovi zahtijevaju održivu proizvodnju konvencionalnog streljiva velikih razmjera. To je rezultiralo opasnim industrijskim nedostatkom gdje Amerika ne može proizvesti dovoljno osnovnog streljiva poput topničkih granata i projektila da bi zadovoljila potrebe čak ni dva istovremena regionalna rata, kaže. Zatim, tehnološka superiornost ne može zamijeniti tehno-industrijske kapacitete. Sjedinjene Države su se opasno previše oslanjale na pretpostavku da njihova napredna tehnologija može zamijeniti materijalnu superiornost.
- Nedavni ratovi pokazuju da je čak i najnaprednije oružje beskorisno bez tehno-industrijskih kapaciteta za njegovu proizvodnju u ogromnim količinama, što je lekcija koju je povijest više puta naučila, kao što se vidjelo s porazom Njemačke u Drugom svjetskom ratu zbog nemogućnosti da se uskladi sa savezničkom proizvodnjom, mišljenje je ovog analitičara. Rješavanje problema zahtijevat će vrijeme i promjenu u razmišljanju. - Sjedinjene Države počinju rješavati svoje tehno-industrijske nedostatke povećanjem financiranja i proizvodnih ciljeva, ali obnova lanaca opskrbe, ponovno otvaranje tvornica i obuka nove radne snage trajat će godinama, a ne mjesecima. Pravo rješavanje problema zahtijeva temeljnu promjenu vojne filozofije, odmicanje od fokusa na najsuvremenije sustave malog obima kako bi se prihvatila strateška važnost masovne proizvodnje i gomilanja konvencionalnog streljiva, upozorava Soliman. Očito je kako i Sjedinjene Države, unatoč svojem ekstenzivnom vojnom iskustvu, mora jako puno učiti od ukrajinsko-ruskog rata, kao i drugi. Slično mišljenje imaju i u Fundaciji Heritage.
- U trenutnom stanju, američka vojska je u značajnoj opasnosti da neće moći s pouzdanošću braniti vitalne nacionalne interese Amerike. Ocijenjena je kao "slaba" u odnosu na snagu potrebnu za obranu nacionalnih interesa na globalnoj sceni od stvarnih izazova u svijetu kakav jest, a ne kakav bismo željeli. To je neizbježan rezultat godina kontinuirane upotrebe, nedovoljnog financiranja, loše definiranih prioriteta, naglo promjenjivih sigurnosnih politika, izrazito loše discipline u provedbi programa i dubokog nedostatka ozbiljnosti u cijelom nacionalnom sigurnosnom establišmentu, čak i dok su prijetnje američkim interesima porasle. U 2023. godini to je pogoršano cijenom američke podrške obrani Ukrajine od ruskog napada, što je dodatno pogoršano ograničenom spremnošću saveznika u Europi da preuzmu veći dio tereta podrške. To je pogoršao barbarski napad Hamasa na Izrael, koji je potaknuo SAD da Izraelu osigura opremu, streljivo i resurse za raketnu obranu kako bi pomogli u njegovoj obrani, dodatno pritiščući američku obrambenu spremnost. Ovi su ratovi otkrili ograničene zalihe opreme, streljiva i zaliha svih zemalja koje su ih podržavale, kao i ograničenja industrijske baze koja će biti potrebna za njihovo obnavljanje, posebno u SAD-u, koji uvijek mora voditi računa o svojim temeljnim nacionalnim sigurnosnim interesima, smatraju tamo.
FOTO Ubojita preciznost i čelični živci: Ovo su novi hrvatski snajperisti
Otvori KEKS Pay
"Fundacija Heritage"? Valjda Zaklade Heritage? Iz kojeg razloga ne pišete hrvatskim jezikom?