Od davnina do današnjeg dana Uskrs je trajna inspiracija
stranim i domaćim umjetnicima. Muka Isusa Krista opjevana je u narodnim
pjesmama, srednjovjekovnim prikazanjima, starim knjigama, suvremenoj
poeziji...
Lik Isusa na križu ili u brižnom krilu Djevice Marije neprestano
inspirira slikare i kipare, a o Isusovoj muci u novije su doba
progovorili, više ili manje kontroverzno, i filmski i
multimedijski umjetnici. Neki su Isusa slavili u duhu
kršćanskog nauka i službenih crkvenih knjiga, neki su od
toga više ili manje odstupili.
Neraskidiva veza
Središnja točka posljednjih zemaljskih dana Isusa Krista i
njegova uskrsnuća neraskidivo je povezana s mitskim gradom Jeruzalemom.
Šteta što je hrvatskoj javnosti (pre)malo poznato
da je obnovitelj velebne bazilike Groba Isusova sagrađene na mjestu
gdje se u vrijeme Isusova martirija nalazila Golgota Bonifacio de
Ragusa, franjevac koji je potekao iz Dubrovnika. Taj je sposobni
redovnik imao izvrsne odnose s jeruzalemskim vlastima pa se 1555.
godine i prihvatio obnove te važne, možda i najvažnije, jeruzalemske
crkve.
Bilo bi jako zanimljivo objaviti njegove spise iz vremena kad je hrabro
čuvao kršćansku baštinu Svete Zemlje i bio kustos
bazilike koja je kršćanima uz dvoranu Posljednje večere ili
Getsemanski vrt s maslinama iz vremena Isusove smrti –
najposjećenije mjesto u Jeruzalemu.
Što se hrvatske književnosti tiče, jedan od najstarijih
sačuvanih prikaza Muke Isusove nalazi se u Tkonskom zborniku iz prve
polovice 16. stoljeća. O istoj temi pisali su i Vetranović, fra Marko
Marulić, Kanavelić...
Prikazanja
Zanimljivo je da su mnogi, prije svega gradovi uz jadransku obalu, i po
nekoliko dana izvodili prikazanja Isusove muke na gradskim trgovima i
ulicama. Bile su to pučke svečanosti koje su se držale odobrenih
tekstova (slične procesije do današnjih su se dana održale u
Andaluziji i jedna su od velikih i prihvaćenih turističkih atrakcija).
No, manje je poznato da su se ta prikazanja znala pretvoriti i u
nerede, da je dio puka znao i ismijavati izvođače, a samim time i
posvećenu temu izvrgavati ruglu. Stoga i ne čudi što je
javna i crkvena vlast u nas znala i zabranjivati prikazanja pa je u
Šibeniku 1615. godine čak pokrenuta i crkvena parnica protiv
redovnica jer su organizirale prikazanje pa tako nisu
poštovale odluku viših crkvenih vlasti.
Eli, Eli, Lama azavtani
Veliki hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević koji je posljednji
počinak našao u Sarajevu boravio je svojedobno u Rimu.
Vjerojatno pod utjecajem posjeta rimskim crkvama u kojima su nebrojene
kosti kršćanskih svetica i svetaca, Kranjčević je napisao
poznatu pjesmu “Eli, Eli, Lama azavtani” koja se
spominje znamenitih, pomalo čak i malodušnih, ali u svakom
slučaju vrlo dramatičnih posljednjih Isusovih riječi izrečenih na
križu.
Riječ je o pjesmi koja vrlo smjelo, umjetnički hrabro i slobodno
promišlja pjesnikov odnos prema vjeri i Isusovoj intimnoj
nedoumici koja je ostala i dvojbi čitavih generacija vjernika, ali i
nevjernika.
Među najljepšim hrvatskim pjesmama o Isusovoj muci sigurno
je i pjesma “Matheus passion” Vesne Parun
objavljena sada već davnih godina u danas malo poznatom, ali
intrigantnom ciklusu “Pjesme mladom svećeniku” koje
su se našle i u sabranim djelima objavljenim potkraj
osamdesetih godina u Mladosti. Prvotno su te pjesme, koje uz pomoć
ironije, satire, ali i legitimne logike propituju religijske teme,
objavljene u slabije poznatoj Paruničinoj zbirci
“Kasfalpirova zemlja”.
Na komadu kartona
Među iznimno brojnim i kvalitetnim hrvatskim likovnim umjetnicima koji
su promišljali Isusovu smrt i Isusov novi početak važno
mjesto pripada velikom kiparu Ivanu Meštroviću. Među
poznatim Meštrovićevim radovima, od kojih su neki izvedeni i
u drvu (pogotovo veličanstveno Raspelo), nalazi se i skulptura Pieta.
