Neplanirani i neočekivani trošak od pet tisuća kuna mnoge bi hrvatske obitelji bacio u očaj jer s tim iznosom, na primjer, bračni par umirovljenika preživljava dulje od mjesec dana, a radnik u, recimo Slavoniji, isto toliko dugo crnči kod nekog privatnika, baš kao i policajac početnik koji po cesti lovi prekršitelje u prometu. No, kad uza se imate više od milijun kuna u kešu, teško da bi vam spomenutih pet tisuća kuna opteretilo kućni budžet toliko da se morate hvatati za glavu i promišljati odakle ćete namaknuti novac i čega ćete se, i na koliko dugo, morati odreći.
“Čestitka” za brzu vožnju
Otprilike pet tisuća kuna iznos je za koliko će 46-godišnjem Josipu Ćeliću, do prošloga tjedna drugom čovjeku policije, biti manja plaća otkako je s mjesta zamjenika glavnog ravnatelja policije prebačen “na osobni zahtjev” na drugo radno mjesto pa je postao linijskim policijskim službenikom u Upravi za granicu. Pet tisuća kuna je i kazna koju Ćelić mora platiti za divljanje na cesti nedaleko od Zadra gdje je još ovog proljeća snimljen kako vozi trostruko više od dopuštenog, a što mu je na naplatu poslano tek nakon što je RTL objavio snimku te njegove vožnje. Ne treba ni naglašavati da se policija u prekršajnom nalogu odaslanom nakon medijskog otkrića – unatoč činjenici da su sve prispjele prekršitelje od toga, ali i kasnijih dana uspjeli obraditi ranije – odlučila Ćeliću poslati “čestitku” na najniži propisani iznos kazne za prekršaj iz tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Teško je shvatiti u kojim bi se to slučajevima mogla po policijskoj procjeni primijeniti ona gornja granice kazne, ako vožnja za 231,2 posto brža od dopuštene to ne zaslužuje. O solidarnosti s kolegom koji radi za crkavicu u ovom slučaju ne može biti ni govora jer je evidentno da Josip Ćelić ne živi samo od policijske plaće, kolika god ona bila. Jer spomenutih više od milijun kuna, odnosno više od 1,250.000 milijuna kuna je porezni dug koji je Ćelić lani odjednom “iskeširao” za vilu u Lokvi Rogoznici kod Omiša pa je ta šesterokatnica s bazenom, nakon što je godinama priča o njezinoj prodaji punila novinske stupce i povlačila se po sudnici, sada bez ikakvih dodatnih tereta u njegovu vlasništvu. Zatezne kamate koje su tekle od 2005. godine i narasle na dva milijuna i 173 tisuće kuna, “pojela” je zastara, objavila su 24 sata.
Ovoga lipnja nakon jedanaest mjeseci suđenja Županijski sud u Splitu osudio je na djelomičnu uvjetnu osudu Borisa Kalea zbog kaznenog djela zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju na štetu trgovačkog društva “Flava Linea” koje je oštećeno za 300 tisuća eura. Naime, vilu u Lokvi Rogoznici Kale je, zastupajući “Flava Lineu” kao direktor, bio kupio 2001. godine za 800.000 eura, da bi je šest godina kasnije neposrednom pogodbom prodao Ćeliću za 200.000 eura, unatoč tomu što je po procjeni vještaka njezina minimalna vrijednost bila pola milijuna eura. Zbog toga Kale dio kazne u trajanju od šest mjeseci mora odslužiti, a godinu i pol ne, ako u roku od tri godine ne ponovi kazneno djelo. Josef Stern, bivši poslovni partner Borisa Kale i većinski osnivač društva “Flave Linea” morat će u posebnoj parnici od Kalea tražiti eventualnu nadoknadu štete. Dosadašnje parnice koje je pokretao protiv kupca kuće Ćelića Stern je izgubio.
Spomenuta vila samo je jedna od nekretnina u vlasništvu Josipa Ćelića koji slovi za najbogatijeg policajca u državi. Posljednjih su godina mediji pobrojili kako posjeduje i penthouse u elitnoj zagrebačkoj četvrti, dva stana u Zagrebu, stan u Sesvetama, dvokatnicu u Karlovcu, kuću na Viru, građevinske parcele... Ukupno dvanaest nekretnina. U policijskim se krugovima govorilo da je na zagrebačkoj Gračanskoj cesti sagradio kuću s kolegom iz policije Tomislavom Čavlekom nakon što su obojica prodala stanove koje su bili dobili od MUP-a kao i da je kasnije prijateljstvo između Ćelića i Čavleka “puklo”, baš kao što su u nekim drugim slučajevima iz nekih drugih razloga pucala Ćelićeva u ratu stjecana prijateljstva s nekim drugim akterima.
