Propao je i drugi pokušaj gradonačelnika Beograda, Aleksandra Šapića, u nepunih godinu dana, da se u tom gradu podigne spomenik četničkom zapovjedniku i ratnom zločincu Dragoljubu Draži Mihailoviću. Gradska komisija za spomenike, nazive ulica i trgova odbila je na ovotjednoj sjednici Šapićev prijedlog većinom glasova. Branislav Dimitrijević, povjesničar umjetnosti i zastupnik oporbenog Zeleno-lijevog fronta u Skupštini Beograda i njihov predstavnik u Gradskoj komisiji za spomenike, u izjavi za Večernji list opisao je kako je izgledala hitna sjednica s jednom točkom dnevnog reda, a to je prijedlog postavljanja spomenika Draži Mihailoviću, i to na prostoru parka Ušće u Novom Beogradu.
„Ja sam na toj komisiji jedini govorio. Dosta dugo sam govorio i oni su me svi pažljivo slušali. Nitko drugi ništa nije rekao, kad je došlo do glasanja, samo dva člana iz vladajuće stranke i jedna članica iz opozicijske desničarske stranke su glasali za taj prijedlog. Nas četvero je bilo protiv, a ostali nisu ni glasali ili su bili suzdržani, ili se nisu pojavili. To možemo tumačiti na razne načine, ali ono što je za mene dobra vijest i što je, kako da kažem centralni učinak svega toga, je da se Mihailoviću u Beogradu spomenik podizati neće“.
Oporbeni Zeleno-lijevi front bio je od početka žestoki protivnik ideje o spomeniku Draži Mihailoviću. Njihov stav je bio jasan – oni koji su surađivali s nacistima ne trebaju imati spomenike nigdje, a uoči glasanja pokrenuli su i potpisivanje peticije protiv tog prijedloga. Gradonačelnik Beograda silno želi izbaciti Tita iz groba u Kući cvijeća, uz poruku kako je istjerivanje Tita izuzetno važno za srpski narod, a pošto poto postaviti spomenik četničkom zapovjedniku. Inače je bivši je demokrat i bivši vaterpolist, a sada dužnosnik Srpske napredne stranke.
„E sad, zašto on to predlaže? Ispada da je on nekako veći radikal, veći četnik od samih ovih naprednjaka koji su, kao što vi sami znate, ponikli iz Šešeljeva krila. Jer, oni su se samo preobukli u drugo odijelo, inače to je ta ista Srpska radikalna stranka koja je potekla od Šešeljevih četnika ili neočetnika“, govori nam Branislav Dimitrijević i nastavlja:
„Šapić se tu sad pojavljuje kao veći četnik od njih samih. Ima li on neki svoj privatni interes u tome, je li nekome dao nekakvo obećanje, jer je on čovjek privatnih dogovora, mi to ne znamo. Mi iz ZLFa smo kampanjom koju smo pokrenuli, ne samo ja na Komisiji, nego i peticijom i javnim pritiskom, željeli pokazati koliko iz naše perspektive, kao antifašističkog pokreta, takva ideja uvreda za sve žrtve četničkog pokreta. Za žrtve koje smo imali i nadomak Beograda, koje smo imali u Hrvatskoj i koje su imali, najgore vjerojatno upravo u Bosni, kada su ti četnički zločini tamo imali genocidne namjere.
Pavle Đurišić, koji je počinio te zločine, u izvještaju Mihailoviću se hvali kako je istrijebio muslimanske civile, žene i djecu. Postoji niz povijesnih dokumenata koji govore o neposrednoj povezanosti samog Dragoljuba Mihailovića sa svim tim zločinima, iako mnogi od ljudi koji podržavaju Mihailovića stalno tvrde kako on, eto, Bože, moj, nije on to sve znao itd. To je uobičajena retorika, kao Draža je bio sam po sebi okej, ali ovi njegovi su se odmetnuli. To je potpuno irelevantno, zato što postoje dokumenti koji upravo govore o tome da je on sve znao. Tako da bi postavljanje njegovog spomenika bio jedan ozbiljan šamar za svakog antifašista u Beogradu. I mislim da je i većina, odnosno Srpska napredna stranka, shvatila da bi, da je taj prijedlog prošao, izazivao jednu dodatnu tenziju, s obzirom na to da se ni mi, ni mnogi drugi antifašisti u Beogradu ne bismo pomirili s tako nečim. Hoće li Šapić ponovo izaći s tim prijedlogom, ja se duboko nadam da neće, dva puta je probao“, zaključuje Branislav Dimitrijević u izjavi za Večernji list.
Šapiću su u glasanju, čini se, leđa okrenule i stranačke kolege, tako da mu ova odbijenica nije jedina glavobolja u ovom trenutku. Očekivano, podršku njegovoj ideji dao je i unuk Draže Mihailovića, Vojislav Mihailović, koji je izjavio da je podizanje spomenika njegovu djedu, između ostalog, “dug Srbije prema istini, pravdi i vlastitoj povijesti”, uz napomenu kako je njegov djed ni manje, ni više nego “prvi gerilac porobljene Europe, najoblikovaniji srpski oficir i simbol otpora i časti.“ A Aleksandar Šapić, nekada veliki vaterpolist, postao je mali čovjek, s velikim radikalskim, revizionističkim ambicijama.
Nema veze spomenik, znamo da za sljedbenike Čiče glasa 90% srba. nikolić, šešelj, vučić...