Sjećam se da je Hatem bio visok, nosio je naočale, bio je malo deblji i uvijek nasmijana lica koje nije odgovaralo njegovoj profesiji. Nisam bio pripremljen na njegovu toplinu koju je pokazivao prema meni. Sresti ga ponovno, bilo je kao susret starih prijatelja. "Kako si, kako si me pronašao, što se dogodilo nakon što si otišao?, pitanja su koja mi je postavio - počeo je svoju priču Guardianov novinar Ghaith Abdul-Ahad koji je dva tjedna proljetos proveo u zarobljeništvu u Libiji. Njega i nekoliko kolega iz drugih medija zarobile su Gadafijeve snage u gradiću Zawiya tijekom prvih dana pobune.
Nakon Gadafijeva pada, odnosno smaknuća, novinar se ponovno vratio na "mjesto zločina".
- U ranim danima libijske revolucije, Hatem je bio zadužen za nas zarobljenike. Zadnji put kad sam ga vidio odvajala su nas samo željezna vrata. Jedino njegovo lice i ruke mogao sam vidjeti dok mi je dodavao hranu. Dok je vani revolucija bila u puno jeku, zatvorski službenici bili su puni povjerenja. Hatem je bio ljut, frustriran, a ponekad i obmanut, pobunjenike je nazivao "štakori" dok su se Gadafijeve snage borile protiv njih i NATO-a. Optužio je novinare da su špijuni i neprijatelji Libije - piše Ghaith Abdul-Ahad.
- Što želite od nas?, pitao bi nas svaku večer dok je stajao ispred moje ćelije i ispijao kavu. Nekad bi pokazao velikodušnost pa dao šalicu kave i meni. No, nikada nije ulazio u ćeliju. "Mi volimo Gadafija. Sve ovo što se događa je zbog vas novinara" - govorio je Gadafijev pristaša zarobljenim novinarima.
Nekoliko mjeseci nakon što su ih oslobodili, Ghaith Abdul-Ahad vratio se u Libiju i potražio Hatema.
- Htio sam ga pitati je li uistinu vjerovao u ono što mi je govorio ili je to samo bila gluma - piše Ghaith Abdul-Ahad koji je u Libiji i pronašao svog čuvara.
- Bio je to čudan trenutak. Sreli smo se kao stari prijatelji. Imali smo neku vrstu prijateljstva. Ipak, mogu li povući crtu između njega i njegova posla? Mogu li biti prijatelj svom zatvorskom čuvaru? Ispričao mi je što se dogodilo nakon što sam napustio zatvor. Govorio je o tome s nježnošću kao da je to mjesto ispunjeno sretnim uspomenama - piše Ghaith Abdul-Ahad.
- Znali smo da će nas NATO bombardirati pa smo zbog toga poslali većinu zatvorenika na drugo mjesto, no mi smo ostali ovdje. Većinu noći mogli smo čuti rakete i eksplozije, no jedne noći smo čuli samo jaku eksploziju, pod mi je nestao pod nogama i onda se čula još jedna eksplozija. Sve je bilo prekriveno dimom i prašinom, sva su vrata bila otvorena. Zgrada koja je pogođena bila je naš komunikacijski centar. Oprema za praćenje nam je bila ondje i mogli smo prisluškivati čiji god telefon smo htjeli. Što misliš, kako smo pronašli tebe? - nasmijao mu se Hatem.
- Mogli smo preživjeti da je NATO bio sam, no Libija je bila puna špijuna - dodao je Hatem ogorčeno.
- Toliko je ljudi na kraju prebjeglo i ne zato što se nisu slagali sa režimom nego zato što su znali da je gotovo - dodao je zatvorski čuvar.
Jedan od zarobljenih novinara vratio se u Libiju naći svog čuvara
Nakon Gadafijeva pada, odnosno smaknuća, novinar Ghaith Abdul-Ahad se ponovno vratio na "mjesto zločina" i pronašao zatvorskog čuvara
Komentara 6
Sramno,ubijati pljackati u ime demokracije.Masakrirati covjeka koji je donijo blagostanje u Libiju.Za neupucene nema racuna za struju i vodu nema racuna za socijalnu zastitu.Mladi bracni parovi dobiju na poklon od drzave 50 ooo dolara.Cijena benzina 0,14usd.Svakom Libijcu je mjasecno sjedalo na racun neki procenat od prodane nafte
G Sarkozy dabogda sahranijo svoje potomke onako kako je to uradijo zalosnojSafiji(sofiji)Gadaf iEngleskom gospodinu zelim umnozavanje u porodici,neka mu se u iducih 10000 godina radaju debil isti onakvi kakve je on..ili netko drugi gurnuo u ribu njegove nimfomanke..pervezni uskopljeni VOL.Cijelo porodicno stablo unakazeno
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
...naravno, pobjegli su zbog parcova a ne zbog Gaddafija, tek ce sada da vide sta im je znacio Gaddafi kada ga vise nema! Jos uvijek se vode bitke sa Gaddafijim snagama ali novinari ne pisu o tome kao da Gaddafijee snage vise postoje i cjeli rat su novinari bili na strani NATO-Parcova a kao novinari nisu niti na jednos strani, novinari su neovisni i pisu samo o \"pravdi\"! Jedino je Russia Today i Al-rai bili i jos uvijek jesu na strani pravde! Allah, Gaddafi and Libya!