Na prošlim lokalnim izborima Draženka Polović, saborska zastupnica iz Možemo, ušla je u drugi krug izbora za gradonačelnicu Karlovca. U gradu u kojemu tri desetljeća vlada HDZ bilo je to veliko iznenađenje. Godinama upozorava na probleme koji muče stanovnike toga grada, od nepitke vode do nestručne aglomeracije, koje su Karlovcu priskrbile etiketu grada slučaja. Za Obzor govori vidi li rješenje, hoće li krivci za muku Karlovčana ikada odgovarati, ali i komentira, kao obrazovna djelatnica i kulturna aktivistica, novu atmosferu u društvu koja je zavladala od Thompsonova koncerta u Zagrebu.
Četiri godine stanovnici Karlovca, grada na četiri rijeke, muku muče s pitkom vodom. Gube li građani strpljenje?
Građani Karlovca s punim su pravom izgubili povjerenje, a sve je jasnije da gube i strpljenje. Organiziraju se, sve glasnije progovaraju i preuzimaju inicijativu – jer četvrtu godinu iz slavine teče voda koju ne smiju piti. Kad vam takva voda svakodnevno ugrožava zdravlje i kvalitetu života, kad ne možete oprati rublje, kad vam se kvare uređaji i rastu troškovi, a gradska vlast to godinama prikazuje kao tehničku sitnicu – to više nije kvar, to je sustavni poraz. Karlovčani koji su se aktivirali oko tih pitanja godinama trpe i pritiske: optužuju ih da politiziraju, šire lažne vijesti i paniku, neki su primali i prijetnje, pa čak i posjete policije ili direktora tvrtki. U takvoj atmosferi nije lako ostati miran. Ali mislim da je jasno da gradska vlast danas hoda po vrlo tankom ledu – jer građani, s punim pravom, gube strpljenje i sve su glasniji. Smeđa karlovačka voda postala je simbol činjenice da javni sustav već 30 godina ne održava vodovodnu mrežu, nego mrežu podobnih.
Četiri i pol sata trajala je sjednica Gradskog vijeća upravo o toj temi. Je li rješenje na vidiku, jeste li dobili tražene odgovore?
Dana 9. listopada 2025. održana je tematska sjednica Gradskog vijeća Karlovca o zamućenju vode i gubicima u vodoopskrbnom sustavu, koji iznose oko 70% – i među najvećima su u državi. Sjednica je jasno pokazala da su problemi koje danas vidimo rezultat više desetljeća neodgovornog upravljanja: stranačkog zapošljavanja, klijentelizma i izostanka stručnog nadzora. HDZ-ova gradska vlast ponaša se kao da je problem nastao jučer iako 30 godina upravlja ovim gradom. Više apsolutno nema pravo govoriti o "naslijeđenim problemima" – jer činjenica je da mnoge cijevi nisu mijenjane desetljećima, a neke još od gradnje vodovoda 1914. godine. Dakle, ova gradska vlast nije žrtva problema – ona je njegov uzrok. Sustav koji su izgradili temelji se na netransparentnosti i interesnim vezama, a ne na stručnosti i javnom dobru. Zbog takvog upravljanja Vodovod i kanalizacija (VIK) danas je u stručnom i organizacijskom smislu potpuno devastirano poduzeće. Vjerujem da novi direktor VIK-a, Miroslav Vukovojac, ima dobre namjere i stručnost. Djeluje svjesno težine situacije i činjenice da mu nedostaje stručnoga kadra. Nadam se da će imati snage odmaknuti se od politike i vratiti struku u središte sustava – to bi bio prvi pravi korak prema oporavku. Zanimljivo je, međutim, da su ga HDZ-ovci na sjednici pitali ima li stranačku iskaznicu – da bi pokazali da zapošljavaju po stručnosti i da im je javno dobro važnije od stranačkog interesa. To je bilo prilično groteskno i pokazuje da su u panici. A i imaju razloga biti. Rješenje, nažalost, još nije na vidiku – a odgovore koje smo tražili nismo dobili.
Kako gledate na prijedlog gradonačelnika da se osnuje posebno tijelo koje će pratiti sve što se događa kad je riječ o poboljšanju vodoopskrbnog sustava? Planirate li u tome sudjelovati?
