– Pojednostavljeno je donošenje akata, objedinjena je baza podataka, nestao je proces dostave dokumenata, omogućene su velike nabave... – što se sve dogodilo otkad su Fond za obnovu i Središnji državni ured za obnovu pripojeni Ministarstvu pojasnio je Dominis, a onda iznio i konkretne podatke. U dvije godine, kad su se raspisivali pojedinačni natječaji, uklonjene su 23 oštećene kuće, a samo od početka ove godine njih 55. Ugovoreno je ukupno 300 rušenja jer, objasnio je, svi postupci koji su nekad trajali četiri mjeseca, rješavaju se sad u 30 dana, a pravi rezultat svega vidjet će se za dva do tri mjeseca. Da je Grad Zagreb zadovoljan suradnjom s Ministarstvom, istaknuo je Luka Korlaet, koji je rekao da će se stvari, kroz okrupnjenu javnu nabavu, ubrzati, a sam Grad glavnu riječ vodi u obnovi javnih objekata. Tu su sa situacijom zadovoljni.
– Gradilište Gimnazije Tituša Brezovečkog u punom je zamahu, otvorenje škole očekujemo na jesen. Napravili smo pet cjelovitih obnova srednjih škola, šest uskoro, kad se završe radovi u Frankopanskoj. Sve osnovne škole su obnovljene, još neke srednje dogovorene, krenuo je i MUO, Hrvatski prirodoslovni muzej, tu su i zgrade u zdravstvu, infrastruktura poput Jaruna, Sljemenske ceste, mostovi se ojačavaju, radi se na vodovodu i plinovodu, tramvajskim kablovima i tračnicama... ulažemo sve napore da iz Fonda solidarnosti povučemo svojih 200 milijuna eura – kazao je Korlaet. Moglo je to sve i brže, rekla je GLAS-ova saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš, još jednom istaknuvši da nitko u Ministarstvu nije htio slušati kad ih se na početku upozoravalo da su im procedure prekomplicirane. I sad se, kaže, događaju svojevrsni apsurdi.
– Najbanalnije, pokušavala sam doći do podatka koliko je kuća u Zagrebu srušeno i koliko je to koštalo, išla sam na sve moguće internetske stranice, zatražila sam i pismeni odgovor, gledam sad njega, slušam gospodina Dominisa, slušam premijera Plenkovića, svi podaci su različiti, ništa nije usklađeno – rekla je A. Mrak Taritaš. Da nitko nije bio spreman za potres, zaključio je Josip Atalić s Građevinskog fakulteta. – Iako je Herak godinama upozoravao, nitko nije bio osviješten o riziku. Volim razmišljati pozitivno, ali znamo manjkavosti. Neke se stvari sad mijenjaju i popravljaju, pokreće se. Mislim da je ključno što brže odraditi obnovu, ali ne zaboraviti na kvalitetu – kaže Atalić.
Svaki veći potres uči nas nešto novo, rekao je seizmolog Marijan Herak. – Možemo reći da znamo sve, ali onda 80 posto bude kako ste očekivali, a 20 posto kako ni u snu niste zamišljali. Ali ako želimo gdje je lijepo, moramo naučiti živjeti s potresima, u suprotnom se možemo presliti u Sibir. Nakon Domovinskog rata, potres je prestao biti faktor u planiranju i izgradnji, postojali su propisi, ali stvari su se doslovno morale gurati da se hazard shvati ozbiljno jer radi se o hazardu koji je rijedak, a ljudi imaju kratko pamćenje. Zakoni postoje, Hrvatska kao članica EU ima i obvezu i prednost da koristi njihove norme za zaštitu od potresa i zna se kako se grade protupotresne kuće. Duboko sam uvjeren da bi šteta bila minimalna da se sve zgrade tako grade – pojasnio je Herak.
