Hrvatska već 93 dana živi na dug! Dapače, 'u crvenom' smo čak 88 dana od svjetskog prosjeka koji je prema najnovijim podacima organizacije Global Footprint Network i Sveučilišta York na naplatu stigao 24. srpnja, osam dana ranije nego lani, a kako taj dan obilježavamo kao Dan ekološkog duga (Earth Overshoot Day) ni u globalnim brojkama nema utjehe jer pokazuju kako smo do tada potrošili apsolutno sve prirodne resurse koje Zemlja može obnoviti u jednoj godini. Činjenice kako imamo Bogom danu zemlju i resurse kojima se dive, da imamo najveće zalihe pitke vode po stanovniku u EU, gro neobrađene pa time i ekološke zemlje, da nam je gotovo polovica teritorija pokrivena šumama i šumskim zemljištem..., u ovom su slučaju očito nedostatne da promijene surovu statistiku da je Hrvatska u dug ušla 27. travnja, mjesec dana brže nego lani (28. svibnja).
Do kraja godine, a izuzetak nije ni 'globalno selo', živjet ćemo tako izvan svojih prirodnih mogućnosti – trošiti resurse koje planet više ne može nadoknaditi, pri čemu je slaba utjeha da nismo najgori u regiji – Slovenci su granicu prešli još 8. travnja, Crnogorci 24. travnja. Trenutačno čovječanstvo troši prirodne resurse 80% brže nego što Zemljini ekosustavi mogu obnoviti, što znači da živimo kao da imamo skoro dva planeta na raspolaganju. Posljedice takvog ponašanja su vidljive u deforestaciji, eroziji tla, gubitku bioraznolikosti i povećanju CO2 u atmosferi, što doprinosi sve češćim ekstremnim vremenskim događajima – i ozbiljno ugrožava sposobnost planeta da nam osigura hranu, vodu i sigurno okruženje za život. – Svake godine iznova pomičemo granice do kojih si dopuštamo ekološku štetu, već sada dugujemo planetu barem 22 godine obnove – i to u savršenom scenariju u kojem zaustavljamo daljnju štetu već danas – kaže Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije, koji je objavio izvješće.
Napominje kako rješenja za smanjenje ekološkog duga postoje, a brojna su i financijski povoljna. Najveći potencijali leže u gradovima, energetici, hrani, populaciji i zdravom planetu. Primjerice, smanjenje emisija CO2 iz fosilnih goriva za 50% odgodilo bi Dan ekološkog duga za čak tri mjeseca, što je jedan od boljih pokazatelja koliko važno okrenuti se ka održivim modelima gospodarstva i društva. U Hrvatskoj, domeće ona, već postoji velik potencijal za obnovu resursa. Smanjenje ekološkog otiska izvedivo je kroz kružno gospodarstvo, obnovljive izvore energije i očuvanje prirodnih područja. Pita li se sociolog Dražen Šimleša iz Instituta Ivo Pilar šanse za "popravni" sve su nam tanje. – Svijet i svi mi skupa kontinuirano zakazujemo. Najviše politika i biznis pa onda i svi drugi. Mislim da možemo čak zaključiti da nas ova tema uopće niti ne zanima, osim kada je neki kolaps ili krizna situacija. Mi se na temu resursa, ekosustava i klime ponašamo kao ovisnik, kao alkoholičar koji nakon svakog posrtaja trabunja da mu je ovo zadnja i da neće više tako, ali onda ponovno sve ispočetka. Dok ne prekinemo taj začarani krug ignoriranja, pasivnosti i straha od promjene, ekološki otisak će nastaviti rasti, a globalni dan prekoračenja biti sve ranije u godini – smatra on.