Unutarnja kontrola MUP-a bila se prije sedam godina, u vrijeme ministarskog mandata Ranka Ostojića, bavila ispitivanjem podrijetla Ćelićeve imovine. Iako se u medijima uveliko izvještavalo o tome da je Ćelićevo bogatstvo pod lupom službi, o ishodu te istrage javnost uopće nije bila obaviještena. A ishod je bio povoljan za Ćelića, odnosno nije utvrđeno ništa sporno i potvrđene su informacije koje su dolazile iz njegova kruga da je sve što ima stekao zahvaljujući imućnim roditeljima. Zbivala se ta “medijska hajka” na Ćelićeve “kvadrate” u vrijeme kada se bio javio na natječaj za šefa karlovačke policije pa se spominjalo da se cijela afera zapravo zbog toga i dogodila, a na tom je tragu bila i izjava bivšeg ravnatelja policije Vladimira Fabera koji je novinarima tada kazao da je znakovito da se “medijska haranga poklapa s reizborom” na čelu karlovačke Policijske uprave, dodavši još i da Ćelića poznaje kao časnog policajca te da vjeruje da će on sa sebe sprati ljagu što se, naposljetku, barem što se tiče policijske istrage, i dogodilo.
Saga o vili kod Omiša
Međutim, kada se te 2012. godine zakotrljala saga o vili kod Omiša, Ćelić je postao medijski zanimljiv ponajviše zbog svog bogatstva pa se uveliko pisalo o tom diplomiranom kriminalistu i magistru prometa rođenom u Albstadtu u Njemačkoj koji se obrani RH priključio 1991. godine, kao specijalac ATJ Lučko čiji je bio i zapovjednik, prošavši put od vođe specijalističke grupe, preko instruktora za specijalističku obuku te pomoćnika zapovjednika ove elitne postrojbe. U ATJ Lučko bio je došao nekako istodobno s Josipom Klemmom i Tomislavom Čavlekom, a u specijalnoj je policiji bio za sa sadašnjim i bivšim policijskim šefovima – generalom Mladenom Markačem, aktualnim načelnikom zagrebačke policije Markom Rašićem, načelnikom PU bjelovarsko-bilogorske Jakobom Bukvićem, bivšim šefom zagrebačke policije Krešimirom Schultzom...
Imena specijalaca gotovo su se uvijek dovodila u vezu s redarenjem u zagrebačkim diskotekama pa ni Ćelić nije bio pošteđen takve etikete, samo što se njega smještalo “na posao” izvan Zagreba, u Zabok. Je li u tome uopće bilo istine, nikada se neće sa sigurnošću znati kao što se zna da je Ćelić za svoje zasluge u ratu odlikovan čak devet puta. U razgovoru s ratnim liječnicima iz Osijeka, bračnim parom Jasenkom i Krešimirom Čandrlićem, prije nekoliko smo godina doznali da je Ćelić na Velebitu, umotan i uz svjetlost lampe, učio za ispite na fakultetu.
– On je bio naša beba – slikovito su se izrazili doktori opisujući to ratno vrijeme i hvaleći hrabrost tada mladića s puškom u jednoj, a knjigom u drugoj ruci.
Ćelićevo poznanstvo s Antonom Dražinom, sadašnjim načelnikom PU zadarske za kojeg je utvrđeno da ga je zvao nakon što ga je policija ulovila u prebrzoj vožnji, no MUP uvjerava da poziv nije bio intervencija zbog prekršaja, datira odavno. U vrijeme kada je Ćelić bio zapovjednikom ATJ Lučko, Dražina je bio viši instruktor u Zapovjedništvu specijalne jedinice policije.
Što se Ćelićeve policijske karijere tiče, u dva je navrata bio zapovjednik PU karlovačke, sudjelovao je u potrazi za Ivanom Koradeom, a koliko god to sad paradoksalno zvučalo, upravo je on jedno vrijeme bio i zapovjednikom Mobilne jedinice prometne policije, takozvanih Kobri. U Haagu je svjedočio zbog slučaja Grubori, a na suđenju Frani Drlji (koji je nedavno vraćen na posao u MUP) i Boži Krajini, optuženima za ratni zločin u tome selu, bivši zamjenik zapovjednika specijalne policije Željko Sačić je Ćelića nazvao “kukavicom i dezerterom”.
Kontroverze iz Grubora
– On je u svom prvom terenskom izvješću napisao da se na terenu ništa neobičajno nije dogodilo, a tek naknadno doznali smo da u Gruborima ima ubijenih civila, zbog čega me je general Markač poslao na teren da vidim što se događa. Sve što je Ćelić iskazivao imalo je za svrhu da sa sebe skine odgovornost, a ja mu nisam mogao narediti da piše lažna izvješća kada nisam znao što se događalo. Samo mi je bilo jasno da su kuće i civili stradali u oružanom sukobu, u kojem je korišteno nekakvo teže naoružanje – kazao je Sačić.