A da je jedan od ključnih razloga katastrofalnih šteta nakon 5,5 po Richteru u Zagrebu bio upravo način izgradnje, a i neodržavanje objekata, složili su se svi sudionici Večernjakova okruglog stola. – Dat ću vam jedna primjer iz Banije, kad smo ušli u kuću koja je, na kraju, dobila crvenu naljepnicu. Gledamo nosivi zid u prizemlju, penjemo se na kat, a gore nosač na nosivi zid po kutem od 90 stupnjeva. Pitamo čovjeka, pa zašto ste to tako radili, on nam kaže da su on i prijatelji to gradili. Onda se čudimo da je stradalo. Još jednim ključnim problemom u obnovi smatram činjenicu da 51 posto suvlasnika zgrade mora biti suglasan da se ona obnavlja jer to je van pameti. Ako je struka rekla da se mora, onda se mora jer ne odlučuješ samo o sebi, već i o onima vrata do, a i o onima koji hodaju pored zgrade vani. Legislativni aspekti nisu popeglani, a onda su tu još i imovinsko-pravni odnosi, koji su sami po sebi pravi gordijski čvor – rekao je Luka Korlaet.
Kod nas je tradicija hrvatska samogradnja, kad se dečki slože preko vikenda i izgrade kuću, dodala je Anka Mrak Taritaš. I tome bi se trebalo doskočiti. – Prije svega, prostornim planiranjem. Znamo područja potresnih zona i tu se ne bi smjela dozvoliti gradnja. Također, kad netko ode u zatvor jer je potpisao nadzor ili pokrao materijal, stvari će se promijeniti – uvjerena je A. Mrak Taritaš.
– Ono što mi sad radimo, čiščenje je 30 godina problema – uzvratio joj je Krešimir Dominis. Situacija nije odlična trenutačno i neće biti dok je i jedna osoba u kontejneru, ali bolja jest, kazao je. – Sad imamo taj problem s nabavama. Sam građevinski sektor i prije potresa se smanjivao, a potres je donio potražnju bez presedana. Cijene za kvadrat išle su prvo oko 2500 eura, sad su već 3300, bez PDV-a. Natječaj za zgradu koju već svi sanjamo, na adresi Koritača 21, raspisivali smo četiri puta – da nedostaje građevinara, pojasnio je Dominis, dok je A. Mrak Taritaš kazala kako će situacija potencijalno biti i gora jer svi se spremaju za Ukrajinu, kojoj slijedi obnova od rata. Svjesni su toga, kaže Dominis iz Ministarstva, dok Marijan Herak govori kako su i naknadi potresi uzrokovali naknadne štete. U prvih godinu dana, od 22. ožujka 2020. do 21. ožujka 2021. zabilježena su 3003 potresa, a do danas još njih oko 500.
– Ono što bih ja sugerirao jest da se vlasništvu poveća obveza. Većina toga što se dogodilo u Petrinji, budimo iskreni, zato je jer se kuće nisu održavale. Ako meni država može reći da svake godine moram odvesti auto na tehnički, trebalo bi periodički provoditi i kontrole objekata. To se radi, primjerice, u Kaliforniji, kad se procijeni opasnost, vlasnik ima, primjerice, dvije godine da prilagodi kuću po propisima. Dolazi onda inspektor i ako to nije napravljeno, na kuću ide oznaka da je opasna, a njena tržišna vrijednost pada na nulu. Tako da se vlasnici uvijek pobrinu da se napravi sve kako je naloženo – objasnio je Herak. Da je predlagan seizmički certifikat, podsjetio je Atalić.
A. Mrak Taritaš pitala je Dominisa ima li država snage da kaže da ga moraju imati, za početak, zgrade javne namjene. Nije joj ništa konkretno odgovorio, ali je istaknuo kako će se uspjeti iskoristiti sva sredstva iz Fond solidarnosti do kraja lipnja. – Bukirano je trenutačno 1,6 milijardi eura i ono što sad vidimo jest da ni lipa neće ostati. Dinamika nije posve zadovoljavajuća, ali mislimo da će biti sve potrošeno jer detaljno pratimo izvještaje, šaljemo ljude, pritišćemo sva tijela. Zagreb je na više od 90 posto potrošnje sredstava, a ulazit će u obračun sve što je završeno do kraja lipnja jer se izvješća predaju još u srpnju i kolovozu. Oko 1300 projekata sad je u pitanju, prilagođavamo se, prebacujemo i jedan od glavnih ciljeva nam je da ne smijemo dopustiti da ni cent da propadne – rekao je Krešimir Dominis.
Nije poanta potrošiti sredstva i napuniti džwpove pajdi nego za taj novac odraditi što više obnove, kvalitetno i na vrijeme.