Mi iz Možemo inzistiramo da se sustav napokon otvori javnosti – da svi ugovori, troškovi, rezultati analiza i planovi budu potpuno transparentni i javno dostupni. Karlovčani imaju pravo znati što piju, tko to nadzire i gdje nestaje njihov novac. No poznavajući ovu vlast i njezinu potrebu za potpunom kontrolom, sumnjam da će to "posebno tijelo" biti išta više od nove fasade – još jednog načina da se stvori privid demokratičnosti, dok će sve odluke i dalje donositi u istom zatvorenom krugu. To je pokušaj odvraćanja pozornosti, eutanaziranja građanskog pritiska i dijeljenja odgovornosti. Ako se građani ipak odluče uključiti, to pozdravljam – svaki oblik angažmana vrijedi. Ali Karlovcu ne treba novo tijelo, nego stvarna stručnost, otvorenost i odgovornost postojećih. Ironično je i porazno da sada u povjerenstva pozivaju ljude koji su prije odbijeni na natječajima u VIK-u – očito nisu bili dovoljno "podobni". Ne planiram u tome sudjelovati.
Je li problem nadišao gradske službe, treba li se u rješenje uključiti i država?
Kao saborska zastupnica o tome sam govorila više puta – i premijeru i ministrima, i na tematskoj sjednici saborskog Odbora za zaštitu okoliša. Nedavno sam doslovno rekla da ono što se događa u Karlovcu više nije lokalni problem, nego pitanje odgovornosti države za javnu infrastrukturu i zdravlje stanovništva. Karlovačka vlast očito je nesposobna riješiti nagomilane infrastrukturne probleme i zato se država mora uključiti – ali ne tako da štiti lokalnu vlast, nego građane. Ministarstva, inspekcije i druge državne institucije godinama zatvaraju oči jer im je važniji politički mir s HDZ-ovim kadrovima nego javni interes. Država ima i resurse i instrumente osigurati nadzor, ali ih ne koristi jer bi time razotkrila vlastitu neodgovornost. Zato je situacija u Karlovcu zapravo ogledalo raspada državnog sustava. Jer ako grad više ne može svojim građanima jamčiti pitku vodu ni sigurnost njihovih domova, onda se ne urušava samo gradski nego i državni ustroj. Država koja ne može zaštititi zdravlje, sigurnost i imovinu svojih građana – gubi smisao postojanja.
Rezultati analiza vode građana i gradske Vodoopskrbe značajno odudaraju. Kome vjerujete?
Vjerujem građanima! Nažalost, institucije koje bi trebale čuvati zdravlje ljudi i javni interes odavno više ne ulijevaju povjerenje. To nije paranoja, to je realnost zemlje u kojoj ministri završavaju u zatvoru, prodaju bolesne i egzistencijalno ugrožene građane, u kojoj se trguje utjecajem, a sustavno se manipulira svime – od zapošljavanja do izvještaja o trošenju europskih fondova. Analize koje su građani radili tijekom prošle godine pokazivale su da voda nije dobra. Gradska uprava i tvrtka VIK odbacivali su te nalaze i proglašavali ih nevaljalim, a meni koja sam o tome govorila prijetili su DORH-om. U Izvješću o stanju vodoopskrbnog sustava i zdravstvenoj ispravnosti vode koje je gradonačelnik prije tjedan dana uputio saborskom Odboru za zaštitu okoliša i prirode te drugim institucijama stoji kako su analize početkom rujna koje je obavio Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije u pet od 52 objekta pokazale nesukladnosti i neispravnu vodu. Osim zagađenjem mikroorganizmima u jednom od vrtića zabilježena je i prisutnost mangana u nedozvoljenoj količini. Dodatno, i novi direktor VIK-a nedavno je izjavio kako su magistralni cjevovodi puni taloga mangana i željeza koji se godinama taloži i povremeno odlomi u mrežu. Dakle, građani su bili i jesu u pravu. Tri godine HDZ i njegovi koalicijski partneri potrošili su na poricanje, manipulaciju i napade – i na građane koji su sami provodili analize i na nas iz opozicije koji smo upozoravali na problem. Umjesto da traže rješenja, oni su se bavili negiranjem činjenica.
Na sjednici se mogla čuti izjava kako "nitko od zamućene vode nije završio u bolnici i da je problem možda prenapuhan". Kako je komentirate?
