Na forumu Reddit ovih dana povela se rasprava koja je mnoge vratila u vrijeme prije pametnih telefona: kako se nekad zvala hitna pomoć ili policija nakon prometne nesreće, ako se sudar dogodi usred noći, na cesti bez kuća i bez prometa? Je li to značilo – nema spasa?Scenarij koji je postavio jedan korisnik – „auto totalka, ozlijeđeni ste, nigdje nikoga“ – izazvao je desetke odgovora, a većina svjedoči da su se ljudi tada snalazili kombinacijom improvizacije, infrastrukture i čiste sreće. „Ideš do prvog naselja i tražiš pomoć, ako ne možeš – game over“, napisao je jedan komentator, prilično brutalno sažimajući realnost tadašnjih cesta.Drugi su opisali uhodanu taktiku iz 80-ih i 90-ih: „Dogodilo nam se 80-ih. Jedan ostane i nada se da će netko naići, drugi krene pješke do prvog naselja.“
Uz glavne prometnice postojala je i pomoć u obliku hitnih telefona uz autocestu, postavljenih svakih kilometar ili dva. „Autoceste još i danas imaju telefone svakih ne znam koliko. U teoriji ne bi trebao hodati više od kilometra“, prisjetio se jedan korisnik. Stariji sudionici rasprave pamte i govornice: „Ja se sjećam kad sam bila mala... uvijek su bili oni telefoni na autocesti. Znam da mi je to bilo prefora“, napisala je 27-godišnjakinja. Ako ničega od toga nije bilo, računalo se na solidarnost. „Prolaznik ti stane i odveze te na hitnu ili ode do najbližeg naselja i kuca na vrata da pita za poziv“, stoji u jednom odgovoru. Bilo je i sarkazma: „Samo je trebalo viknut ‘Milicijaaa’, i odmah bi se jedan našao. Otkuda? Nitko nije znao“, našalio se jedan korisnik, dok je drugi dodao: „Dobar zaplet za horor ili triler film.“
Danas je situacija bitno drukčija. Osim mobitela, noviji automobili u Europskoj uniji imaju eCall sustav koji automatski poziva 112 u slučaju teže nesreće i šalje točnu lokaciju. Ipak, mnogi i dalje voze starije modele bez te tehnologije, pa su „stare metode“ i dalje jedina sigurnosna mreža kad nestane signala.