Sedam dana prije nego što se kontejnerski brod Ever Given nasukao u Sueskom kanalu, isti takav brod, samo u vlasništvu kompanije MSC, Suezom je proveo i hrvatski kapetan Slobodan Vrčić. Moreplovac dulje od tri desetljeća, a više od petnaest godina i kapetan, više ne broji koliko je puta preplovio 163 kilometra dug umjetni kanal što spaja Sredozemno i Crveno more. Osim što su njegov i nasukani brod po veličini isti, prevoze kontejnere, dugački su 400 i široki 59 metara, oba su u kanal uplovila s juga, kod grada Suez po kojem je kanal i dobio ime. Jedino, brod našeg kapetana imao je nešto više tereta i za metar i pol dublji gaz od Ever Givena, što u kanalu u kojem je najdublji dozvoljeni gaz 18 metara samo dodatno komplicira prolaz.
Plovidba traje 12 do 13 sati
Kapetan Vrčić sa svojim je brodom i zadnji put prošao glatko, ali svaki se mjesec barem nekoliko brodova nađe u problemu, pa ne čudi da je za većinu pomoraca Sueski kanal prava noćna mora. Iako, nisu prepušteni sami sebi kad uplove u kanal kojim svakodnevno prođe pedesetak brodova.
– Pravilo je da se dođe do 23 sata kako bi se ušlo u konvoj koji u kanal uplovljava idućeg jutra. Dobije se broj, a razmak između brodova u konvoju je oko dvije nautičke milje, vremenski oko 20 minuta. Ukrcavaju se i tzv. piloti, za ovako velike brodove po dvojica, koji pomažu kapetanu provesti brod kroz kanal. Plovidba kanalom traje 12 – 13 sati, a piloti su s nama na brodu deset sati. Prosječna brzina je devet čvorova, a u kanalu, kod grada Ismailije, obavlja se izmjena pilota. Moje pravilo je da ne dopuštam brzinu veću od 10,5 čvorova i sve vrijeme sam na komandnom mostu. Ništa ne prepuštam slučaju, pratim svaku komandu pilota i reakciju kormilara, a nekoliko se puta dogodilo da sam zbog nesporazuma između pilota i kormilara skakao i hvatao kormilo kako bismo izbjegli nasukavanje. Do takve situacije može doći i zbog običnog jezičnog nesporazuma, netko čuje krivu brojku, pa sve u trenutku krene naopako. Sada se to još lakše dogodi, kad svi nose maske i ne razumijemo se dobro ni kad razgovaramo na materinskom jeziku – kazuje kapetan Vrčić, koji trenutačno uživa u svojoj hvarskoj kući, a vezano uz Ever Given najviše ga čudi zašto je kanalom plovio brzinom iznad 13 čvorova, odnosno 12,2 čvora u trenutku nasukavanja.
– Prošao sam i ja Suezom kad su bile pješčane oluje, ali moralo je biti više faktora koji su doveli do nasukavanja Ever Givena. To se dogodilo praktički na samom početku kanala, nakon otprilike sat vremena plovidbe. Imali su bočni vjetar s jugoistoka od oko 30 čvorova kad su kretali, a kad su ušli u Suez, vjetar je više dolazio s krme i to nije mogao biti razlog za takvo zanošenje broda. Čitao sam i da se na brodu dogodio blockout (ispadanje iz sustava kompletnog pogona, op.a.), ali onda brzina u trenutku nasukavanja ne bi bila tolika... Osim brzine, ima tu još nejasnoća i tek ćemo doznati što se, kako i zašto to dogodilo – zaključuje naš sugovornik.