Zamućena voda nije samo tehnički problem. Ona je simbol šireg društvenog stanja – neznanja, nejednakosti, neodgovornosti i uzurpacije vlasti. To je odnos koji više priliči feudalnom poretku nego demokratskoj vlasti koja bi trebala služiti građanima i polagati im račune. Izjava da "nitko od zamućene vode nije završio u bolnici i da je problem možda prenapuhan" tipičan je primjer cinične vlasti koja podcjenjuje građane. Takav stav pokazuje logiku pasivnog i bešćutnog sustava koji normalizira propadanje i prikriva vlastitu odgovornost, a koji je karlovačkoj vlasti itekako svojstven. U Karlovcu to vidimo u nizu primjera – od katastrofalno izvedene aglomeracije, preko diletantske obnove ceste D6, do tzv. Turanjske obilaznice, koja odnosi ljudske živote. Isto se ogleda i u odnosu prema rijekama, nekad ponosu Karlovca, a danas izvoru zagađenja punom fekalijama.
Aglomeracijom su u staroj gradskoj jezgri uništene brojne kuće. Vjerujete li da će odgovorni ikada biti kažnjeni?
Iskreno, ne vjerujem da će odgovorni biti kažnjeni – barem ne dok se sustav iz temelja ne promijeni. Ono što se događa s aglomeracijom nije slučajna greška, nego strukturalni obrazac. Poslovi se dijele po stranačkim i interesnim linijama, izvođači se biraju po političkoj podobnosti, a nadzor ne postoji jer svi ovise o istim mrežama. To nije puka nekompetencija – to je model vladanja. Bez promjene tog modela nema ni pravde ni obnove Karlovca. Kao stranka, u Saboru smo tražili da Vlada – koja je supotpisnik ugovora o provedbi projekta aglomeracije s tvrtkom Vodovod i kanalizacija d.o.o. – preuzme odgovornost za sanaciju štete nastale stanovnicima Zvijezde kako bi mogli što prije obnoviti svoje domove. Vlada RH, VIK i Grad Karlovac pritom bi zadržali pravo naknade štete od izvođača ako se u postupku dokaže njihova odgovornost. Građani bi tako izbjegli višegodišnje, pa i desetljetne sporove. Protiv našeg prijedloga glasao je čak i gradonačelnik Karlovca, dok nas je podržala cijela opozicija. To dovoljno govori o političkoj odgovornosti i stvarnim prioritetima ove vlasti, a i o tome što građani mogu očekivati.
Je li Karlovac doista postao grad slučaj?
Karlovac nije grad slučaj, nego, nažalost, ogledni primjer Hrvatske pod vlašću HDZ-a. To je sustav koji troši sam sebe – infrastrukturu, okoliš i povjerenje građana. Ono što ovdje vidimo – urušavanje javnih servisa, bahatost vlasti, kulturnu stagnaciju i iseljavanje mladih – događa se posvuda. Karlovac je samo dovoljno mali da se sve vidi golim okom. No Karlovac danas ima i snažnu, konstruktivnu oporbu – Možemo je najjača opozicijska stranka u gradu, a ja u Saboru predstavljam i glas Karlovca, pa se njegovi problemi napokon čuju. I što je najvažnije – Karlovac danas ima sve aktivnije, snažnije i hrabrije građane. Ljudi izlaze iz zone komfora i sve otvorenije govore o svakom slučaju i svakoj nepravdi. Upravo u tome vidim nadu za Karlovac.
Na vlasti je u gradu 30 godina ista stranka – HDZ. Zašto građani opet nisu izabrali promjenu?
Zato što je demokracija u Hrvatskoj zarobljena. Ljudi su izgubili povjerenje u demokraciju i izbore kao njezin najviši oblik jer je HDZ sustavno izigravao taj sustav i pretvorio ga u vlastiti mehanizam opstanka. Od političkih institucija HDZ je napravio cirkus: sudstvo je pod pritiskom – što vidimo u stalnim blamažama s izborom sudačke vlasti, a pravda je nedostižna; zdravstvo je potreseno aferama i kriminalom; zapošljavanja se odvijaju po političkoj liniji; ministri završavaju u zatvoru jedan za drugim. Razina političkoga govora i diskusije šokantno je niska i nekompetentna. Čak i političke stranke koje su svoj uspjeh gradile kritikom HDZ-a – poput Domovinskog pokreta ili, u svoje vrijeme, Mosta ili nekih liberala – vrlo brzo postaju partneri te vlasti. Sve to uništava povjerenje građana da se išta može promijeniti. Takva situacija pasivizira birače, što najviše ide u prilog upravo HDZ-u. Osim toga, kad mediji, gospodarstvo, pa čak i dio civilnog društva ovise o lokalnim i državnim mrežama moći, promjena se mnogima čini gotovo nemogućom. Neki su obeshrabreni, neki se boje, a neki su jednostavno odustali. Na lokalnoj razini ta je zarobljenost još snažnija – stranačka pripadnost i svakodnevna politika nezamjeranja često određuju egzistenciju, pa čak i budućnost vaše djece. Ipak, postoji želja za promjenom – kao kandidatkinja dobila sam 47% glasova. Naš zadatak kao lijeve politike nije samo ponuditi "bolju upravu" nego i razbiti osjećaj nemoći. Bez toga, svaka promjena ostaje samo kozmetička.