Dodao je da je Ćelić ostavio svoju postrojbu na terenu te da je uzeo dva srpska civila koja je zatim odveo u nepoznato.
– Iz svega toga ja mogu zaključiti da je Ćelić lagao da skine odgovornost sa sebe, odnosno da bi prikrio činjenicu da je napustio postrojbu, što smo doznali tek 2005. od haaških istražitelja – rekao je prije šest godina Sačić u sudnici zagrebačkog Županijskog suda.
Ćelića je lažovom u siječnju ove godine bio nazvao i suspendirani istražitelj zločina na Ovčari Nikola Kajkić koji je protiv tada drugog čovjeka policije podnio prijavu za klevetu i uvredu nakon što je Ćelić javno obrazložio zašto je Kajkićev rad na istrazi zločina u najmanju ruku bio aljkav. Nekoliko mjeseci kasnije Kajkić je Ćelića etiketirao kao “Božinovićev bič” koji šiba policijske službenike.
Deset puta državni prvak
Osim u policijskim, Ćelić je godinama poznat i u sportskim krugovima, osvajajući odličja na natjecanjima. Bavio se džudom, te-kvon-doom, karateom, džiju-džicuom, streljaštvom u kojem je postao i svjetski policijski prvak. Na prvenstvima Hrvatske u streljaštvu sudjeluje od 1994. godine i u tom je razdoblju desetak puta bio državni prvak pojedinačno i dvadesetak puta ekipno. U MUP-u je Ćelić povjerenik za sport, a lani je bio među nagrađenim najboljim policajcima sportašima.
To je priznanje od ministra Davora Božinovića primio netom što je bio zasjeo na mjesto drugog policajca u državi. Očekivanja mnogih, a govorilo se da ni Ćelić ne očekuje ništa manje, bila su da on u dogledno vrijeme zamijeni Nikolu Milinu i postane glavni ravnatelj policije, što se na kraju ipak nije dogodilo. Sada se pak spominje da mu je Milina dvadesetak dana prije no što je RTL objavio snimku oduzeo pravo potpisa službenih dokumenata, ali ta se informacija svodi na rekla-kazala. O Ćeliću sada isplivavaju svakojake priče, dio ljudi ga brani, dio napada, spočitavajući mu i kako se suboraca nije sjetio kada je zasjeo u fotelju zamjenika ravnatelja već je postao nedodirljiv, promatrajući ih s pozicije moći. Da se Ćelić bahatio, što ga je naposljetku i stajalo funkcije, potkrepljuju i tvrdnjom da je na svome privatnome Audiju, parkiranome u krugu ravnateljstva policije, dao ugraditi policijske “bljeskalice”, što nikako ne bi smio.
I dok se dio policajaca zabavlja likom i dijelom Josipa Ćelića, ponavljajući da je u vrijeme dok je bio šefom karlovačke policijske uprave unatoč svojim brojnim nekretninama bio podstanar kod Marka Vukovića kojeg je ta ista uprava istraživala u jeku afere Daimler, dio se kuloara već počeo razbacivati imenima njegovih potencijalnih nasljednika. Po jednima, najviše šanse ima načelnik zagrebačke policije Marko Rašić, drugi su uvjereni da će drugi čovjek policije biti zapovjednik ATJ Lučko Mate Bilobrk, dok treći vjeruju da ova dvojica imaju izgleda kao i što ih ima i Josip Ćelić da postane glavni ravnatelj policije. No, pitanje je što bi se dogodilo da je Ćelić platio kaznu prije no što je snimka njegova divljanja dospjela u javnost. Čovjek koji je prije dvije godine u intervju Jutarnjem listu na pitanje o vrijednosti svoje imovine odgovorio da se za hrvatske prilike i običnog čovjeka zasigurno radi o velikom iznosu i da za sve što njegova obitelj danas posjeduje najvećim dijelom može zahvaliti nasljeđu koje će brižno čuvati i prenijeti na svoju djecu, pet tisuća kuna sigurno ne bi ni osjetio, bez obzira na to što je u Našicama registrirana tvrtka Winess doo za trgovinu i usluge u kojoj je član društva lani imala prihod od jedne jedine kune.
Ja bi volio dočekati dan da jedan sudac prijavi drugoga jer je "uzeo" ili da je od kuma gurnuo slučaj u ladicu do zastare. Volio bi dočekati dan da medicinska sestra čeka u redu za pregled kod obiteljskog liječnika kod kojega radi. Volio bi vidjeti da šumar kupuje pelet jer mu je dugo čekati red u šumariji....e ljudi moji. Vrana vrani neće iskopati oči. Tko kod bi svog sina/prijatelja/kolegu/susjeda spasio prije nego upropastio neka se nad ovim ne snebiva.