Djevojka iz Brežana u Pokupskoj dolini mogla je birati između grada s karijerom pravnice i sela, poljoprivrede i žuljeva. Do diplome će ova nesvršena pravnica kad-tad, ali selo je prevladalo. U Brežanima nedaleko od Karlovca se i rodila, a s fakultetom pauzira otkako je obiteljsko imanje, OPG Prpić, preuzela od bake Mare i nema namjeru mijenjati karijeru. U pet godina naredala je priznanja kakvima se malo poljoprivrednika može pohvaliti. U vitrini simpatične Diane Prpić već su tri svjetska zlata za inovacije u prehrani, koja joj je donio slatki namaz od batata, te brojna druga priznanja, zlata i srebra, za druge namaze i džemove koje radi od plodova uzgojenih na obiteljskom imanju.
Ovoj poljoprivrednoj influencerici, kako je prozvana zbog brojnih pratitelja na Facebooku, najdraža je ipak, kaže, Plaketa grada Karlovca za doprinos poljoprivredi, poduzetništvu i pozitivno predstavljanje grada i županije.
New York, Maldivi, Kanada, London...
– To se dobije jednom u životu, neki posmrtno, a ja s 27 godina – ponosna je Diana, koja se zemlji, uzgoju voća i povrća i pripremi prerađevina, potpuno posvetila prije pet godina, kad je složna obitelj iz Brežana uvidjela da baki postaje prezahtjevno voditi OPG. Roditelji Snježana i Vlado imaju i posao u Karlovcu, a jedinica Prpićevih se nije premišljala. Selo je, ionako, uvijek bilo opcija.
– Naučila sam raditi na zemlji, traktor vozim od desete godine, a shvatili smo i da posao treba modernizirati. A tko drugi u obitelji ako ne ja – smije se Diana, koja je na fejsu izgradila mrežu od više od 20.000 pratitelja OPG-a Prpić, pa je mnogi zovu i prvom poljoprivrednom influencericom u nas. – Ha, ha, influencerica... Ali, da, dosta sam aktivna na fejsu, svakodnevno objavljujem što se kod nas događa, kako napreduju naši plodovi, kad će što dozreti, podijelim neki savjet, recept...
A na 18 hektara koje Prpićevi obrađuju, obilje. Početkom godine prvo uzgoje sadnice, a onda kreću s jagodama, lubenicama, malinama, batatom, grahom, paprikom, tikvama... Kad se ujesen stišaju poljski radovi, počinje priprema ajvara, džemova i namaza. Otkako Diana vodi OPG, posla ima cijelu godinu.
– Prije je to sve skupa bilo više sezonski, dok se imalo što brati u polju, međutim takav posao dugoročno nije bio financijski održiv. Ni sad se ne razbacujemo novcem, daleko od toga, ali možemo dostojno živjeti, ničega nismo željni. Samo, na selu se mora biti racionalan s novcem, nikad ne znaš kad tuča, suša, poplava mogu uništiti urod, a treba preživjeti i takvu godinu – kazuje Diana, koja očito dobro gospodari rashodima i prihodima čim si uspijeva priuštiti najmanje jedno veliko putovanje godišnje.
– Selo je moj konačni izbor. Radi se naporno, moj radni dan je dug, obično ustajem u šest, prvo zalijevam i provjetravam plastenike. Onda se bavim poštom, pakiram i krećem na dostavu. Poslije ručka opet u polje, a potom administracija. Da bi imao OPG, moraš biti i ekonomist i agronom i nutricionist... Ali, da, da nije bilo tih naših polja, vjerojatno ne bi vidjela New York, Havaje, Miami, Los Angelos, Kanadu, London, Pariz, Grčka, Egipat, Maldive...
Blagodati sela puno su veće
Ove godine plan je pokvarila korona, a inače joj društvo na putu prave teta ili zaručnik, dečko iz grada, koji se brzo navikao na gumene čizme i blatnjave ruke.
– U obitelj poput naše nije se lako uklopiti. Stvarno puno radimo, to može prihvatiti samo netko tko ima sličnu životnu filozofiju, a on se brzo priviknuo iako je gradsko dijete – hvali zaručnika Diana, koju ovih dana imaju priliku upoznati i televizijski gledatelji u sklopu promocije domaćih proizvoda na policama trgovačkih lanaca i koja nije jedina mlada osoba u Brežanima s manje od sto stanovnika što je odlučila ostati na zemlji.
– Razumijem da je nekom draži grad, radno vrijeme od osam do 16, ali meni su blagodati sela neusporedivo veće; priroda, sloboda, čisti zrak... – smije se simpatična Diana.
