Od treće godine djevojčicu je seksualno zlostavljao djed. S četiri
godine počela je plakati kad bi je mama ostavljala, što su i
mama i pedijatrica tumačile kao želju da ostane s majkom, ne
uspijevajući dokučiti zašto. Djevojčica je s 11 godina
shvatila da će, boli li je trbuh ili glava, ostati s mamom, umjesto da
je djed pokupi nakon nastave, pa je psihosomatski razvila učestale
bolove, sve dok jeziva djedova nastranost nije izašla na
vidjelo.
Signali bez reakcije
Po uputi pedijatra, majka je jednogodišnjaka dovela dječjoj
psihologinji u Klaićevu jer je beba stalno masturbirala. Psihologinja
je pomislila da je dijete zanemareno, a majka je s
višemjesečnim prekidima dovodila dijete do njegove četvrte
godine.
– Nisam mogla dokučiti uzrok, poslala sam dijete i
psihijatru. Nakon toga me jedan detalj naveo da preporučim
hospitaliziranje djeteta. Izdvojen iz obitelji, dječačić nam je
objasnio da mu otac dolazi u krevet gdje uzajamno masturbiraju. A na
izdvajanje me ponukala majčina laž: psihijatrici je rekla da sam joj ja
savjetovala neka dijete spava s njom u krevetu. Nisam, radila je to da
zaštiti dijete od oca, za čiju je rabotu znala otpočetka.
Kad sam joj kazala da ode na policiju i u Centar za socijalnu skrb,
rekla mi je da nisam normalna i nestala – iznosi dr. Gordana
Buljan-Flander priču otprije petnaestak godina, kada se zlostavljanje
nije tretiralo u RH. – Pedijatri, psiholozi, psihijatri
– nitko od nas nije prepoznao slučaj. Nitko ga nije prijavio.
A nije jedno dijete tako promaklo – upozorava dr.
Buljan-Flander, danas specijalist za zlostavljanu i traumatiziranu
djecu.
Kroz Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba kojoj je na
čelu prolaze stotine djece kroz mučne tretmane, a do mnogih i ne bi
došlo da se reagiralo već pri signalima i sumnjama. Međutim,
liječnici rijetko posumnjaju da im je mali pacijent zlostavljan, a to
je potvrdilo i istraživanje o stavovima i znanju liječnika o
zlostavljanju i zanemarivanju djece. Među 15 i 27 posto djece u RH bili
su izloženi nekom obliku zlostavljanja, a 96 posto pedijatara i 75
posto liječnika posumnja vrlo rijetko ili ponekad.
Edukacija za liječnike
Na osnovi rezultata ovog ispitivanja, kojem se odazvalo 590 od 2795
pozvanih liječnika, Ministarstvo zdravstva, Grad Zagreb i Poliklinika
organizirali su edukaciju za sve pedijatre i liječnike
školske medicine. – S nekim pedijatrima sjajno
surađujemo i kad se problem uoči na vrijeme i dijete ranije krene u
tretman, problem je mnogo manji. Zato je važno da svi koji su u
kontaktu s djetetom znaju prepoznati simptome zlostavljanja te da ih
zakon obvezuje to prijaviti – poručuje dr. Buljan-Flander.
Znakovi zlostavljanja
EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE
strah – specifični strahovi,
nepovjerljivost, nesigurnost, nesnalaženje u društvenim
situacijama (povlačenje ili agresija i uništavanje),
loša slika o sebi, plačljivost, tuga, osamljenost,
nespontanost,
zabrinutost, teškoće s usnivanjem i spavanjem (noćne more),
glavobolja, trbobolja, problemi s kontrolom stolice i mokrenjem,
razdražljivost, napetost, ljutnja, odbijanje poslušnosti,
buntovnost (laganje, krađe), destruktivnost, izbjegavanje obveza
(školske)
TJELESNO ZLOSTAVLJANJE
ozljede na tijelu – modrice, opekline, prijelomi kostiju,
posjekotine, ogrebotine, ugrizi, iščupana kosa,
znaci u ponašanju – autodestrukcija, agresivnost
prema vršnjacima, povlačenje, nelagoda pri tjelesnom
kontaktu, strah, bježanje iz škole ili od kuće, kronični
bolovi,neprikladna odjeća s obzirom na vrijeme
STAROST MODRICA
modrice različite starosti upućuju na zlostavljanje, a utvrđuje se
prema boji:
0 – 2 dana crvena i natečena modrica
2 – 5 dana plava i ljubičasta modrica
5 – 7 dana zelena modrica
7 – 10 dana žuta modrica
10 – 14 dana smeđa modrica