Radimo kao da će 100 godina biti mir, a pripremajmo se kao da će sutra biti rat, govorio je maršal Tito, no narod kao narod, prosječne domaće, u socijalizam ugodno uljuljkane obitelji živjele su kao da će milijun godina biti mir, ne sluteći da su se drugovi odozgo već debelo spremali za rat. Tragična bilanca smrti, ruševina, paljevina i ostalih krvavih ratnih igara odavno je poznata. No desetljećima ranije te su pripreme za rat bile sustavno osmišljene i striktno provođene generacijama. Danas se rezerva zove pričuva, a mlađi naraštaji rođeni u osvit demokracije uopće ne bi znali o čemu je riječ kada netko spomene Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. U godinama uoči raspada Jugoslavije brojni građani i mnoge građanke imali su rasporede u rezervnim postrojbama JNA, TO (Teritorijalne obrane) i CZ (Civilne zaštite). Biti pozvan u rezervu, a u pravilu je značilo na vojnu vježbu, mnogima je bila prilična gnjavaža i nepotreban napor. Uglavnom, bili su to mrski, naporni uniformirani izleti na kojima se uvježbavalo rukovanje oružjem, zaštita u slučaju kemijskog ili biološkog rata, spašavanje unesrećenih u slučaju potresa i postupci u slučaju elementarnih nepogoda, a taj je raspored bio svetinja.
Ne postoji šira obučenost populacije za zaštitu prilikom potresa, požara, rata, napada dronovima...

Građani su u bivšoj državi bili pozivani na različite vježbe, a danas sustav čine profesionalci i brojni predani volonteri. Vježbe hitnih službi, vatrogasaca, policije, Civilne zaštite, Crvenog križa i Hitne pomoći obično se održavaju u povodu Dana 112 i Dana Civilne zaštite, ali u njima masovnije ne sudjeluju građani
Ova novinarka očigledno ne zna što su bile vojne vježbe u JNA. Čista i potpuna besmislica.