U kampanji ste govorili da Karlovcu treba promjena atmosfere. Je li to još moguće?
Promjena atmosfere u Karlovcu itekako je moguća, ali ona ne dolazi sama od sebe — počinje od svih nas. Od trenutka kad prestanemo šutjeti i odlučimo biti aktivni sudionici života zajednice. Za promjenu se ne moli, za nju se bori. Treba izaći iz zone komfora i otvoriti prostor slobodnoj kulturi, kritičnim medijima, javnim idejama i obrazovanju koje potiče znatiželju, a ne poslušnost. Promjena traži hrabrost, znanje, eksperiment i bunt. Vidim je u građanskim inicijativama, u borbi za javne prostore i kulturu solidarnosti. To je dubinski proces osvještavanja da grad ne pripada stranci, nego zajednici. Ako ništa drugo, ova "mutna voda" ogolila je istinu više nego tisuću političkih govora — da je moć građana jača od svake partijske lojalnosti.
Ovog ljeta, nakon Thompsonovih koncerata, u cijeloj državi zavladala je nova atmosfera. Koliko je ona opasna?
Izuzetno opasna – jer normalizira ono što bi svaka demokratska i civilizirana zajednica trebala odbaciti bez zadrške. Nacionalizam se ponovno koristi kao oruđe kontrole, a sada se, uz već standardnu mržnju prema Srbima i stranim radnicima, širi i na "dobre" i "loše" Hrvate. Onaj tko ne stoji mirno, ne diže ruku na srce i ne kliče istim idolima, odjednom postaje sumnjiv. To nije pitanje "koncerata", nego politike koja sustavno proizvodi strah, podjele i poslušnost. Kič je u toj priči sredstvo manipulacije – jer kad simboli zamijene stvarnost, kad emocija pregazi razum, a forma proguta sadržaj, onda mitovi i svijetleći mačevi postaju mjera istine. To je put prema kultu ličnosti, mesijanstvu i nasilju koje se hrani strahom. Kada država širom otvara vrata totalitarnim simbolima, kao što danas otvara ustaškima, ona ne samo da izdaje antifašističku baštinu – ona zatvara prostor slobodnom mišljenju.
Je li Tomislav Tomašević pogriješio što je dao dozvolu za zagrebački koncert?
Ne. Dati dozvolu znači poštovati demokratske procedure. Gradonačelnik ne smije cenzurirati, ali mora jasno reći – i rekao je – da fašističkoj simbolici nema mjesta u javnom prostoru. Problem nije u dozvoli, nego u državi koja šuti dok se fašizam banalizira. Kad ministrica kulture ne želi izgovoriti da je "za dom spremni" ustaški pozdrav, a premijer i ministar policije poziraju uz pjevača koji glorificira tu simboliku, to nije stvar ukusa, nego poraz institucija. I da, policija i organizatori moraju jamčiti sigurnost svih – ne samo mase koja kliče nego i novinarki poput Melite Vrsaljko i svih koji se usude ne pripadati toj većini. Kad se to ne događa, to više nije "kultura", nego pritisak i strah.
Mnogi mladi brkaju ustašizaciju i domoljublje. Koliko je obrazovni sustav zakazao?
Obrazovni sustav nije samo zakazao – sustavno je razgrađen. Pod ideološkim pritiscima, kurikul je sveden na poslušnost, nastavnici su poniženi, a znanje relativizirano. Kad iz škole izbrišete kritičko mišljenje, empatiju i povijesnu istinu, dobijete generacije koje domoljublje dokazuju mržnjom. Vlast ne želi građane koji misle, nego radnike koji šute. Sustav koji briše društveno-humanistički aspekt proizvodi poslušne, tržišno "konkurentne" ljude, a ne slobodne i samosvjesne građane. A svrha obrazovanja – kako je rekao Adorno – jest upravo to da se "Auschwitz nikada više ne ponovi". Zato me zabrinjava kad čujem da mladi brkaju ustašizaciju i domoljublje. Oni nisu krivi. Kriva je država koja ih je odgojila da ne razlikuju slobodu od poslušnosti, kritiku od izdaje.