Klimatologinja Sarah Ivušić iz Odjela za klimatsko modeliranje, praćenje klimatskih promjena i biometeorologiju DHMZ-a kaže kako je činjenica da Dan ekološkog duga u Hrvatskoj dolazi sve puno ranije od globalnog prosjeka jasan pokazatelj da i klimatske promjene doživljavamo brže od svjetskog prosjeka. To se, upozorava ona, jasno vidi na izmjerenim podacima koji upućuju na porast prosječnih temperatura, učestalije toplinske valove i suše, te sve intenzivnije oborine. – Na području Hrvatske se od druge polovine 20. stoljeća uočava konzistentno zatopljenje, konkretno trend porasta srednje godišnje temperature zraka iznosi od 0,2 do 0,3 °C po desetljeću duž Jadrana, a u središnjoj Hrvatskoj i do 0,5 °C po desetljeću. Porast je izražen ljeti, a u skladu s navedenim porast se uočava i u vrijednostima minimalne i maksimalne temperature zraka. Ovo za Hrvatsku predstavlja pojačanu opasnost od toplinskih valova, odnosno u budućnosti možemo očekivati sve češća i dulja razdoblja ekstremnih vrućina, a u kombinaciji s ljetnim smanjenjem prosječne količine oborine možemo očekivati intenzivnija i češća sušna razdoblja – napominje ona te upozorava kako ovakvi uvjeti imaju negativan utjecaj na zdravlje, poljoprivredu, vodne resurse, a to posebno opterećuje sustav opskrbe vodom.
Također, ovakvi sušni uvjeti pogoduju i požarima, ističe. Nažalost, smanjenje prosječne količine oborine ljeti ne znači odsutnost ekstremnih oborinskih događaja, oni iako rjeđi tijekom ljetnih mjeseci, bit će intenzivniji. Ovi događaji mogu dovesti do opasnih bujičnih poplava koje su iznimno opasne, posebno u urbanim područjima. – Premaši li globalno zagrijavanje planeta 2 °C u odnosu na predindustrijsko doba, na lokalnoj razini to će značiti veću učestalost, dugotrajnije i intenzivnije vremenske ekstreme, a posljedice će osjetiti sve grane gospodarstva. Kao rješenje ka smanjenju rizika i očuvanju prirodnih resursa sigurno bi doprinijele pravovremene i znanstveno utemeljene mjere čiji glavni cilj bi trebao biti smanjenje emisija CO2 iz fosilnih goriva, ali i prilagodba lokalnih zajednica na klimatske promjene – kazala je Ivušić. Ivo Grgić, profesor sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, kaže kako je tzv. ekološki dug zgodan pokazatelj ugroza planete ljudskim djelovanjem.
– Iako bi našli mnogo metodoloških zamjerki, na agregatnoj razini je prihvatljiv pokazatelj ljudske nebrige prema ograničenim resursima s kojima raspolažemo. Zatvaranje očiju na ovo što se dešava neće nas spasiti od provalije prema kojoj klizimo – upozorava. Neki će klimatske promjene pravdati cikličnošću tijekom Zemljine povijesti, ali sigurno je da zajednički napori mogu pomoći da barem usporimo negative trendove. – Mnogi ekološki dug povezuju s utrkom za profitom te najveći pritisak pronalaze na dva krajnja pola ekonomske razvijenosti. Visoko razvijene države koriste resurse iznad granica proizvodnih mogućnosti pa u SAD-u primjerice, svjedočimo proizvodno uništenim poljoprivrednim površinama. U Južnoj Americi ogromni požari 'oslobađaju' prostor za poljoprivredu, a nerazvijene mnogoljudne države, da bi dostigle prihvatljivi stupanj ekonomske razvijenosti, malo brige posvećuju emisiji štetnih plinova i čuvanju tla, vode i zraka.
