U srcu Compiègneske šume jedan je željeznički vagon postao svjedok najdramatičnijih trenutaka 20. stoljeća. Točno u 11 sati, 11. dana jedanaestog mjeseca 1918. godine, u tom je vagonu potpisano primirje te je postao simbol konačne pobjede Saveznika u Prvom svjetskom ratu. Isti je taj vagon 22 godine kasnije po drugi put bio povijesna pozornica - na istoj je lokaciji, 22. lipnja 1940. kapitulaciju potpisala Francuska, pri čemu je vagov poslužio kao oruđe cinične Hitlerove osvete kojom je želio poniziti Francuze. Da li je krajem Drugog svjetskog rata vagon broj 2419D namjerno uništen kako ne bi postao mjesto još jednog potpisivanje njemačke kapitulacije, ili je ipak slučajno uništen u ratnim razaranjima – do danas je ostalo misterija.
Tog povijesnog 11. studenog u 11 sati na šumskoj čistini Rethondes, nedaleko od francuskog grada Compiègnea, na paralelnim su se kolosijecima zaustavila dva vlaka. U vagon-restoranu jednoga od njih, broj 2419D, koji je služio kao mobilni stožer vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga, maršala Ferdinanda Focha, tog se dana ispisivala povijest. S druge strane stola, nasuprot maršalu Fochu, sjela je tog prijepodneva njemačka delegacija predvođena državnim tajnikom Matthiasom Erzbergerom. Kako bi izbjegao medijsku pompu i sačuvao dostojanstvo poražene strane, maršal Foch je za taj povijesni susret namjerno odabrao izoliranu lokaciju, no uvjeti koje je postavio bili su neumoljivi. Nijemci su bili potpuno svjesni da prostora za pregovore više nema i da je došao trenutak kada moraju prihvatili bezuvjetne uvjete predaje - Njemačka je morala povući svoje trupe, predati golemu količinu naoružanja, zrakoplova, lokomotiva i cjelokupnu flotu podmornica, čime je Veliki rat konačno bio završen.
Nakon potpisivanja primirja, vagon 2419D više nije bio obično željezničko prijevozno sredstvo, postao je dragocjena nacionalna baština i simbol francuskog trijumfa. Nakon kratkog povratka u civilnu službu, darovan je francuskoj vojsci te je od 1921. do 1927. bio izložen na prostoru kompleksa Dôme des Invalides, gdje se nalazi i posljednje počivalište Napoleona Bonapartea. Na zahtjev gradonačelnika Compiègnea, vagon je bio restauriran te potom premješten na čistinu na kojoj je bilo potpisano primirje. Na tom je mjestu za legendarni vagon bila izgrađena i posebna muzejska zgrada, "Clairière de l'Armistice" (Čistina primirja), a tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća to je spomen-područje u jednoj godini posjetilo više od 190.000 ljudi koji su, odajući počast milijunima poginulih, slavili teško izboreni mir.
Sveto tlo, ali i poprište najvećeg poniženja
I dok je za Francuze šumska čistina nedaleko od grada Compiègnea bila sveto tlo, za mnoge Nijemce, uključujući i tada mladog kaplara Adolfa Hitlera, to je bilo poprište najvećeg nacionalnog poniženja i poraza čija je gorčina ostavila dubok i trajan ožiljak na kolektivnoj svijesti nacije. Hitlerova želja za osvetom nije se ugasila, tinjala je, a potom i eksplodirala dvadeset i dvije godina kasnije. U lipnju 1940., nakon što su njegove trupe u munjevitom ratu pregazile Francusku, Adolf Hitler odlučio je ponoviti povijesni događaj iz 1918., no uloge su dva desetljeća kasnije bile obrnute. Hitler je najprije naredio da se legendarni vagon 2419D izvuče iz muzeja te da se postavi na isto ono mjesto na kom se nalazio 11. studenog 1918. godine. Kako bi ispunili tu Führerovu zapovijed njemački su inženjeri iz nacističke organizacije Todt morali dinamitom raznijeti jedan zid muzejske zgrade. U spomen-područje koje je bilo ukrašeno nacističkim zastavama, Hitler je stigao 21. lipnja kako bi osobno nadgledao potpisivanje novog primirja i francuske kapitulacije.