Kako gledate na moralnu paniku koja je zavladala zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole?
Ta panika nije spontana – ona je pažljivo konstruirana. Zanimljivo je kako se "moralna" uzbuna diže oko prijedloga zdravstvenog odgoja koji tek treba razviti, i to kao izvannastavni predmet. Svaki roditelj može sam odlučiti želi li da ga njegovo dijete pohađa. No desnica i institucije koje je podržavaju ne boje se predmeta – boje se građana koji razmišljaju i djeluju na temelju znanstvenih činjenica umjesto slijepog slijeđenja dogme. A najviše se boje slobodnih žena i feminizma jer upravo slobodna žena ruši temelje patrijarhalnog sustava. Zato podržavaju klečavce, protive se Istanbulskoj konvenciji, žele zabranu pobačaja. Njihov je cilj kontrola tijela i uma jer slobodan građanin za njih je prijetnja, a slobodna žena dvostruka prijetnja. Zdravstveni i građanski odgoj nisu ideologija, nego temelj civiliziranog društva. Oni koji ih napadaju zapravo brane neznanje – jer neznanje je najjeftiniji oblik kontrole. A najlicemjernije je kada oni koji šire paniku o pedofiliji nikada ne progovaraju o zataškavanju pedofilije unutar Crkve. Neki od njih nisu prepoznali takve predatore u svom okruženju pa su ih i sami zdušno zagovarali na čelu dječjih katoličkih organizacija. Napadi na LGBT zajednicu dio su iste logike – to nije patriotizam, nego strah od različitosti i, vrlo često, od samih sebe.
Zašto smatrate da je zdravstveni odgoj danas prijeko potreban?
Zato što živimo u društvu koje se raspada pod pritiskom neznanja, mizoginije i nasilja. Djeca moraju učiti o tijelu, emocijama, odnosima i odgovornosti – to je pitanje zdravlja, ali i demokracije. Zdravstveni odgoj koji obuhvaća mentalno i reproduktivno zdravlje danas je važniji nego ikad prije. On ne oduzima roditeljima pravo na odgoj, nego djeci osigurava pravo na znanje. Kada djeca razumiju sebe i druge, kada prepoznaju granice i odgovornost, tada gradimo društvo koje se temelji na povjerenju, a ne na strahu.
Kako gledate na teze da je ljevica kapitulirala pred naletom desnice i da se otuđila od naroda?
Često čujemo taj narativ – da se ljevica odvojila od naroda. I u njemu ima istine, ali i manipulacije. Godinama su se na hrvatskoj političkoj sceni kao ljevica predstavljale stranke koje to suštinski nisu bile. Ljevica koja ne govori o radnicima, klasnoj nejednakosti i kapitalizmu nije ljevica, nego dekor. Prava ljevica raskrinkava kapitalizam, bori se protiv eksploatacije i vraća politiku u ruke ljudi koji rade, stvaraju i teško žive. Sve ostale teme – od obrazovanja do ekologije – treba promatrati kroz prizmu socijalne pravde. Dok to ne učinimo, desnica će zadržati monopol nad pojmom "naroda". Naša je odgovornost da taj monopol razbijemo – ne riječima, nego djelima, na terenu, zajedno s ljudima i uz njih.
HDZ je na vlasti treći mandat zaredom. Možemo se često etiketira kao krivac jer niste htjeli u predizbornu koaliciju sa SDP-om. Je li moguće da će se takav savez u budućnosti ipak dogoditi?
Naš je cilj građanima ponuditi stvarnu alternativu HDZ-u i radikalnoj desnici koju je doveo na vlast. Svjesni smo odgovornosti i otvoreni za suradnju na jasnim programskim osnovama. Ljevica koja se boji sukoba s kapitalom i desnicom ništa ne može promijeniti. Vrijeme kalkulacija je prošlo. Vrijeme je za političku hrabrost – za ideju društva u kojem zajedničko dobro nije fraza, u kojem rad ima dostojanstvo, a javni prostor pripada svima. U Zagrebu i u Pazinu zajedno sa SDP-om već gradimo takve zajednice. Jer Karlovac, kao i cijela Hrvatska, ne treba samo novu vlast – treba novu svijest. To nije kampanja, to je borba. I ona tek počinje.•
FOTO Ovo su članovi bande koji su pljačkali kombije za prijevoz novca: Ukrali više od 300.000 eura
Otvori KEKS Pay
