Treba li se bojati silnog oružja koje će se slijevati sljedećih mjeseci i godina ili vjerovati da će odvratiti potencijalnog napadača i obraniti zemlju, zlu ne trebalo? Hrvatska nije agresivna, barem prema vani, da bi se trebalo bojati vlastitog oružje. Svaki mač ima dvije oštrice. Od luka i strijele do atomske bombe, oružje stalno privlači i plaši ljude, daje im nadu da će se s njime lakše obraniti, ali i strah da će od njega prvi stradati. Koliko će nedužnih ljudi poginuti, na to još misle jedino humanisti, u povlačenju s moralnog bojišta. Militaristi i dalje nemaju dvojbi ni o potrebi ni o upotrebi ni o zloupotrebi oružja, pacifisti su bježali od njega, barem u zonu mirne savjesti, ako nisu mogli dalje pobjeći, a realisti, s političarima na čelu i na začelju, nalaze uvijek opravdanje da je oružje nužno zlo u svijetu koji se permanentno razvija iz manjeg sukoba u veći.
Oružje dolazi kao cjepivo u vrijeme korone. Hrvatska ne zaostaje u toj globalnoj utrci, i ne pitajući za cijenu
Otvori KEKS Pay