U mnogočemu važi zakon spojenih posuda, tako i kod onečišćenja. Negativnosti bilo gdje u svijetu prelijevaju se u sve druge države, ugrožavajući dobre poteze koje čine. Rješenje je naizgled jednostavno, a to je korištenje čistih tehnologija, veće korištenje obnovljivih izvora energije, racionalno korištenje proizvedenih dobara, pravičnija raspodjela svekolikog bogatstva, uvažavanje komparativnih prednosti pojedinih država u globalnom ekonomskom razvoju te zaustavljanje utrke u zgrtanju bogatstva manjeg broja ljudi i/ili država koje postaje fiktivno i nekorisno u suštini – priča on te domeće kako Hrvatska nije izolirani otok, ona nije ekonomska niti demografska sila, ali zbog nas samih možemo dati doprinos očuvanju Zemlje. – Najveći doprinos možemo dati u području energetike i poljoprivrede. Hrvatski potencijal kod energetike je u tri dijela. Jedno su vjetroelektrane, drugo je solarna energija i treće su termalna vrela. Naravno, teško je očekivati da se jamstvo energetske stabilnosti traži samo u obnovljivim izvorima, ali naše potrebe većim dijelom možemo podmiriti iz ovih izvora.
Kako kod pojedinih rješenja postoje i ograničenja, pristup mora biti cjelovit. Primjerice, veće korištenje solarne energije nije u njezinoj proizvodnji nego u ograničenjima kod transporta energije do korisnika. Zbog toga pojedinci zagovaraju korištenje takve energije u proizvodnji vodika koji se može skladištiti i transportirati do konačnog odredišta – objašnjava te dodaje kako je poljoprivredna proizvodnja sve izloženija klimatskim negativnim ekstremima. Dio proizvodnje će se morati odvijati u zaštićenim prostorima, plastenicima i staklenicima, pri čemu je energija jedan od najvećih troškova. Energija potrebna za hlađenje i/ili zagrijavanje prostora. U tome će nam dobro doći obnovljivi izvori, a vesele me projekti u nekim gradovima koji preko termalnih izvora žele pokrenuti i proizvodnju povrća i cvijeća u zaštićenim prostorima. – Naravno, termalne vode će se koristiti i za šport, zagrijavanje i hlađenje prostora, proizvodnju električne energije... Poljoprivredna proizvodnja na otvorenom postaje nesigurna bez reguliranja vodnog režima. U vrijeme većih oborina, vodu treba čuvati u retencijama, a u sušnom razdoblju vraćati na površine. Novonastalim uvjetima moramo prilagoditi i obradu tla, ali i selekcionirati nove sorte i pasmine koje su otporne na ove temperaturne ugroze – tvrdi naš sugovornik.
Veća zastupljenost ekološke proizvodnje će, uvjeren je, osim dobivanja kvalitetnijih proizvoda, smanjiti i uporabu kemijskih inputa koji dva puta opterećuju okoliš, prvi puta prilikom njihove proizvodnje, npr. mineralna gnojiva, a drugi puta uporabom u poljoprivrednoj proizvodnji. – I značajne demografski ispražnjene prostore treba oživjeti i kroz stočarstvo pašnog tipa što je i u skladu s novom strategijom EU. Povezujući stoku s raspoloživom površinom smanjujemo emisiju metana te čuvamo plodnost tla – zaključio je taj stručnjak. Miroslav Kovač iz Udruge Živo selo kaže kako ekološki otisak primjerice, ovisi i o makroekonomskim ciljevima politika jedne zajednice. No Hrvatska je razvoj i BDP temeljila na potrošnji – i čini to i danas. – Nažalost, ne na uzgoju i proizvodnji pa u Hrvatskoj više trošimo nego uzgojimo i proizvedemo. Obrazac je to koji se prenosi i na odnos prema prirodnim resursima koje iskorištavamo a ne obnavljamo ih. – Osim na zemlju (tlo), vodu, šume i ostale prirodne izvore i vrijednosti, mislim i na čovjeka, njegov prostor i prije svega blago (domaće životinje) te njihov uzajamni odnos – kaže Kovač te dodaje kako je, pojednostavljeno, odnos prema uzgoju hrane u jednoj zajednici pokazatelj njezina odnosa prema ukupnom prostoru.