S namjerom da se poražene Francuze maksimalno ponizi, svaki je detalj bio pažljivo orkestriran, od namjernog odabira iste šumske čistine u Compiègneu i istog vagona u kojem je Njemačka kapitulirala 1918., preko Hitlerovog simboličnog sjedenja u Fochovoj stolici te proračunatog i namjernog napuštanja pregovora, pa sve do naknadnog naređenja da se spomen-područje sravni sa zemljom. Čitav taj scenarij bio je u službi cinične demonstracije zamijene uloga te brutalne osvete za poniženje Njemačke, dva desetljeća ranije. Hitlerovo lice bilo je "u plamenu prezira, bijesa, mržnje, osvete i trijumfa", zapisao je američki novinar William Shirer, koji je svjedočio tom događaju. Hitler je tog dana sjeo je u istu onu stolicu na kojoj je 22 godine ranije sjedio maršal Foch, a nakon što je njegov general Wilhelm Keitel pročitao preambulu uvjeta predaje, Hitler je, baš kao i Foch 1918. godine, ustao i napustio vagon, prepustivši pregovore Keitelu koji ih je zaključio sljedećeg dana, 22. lipnja 1940. Taj čin bio je vrhunac Hitlerove osvete, simboličko brisanje "sramote iz 1918." i demonstracija potpune dominacije Trećeg Reicha nad Europom.
Turbulentna sudbina vagona broj 2419D
Nakon što je vagon iskoristio kako bi ponizio Francusku, Hitler je naredio da ga se, kao ratni trofej preveze u Berlin gdje je, kao simboličan dokaz njemačke pobjede, najprije bio izložen za javnost pored Brandenburških vrata, a kasnije na Muzejskom otoku. Istovremeno je bila izdana i zapovijed da se čitavo spomen-područje u Compiègneskoj šumi u potpunosti uništi. Kako bi se izbrisao svaki trag francuske pobjede, spomenici su bili dignuti u zrak, a cijelo to područje bilo je preorano i zatravnjeno. Jedini spomenik koji je Hitler poštedio rušenja bio je kip maršala Focha, koji je cinično ostavljen na čistini kako bi sam simbolički ‘nadgledao’ pustoš. No, ratna se sreća ubrzo počela okretati protiv Njemačke, a time je i sudbina vagona postajala sve neizvjesnija. Zbog sve intenzivnijih savezničkih bombardiranja Berlina vagon je 1944. premješten na sigurno u Tiringiju, u središnjoj Njemačkoj, a kasnije u Crawinkel, nedaleko od zloglasnog koncentracijskog logora Ohrdruf. U ožujku ili travnju 1945., dok su se američke trupe približavale, vagon je bio uništen, no točne okolnosti tog događaja bile su i ostale predmet rasprave. Prema jednoj verziji vagon su, po izravnoj Hitlerovoj naredbi, uništile SS trupe kako ne bi pao u ruke Saveznika te bio potencijalno iskorišten za potpisivanje trećeg po redu primirja – odnosno ponovne njemačke kapitulacije. Prema drugoj teoriji vagon je bio uništen u zračnom napadu ili u slučajnom požaru.
Ono što je sigurno jest da taj originalni vagon primirja, kojeg je u svibnju 1914. proizvela tvrtka Compagnie Internationale des Wagons-Lits, iz čijih je pogona izašao i luksuzni Orient Express, nikada više nije viđen. No, nakon oslobođenja Francuske spomen-područje u Compiègneu bilo je obnovljeno, te je 1950., tvrtka Compagnie Internationale des Wagons-Lits donirala muzeju identičan vagon iz iste serije, broj 2439D. Ta vjerna replika opremljena autentičnim namještajem i danas stoji u obnovljenom muzeju na Čistini primirja. Pored nje, izloženo je i nekoliko preživjelih fragmenata originalnog vagona – dijelovi njegove robusne šasije, te elegantni, brončani ukrasi koji su bili pronađeni u Njemačkoj, nakon rata te su trajan podsjetnik na nevjerojatnu povijest jednog vagona koji je postao simbolom rata i mira, pobjede i poniženja i turbulentnih zbivanja koja su obilježila 20. stoljeće u Europi.
FOTO NATO podijelio fotografije naših specijalaca na snajperskoj obuci: Pogledajte spektakularne fotografije
Otvori KEKS Pay
Vi'š ti to.