Hrvatski kapetan, na zasluženom odmoru do rujna, ovih dana na Hvaru bere šparoge, obrezuje masline, sadi krumpir, ali svjetske luke, brodovi i oluje još su mu u glavi. Ništa čudno, u Hrvatskoj je tek desetak dana nakon što je punih osam mjeseci bio daleko od kuće, a zbog pandemije plovidba nikad nije bila zahtjevnija i kompliciranija. Na kopno zbog korone praktički nije kročio svih osam mjeseci, problem je postalo sve, od eventualnog odlaska liječniku, pa do ukrcaja i iskrcaja robe te osobito smjene posada. Vijesti o Ever Givenu redovito prati i iako ne zna tko je kapetan tog megakontejnerskog broda, itekako može zamisliti kako mu je.
– Svega bude u Suezu, nikad ne znate što vas čeka. Stresno je već i kad ovako velikim brodom u kanalu, gdje svaki pogrešan manevar kormilom može napraviti velike probleme, naiđete na ribarice lokalnih ribara. Svakom tko je prošao Sueskim kanalom jako je dobro poznat osjećaj zadovoljstva kada ga ostavi iza sebe. Nama je zadnji put bio oblačan i vjetrovit dan, a mi svi sretni jer Port Said ostaje iza nas. Kad se uplovi u Mediteran, sve se čini lijepo, kao da dođete u svoje dvorište. Nažalost, nije uvijek tako. Znam jednog kapetana koji se u Sueskom kanalu čak triput nasukao. Dovoljan je trenutak nepažnje, mala greška, sitni nesporazum.
Na brodu 20.000 kontejnera
Na sreću, nijednom mi se nije dogodilo da se zaglavimo ovako kao Ever Given. Najveća širina kanala na površini kanala je 313 metara, a pri dnu svega 121 metar. Najveća dubina mu je 21 metar i treba biti stvarno pažljiv, ali i imati sreće da dobijete dobre pilote. Oni pomažu da se sigurno prođe kanalom i nije nimalo svejedno koliko su vješti, a ni koliko im je stalo da sve prođe maksimalno brzo i glatko. Nekad je bila općeprihvaćena praksa da im se na dar ostavi koja šteka cigareta. Neke su kompanije od toga odustale, ali taj mali znak pažnje za mene ima smisla.
Lijepa gesta može samo pomoći i drago mi je da moja kompanija podržava takav odnos prema pilotima. Velike brodove poput Ever Givena, inače, uvijek prati i po jedan remorker, za slučaj da se nasuče. Lani sam i sam svjedočio sličnoj situaciji. Nije bilo dramatično kao sada i trebalo je oko sat i pol da dva remorkera izvuku nasukani brod – prisjeća se kapetan Vrčić i otkriva što se sve na ovako velikim kontejnerskim brodovima prevozi.
– Svega tu ima, automobila, rezervnih dijelova za avione, mobitela, parfema, smrznutog mesa, voća... Na brodove poput ovoga u Suezu stane i do 20.000 raznih kontejnera. Posadu čini dvadesetak ljudi, puno manje nego nekada, pa svaki član posade ima pune ruke posla – kaže kapetan Vrčić.
Suezom, inače, dnevno prođe pedesetak brodova, a za prolaz se, kaže naš sugovornik, Egiptu u prosjeku plaća oko 400.000 dolara po brodu. Promet se normalizira nakon što je Ever Given odsukan, ali štete zbog sedmodnevnog zastoja u kanalu bit će velike i za Egipat i za brodare.
– Brodsku kompaniju Evergreen čekaju i zahtjevi za odštetu. Nedavno su naručili i nove brodove za gotovo tri milijarde dolara. Od toga će morati odustati, a možda ih ovaj slučaj s Ever Givenom odvuče i u bankrot – razmišlja iskusni morski vuk s Hvara, koji se u slobodno vrijeme bavi i pisanjem.
Ja sam puno puta prošao Suezom, i svaki put bih nakon izlaska imao osjećaj da sam nešto izgubio. Uvijek mi je bio drag bilo kakav kontakt s kopnom, pa makar i ovakav. Poslije Sueza slijedili su dani pa i tjedni u morskom plavetnilu.