– Zapostavljanjem mnogih organskih čimbenika u organiziranju zajednice i njena suživota s prostorom u Hrvatskoj životno okruženje činimo manje reproduktivnim. Industrijska logika proizvodnje hrane, velikog skoka, bez čvrstih temelja u uzgojnim pravilima čini ogroman problem za ukupan okoliš. Nagomilan ekološki dug vratiti se dijelom može logikom živog sela i harmoničnim odnosom sela i grada. Nije to ništa strano i novo, samo treba poznavati procese i ugledati se na dobre primjere – poručio je. Iz Udruge Prijatelji životinja upozoravaju kako je najrazorniji alat klimatske krize na tanjuru. Utjecaj prehrambenog sustava temeljenog na životinjskim proizvodima destruktivniji je od cijelog prometnog sektora zajedno. – Proizvodnja hrane životinjskog podrijetla troši 83% poljoprivrednog zemljišta, crpi desetke tisuća litara vode po kilogramu mesa, odgovorna je za masovno krčenje šuma, zagađenje zraka, rijeka i oceana, nestanak tisuća biljnih i životinjskih vrsta, a zauzvrat daje tek 18% konzumiranih kalorija. Voda, zrak, bogato tlo, šume, bioraznolikost temelji su na kojima svi živimo. Mi više ne živimo na "ekološki dug". Dug je moguće vratiti, a ono što svakodnevno megalomanski otimamo planetu nenadoknadivo je. Ovo je ekološka krađa – kaže Tamara Bing iz Prijatelja.
Dodaje kako brojke jasno pokazuju kako je u ovoj pljački jedan od najvećih lopova upravo prehrambeni sustav temeljen na iskorištavanju životinja. Zavirimo u tanjure prosječnog nedjeljnog ručka za četveročlanu obitelj: četiri goveđa odreska – ukupno oko 1 kg mesa – sa sobom nose 60 kg CO2 ekvivalenta. Za usporedbu, ista količina tofua odgovorna je za 3 kg, a leće za manje od 1 kg CO2. Proizvodnja kilograma mesa troši oko 15.000, a pšenice tek 150 litara vode. Istraživanje sa Sveučilišta Oxford konkretno pokazuje kako biljna prehrana smanjuje emisije koje uzrokuju globalno zatopljenje, zagađenje voda i degradaciju tla do 75%, troši 54% manje vode, a emisije metana, jednog od najštetnijih stakleničkih plinova, manje su čak 93%. Dok planet vrišti pod teretom klimatskih promjena, mi ga i dalje svakodnevno ranjavamo tanjurima punim proizvodima životinjskog podrijetla. No, nas nema odvojeno od planetarnog ekosustava i zato bi se naši društveni sustavi, ali i osobni izbori, trebali temeljiti na njegovoj zaštiti, napominju Prijatelji životinja.
Znanstvenici, tvrde, upozoravaju da u ovom trenutku stojimo na rubu litice i da je vrijeme za djelovanje sada, kako bismo imali sutra. Globalne i nacionalne politike prepoznaju klimatske promjene kao jedan od najvećih izazova današnjice, a ulogu prehrambenih sustava kao ključnu u njihovom rješavanju. Hrvatska je donijela Strategiju niskougljičnog razvoja do 2030. godine s pogledom na 2050., dokument koji jasno navodi kako je značajno smanjenje emisije stakleničkih plinova i zagađenja vode moguće ostvariti većom potrošnjom namirnica biljnog podrijetla. No unatoč globalnom konsenzusu o utjecaju industrije životinja na klimatske promjene, praksa je zakazala, što jasno pokazuje podatak da niti 10% građana Hrvatske ne dosegne minimalnu preporučenu konzumaciju namirnica biljnog podrijetla prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. – U ime planetarne budućnosti, hitno je potrebno smanjiti konzumaciju namirnica životinjskog podrijetla, aktivno promovirati biljnu hranu te povećati njezin udio u vrtićima, školama, menzama i javnim institucijama – poručili su Prijatelji.
FOTO Dok dio Hrvatske zalijeva kiša, ljeto još traje u Splitu: Pogledajte prizore sa sunčanih Bačvica
Otvori KEKS Pay
Nama su u prvom razredu osnovne škole, davne 1970., govorio da nafte ima do 2000. godine! Ovo laprdanje je na toj razini...