Odljev te skulpture je i u vatikanskoj Galeriji suvremene umjetnosti u
Vatikanskim muzejima (i nije jedino djelo hrvatskog umjetnika u toj
vrlo posjećenoj vatikanskoj instituciji), dok je original na ulazu u
Zavod Sv. Jeronima u Rimu. Meštrović je skulpturu Pieta
skicirao u ustaškom, tj. gestapovskom zatvoru na komadu
kartona.
Za Drugog svjetskog rata Meštrović je boravio i u Rimu i to
u egzilu bježeći od Pavelićeva režima s kojim se nikako nije mogao naći
na istoj valnoj dužini. Iz Hrvatske je otputovao uz pomoć Vatikana, a
smješten je u Zavodu Sv. Jeronima koji je imao status
teritorija Svete Stolice. No, iz Italije je morao bježati u
Švicarsku jer se nije htio susresti s Mussolinijem.
Njegovi rimski radovi (skulptura Joba ili pak portret pape Siksta V.)
nose trajni pečat tog tragičnog vremena kad je Zavod Sv. Jeronima
smješten uz obalu Tibera i u blizini Vatikana bio svojevrsni
udomitelj politički nepoćudnih hrvatskih umjetnika. Među njima je
Meštroviću doista pripadalo iznimno mjesto jer riječ je o
umjetniku koji je i izvan domovine, a naročito u Italiji, bio iznimno
poznat i cijenjen.
Zanimljivo je da je na skulpturi Pieta radio i za boravka u SAD-u, kad
je tu skulpturu, prema iskazima nekih svjedoka, žarko želio kupiti
maršal Tito nudeći za nju čak 150.000 dolara. No,
Meštrović nije popustio Titu, i njegova tzv. Rimska Pieta
danas je u jednoj crkvi u SAD-u.
Zavod Sv. Jeronima
Zavod Sv. Jeronima, uz koji je i istoimena crkva, i inače je riznica
hrvatske likovne umjetnosti. Tu je i “Raspeti
Krist” Ive Dulčića, dubrovačkog slikara koji je ostavio velik
trag u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, i to u vremenima nakon Drugog
svjetskog rata kad je trebalo na nov, suvremeniji način progovoriti o
sakralnim temama i to u sustavu koji je javno zagovarao ateizam.
I dok Hrvatska već stoljećima njeguje i tradiciju uskrsnih narodnih
pjesama, među skladateljima koji su se bavili uskrsnom temom mogu se
spomenuti Varaždinac Leopold Ebner oratorijem “Pod
križem”, ali i skladatelji naši suvremenici.
Posebno mjesto tu pripada Ljubi Stipišiću Delmati, koji je
trajno inspiriran narodnim višeglasnim pjevanjem pa je tako
skladao i oratorij “Kalvarija” koji na osobit način
propituje tradiciju hvarskog Uskrsa, a tu je i oratorij
“Uskrsnuće”.
Virtuoznost Lada
Dirigent i pjevač Dražen Kurilovčan uz dramskog umjetnika Vida Baloga
prikupio je i korizmene napjeve iz kajkavskih krajeva koje ansambl Lado
izvodi pod nazivom “Raspelo”, a korak na tom
glazbeno-korizmenom putu upravo je napravio i svestrani skladatelj
Tomislav Uhlik skladavši oratorij “Na gori
Kalvariovi”, praizveden prošli tjedan u Molvama, a
izveden premijerno i u Zagrebu u bazilici Srca Isusova u Zagrebu u
sklopu Pasionske baštine.
Autor je posegnuo za nepresušnim izvorom – knjigom
“Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja” dr. Vinka
Žganeca objavljene u Zagrebu 1925. godine stvorivši
još jedno osebujno, samosvojno glazbeno djelo koje na
dostojanstven način promišlja bit kršćanstva
sadržanu u plemenitosti Isusove žrtve.
Vjerski turizam
U Jeruzalemu, svetom mjestu mnogih crkvi i triju religija, kao i u proteklim stoljećima vlada međureligijska napetost. Stječe se dojam kako je do mira najviše stalo brojnim trgovcima koji pamte mnogo izdašnije godine vjerskog turizma. A posebnih, jeruzalemskih sitnica i relikvijica pune su trgovine i suvenirnice. Uistinu ima osobitih suvenira i simbola i rijetki su hodočasnici koji si ne priušte poneku sitnicu. Za sebe i bližnje, na povratku.
Otvori KEKS Pay
